Entiteti i njihovi blesimetri!

Povezani članci

• Vedrana Rudan: Kad smrt ima plave oči
• Bruna Esih – egzekutorica Maršala Tita
• Kriminalci ili žrtve uvozničkog lobija
• Mario Kopić: Oslobođenje od imena Oca
• Antinacifašistička sramota: ‘Hrvatica u ustaškoj odori’ i ‘Liepa Plavka’ u Europskom parlamentu
• Ljevica u Mostaru: Zajedno sa građanima rušiti nacionalizam

Bosansko – Hercegovački cirkus se nastavlja  putujućim karavanom čelnika stranaka,preko Evropskih metropola, Budimpešte i Brisela, Beograda  i Istambula, kroz domaće kafane i hotele, preko Banja Luke, Mostara i do Sarajeva.

Motiv je i sadržaj svih tih predstava u slučaju Sejdić –Finci i pronalaženjem rješenja prema odluci Evropskoga suda za ljudska prava. Uz svako poštovanje gospode Sejdića i Fincija, kao i njihovih istinski opravdanih zahtjeva, sve činjenice i događaji, kao i uzalud  utrošeno vrijeme, a posebno potrošena novčana sredstva ogoljelih građana Bosne i Hercegovine, dovoljno ukazuju na svu mučninu u traganju za ovim rješenjem i kod samih aktera, gospode Sejdića i Fincija. Da se ova sveukupna cirkuska predstava odvijala pod svodovima i unutar svih naših parlamenata i skupština, bili bi bliže ovim rješenjima sa mnogo manje novca, uključujući i cjelovitu legalnost i legitimitet naših izabranih predstavnika.

Običnom građaninu i laiku, koji se ne bavi politikom ali su im stomaci dovoljno prazni, stiče se opravdani dojam za iznalaženjem veoma jednostavnoga i prihvatljivoga rješenja gore navedenoga problema. U narodu bi se reklo da je ovo pitanje za male mace, jednostavno i prosto, ali zašto tako kada je bolje i unosnije rješavati ga komplikovano.

Međutim, slušajući ovih dana na Beogradskoj televiziji intervju našeg parlamentarca, gospođe Marković, inače člana Dodikovoga SNSD-a, gdje je jasno i kategorično izjavila da je iznalaženje i usvajanje ovoga rješenja pitanje rješavanja i trećega entiteta, da bi dalje nastavila i pitala se zašto i Hrvatima ne dozvoliti njihov entitet. Ovi u RS-u su za takvo rješenje, jer bi se kako dalje obrazlaže postigla i ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini. Dakle, slušajući ovu priču i rezonujući razumnim osjećanjima ljubavi i pripadnosti jednoj nam i jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, očito ukazuje na činjenice da sva prethodna pitanja i odgovori i nisu priče i rješenja za male mace, već za vukove, jastrebove i aždaje, u njihovim nastojanjima da nam domovinu  ovom prilikom  i konačno rastoče i stvore nacionalistička geta ili torove, gdje će biti istinska ravnopravnost samo jednoga naroda, a to dalje znači da bi postojale tri ravnopravnosti, u nekoj surogat državi konstitutivnih naroda. Opravdano se pitamo i kome treba takva država !

Ništa neobično, što je svojim izjavama i potvrdila parlamentarka, gospođa Marković, ako su se njeni šefovi, mentori i pajdaši Milorad Dodik i Dragan Čović o tome već i usaglasili, zašto to dalje i ne gurati kroz Ustavne izmjene i Evropsku Uniju. Međutim, ko stoji na putu takvih nakaradnih rješenja, nebuloza i diskriminacije, neka ovoga puta ostane otvoreno pitanje, jer će sve vrlo brzo izaći na svjetlo dana, a istorija će to posebno rasvijetliti. Očito su ovakva dešavanja recidivi nedovršenih scenarija i Vožda i Poglavnika, u glavama i pipcima njihovih hobotnica Milorada i Dragana, kao i njihovih poslušnika, kao krajnjih izvršilaca.

Dakle, gospoda Dragan i Milorad, preuzimaju ekskluzivna prava da biraju i predstavljaju Srbe i Hrvate, kao članove Predsjedništva, samo iz njihovih stranaka SNSD –a i HDZ-a, drugim riječima oni su se specijalizirali za određivanjem materinstva i da ocjenjuju ko je to pravi  Srbin ili pravi Hrvat, jer nepodobni njima ne odgovaraju. Upravo su to i činjenice u pravcu formiranja entiteta i izbora svojih podobnih i „ čistokrvnih „ predstavnika.

U ovome vremenu svih ovih događanja i rasprava, sa vremenske distance od Dejtona na ovamo, nama običnim građanima možda je i jasnije postala i ratna deviza i priča Poglavnika o nekome „humanom preseljenju“ naroda. Dakle, sada je očito da su oni u Karađorđevu ozbiljno mislili o svome narodu, o njihovoj ravnopravnosti u svojim entitetima ili torovima, samo je to trebalo i ostvariti silom i nasiljem, progonima i na kraju i genocidnim radnjama. Mnoge ideje iz predmetnih scenarija, vremenski isplivavaju na površinu, postaju jasnije običnim ljudima i građanima naše domovine.

Dakle, obični građani i laici, koji svakodnevno vode brigu o  sopstvenoj i porodičnoj egzistenciji, normalni ljudi i stanovnici u svojoj državi, opravdano se pitaju, kome to trebaju tri člana Predsjedništva, tri entiteta i surogat država Bosna i Hercegovina. Opravdano je svako drugo strukturalno administratitvno – teritorijalno – ekonomsko područno ustrojstvo zemlje, kako bi se istinski razmišljalo i primjenjivalo  ravnopravno življenje svih naših naroda i manjina i upražnjavanje svih naših ljudskih prava i svih socijalnih i društvenih potreba.

Nadajmo se, da će se sve ovo riješiti i poravnati, našim ulaskom u Evropsku uniju i to za neke daleke i buduće naše generacije, koje će se trebati prethodno dovoljno educirati u ponašanju i suživotu na principima demokratskih odnosa i socijalnim prilikama, u duhu svih povelja Evropejaca.

S poštovanjem, Mr. Milan Jovičić, dipl.ing.el.

Mostar, novembar 2013. god.