Dvije škole pod jednim krovom kao glavni rasadnik nacionalizma i rasizma

Povezani članci

• Slavo Kukić: Je li u uvjetima razjedinjene ljevice realna mogućnost obnove esencije bosanskohercegovačkoga društva?
• IZ ZAGREBA, S PREDUMIŠLJAJEM 7
• Nastavnik dobio otkaz u školi jer je koristio srpsku riječ “tavanica”
• Zašto se HDZ panično boji povratka Ive Sanadera?
• Graffiti slave 40 godina
• Za zločinom se osvrću samo najhrabriji

Sve dok nam odvajanje djece u školama na osnovu njihovog imena bude sasvim prihvatljiva pojava, a čeličnim mrežama podjeljena školska dvorišta svakodnevnica, ne trebaju nas iznanaditi ni Ante iz Mostara koji svoje vršnjake Bošnjake prepoznaje po boji i „teksturi“ kože ili Ismet koji za svoje 24 godine ni jednom nije prešao na imaginarnu zapadnu stranu Mostara.

Piše: Predrag Blagovčanin

Poštujete li vi odluke sudova Bosne i Hercegovine? Normalno da poštujete. Naravno, jer morate. Jer zakoni tako nalažu. Poštujete, jer ste građanin ove pravne države.

Za razliku od vas izvršna vlast ove države, njenih entiteta, kantona i opština nepoštovanje sudskih odluka i neizvršavanje presuda vlastitih sudova pretvorila je u kontinuirajuću praksu i normativ vlastitog funkcionisanja.

Drugim riječima, „zaboli uho za sudske odluke“.

Već pet mjeseci presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine o ukidanju „Dvije škole pod istim krovom“ čeka svoje izvršenje, a kako su nam ministri u tehničkom mandatu obrazložili odluka suda se ne može provesti sve do početka školske 2015/16 godine.

Kao glavni razlog neizvršenja sudskih odluka ministar u tehničkom mandatu Hercegovačko-Neretvanskog kantona Zlatko Hadžiomerović istakao je činjenicu da se statuti škola ne mogu mijenjati u toku školske godine.

Segregacija djece na nacionalnoj osnovi kao i zgražavanje čitavog civiliziranog svijeta na apartheid u 21. vijeku prisutan u “Dvije škole pod istim krovom” za, još uvijek ministra prosvjete HNK, ne predstavljaju apsolutno nikakav problem koji bi odmah trebalo riješiti.

Naravno, dugodišnju vladajuću koaliciju HDZ- SDA u ovom kantonu ne ineresuju djeca u podjeljenim školama. Ako su djeca petnaest godina mogla ići u podjeljene škole, ulaziti na zasebne ulaze, dijeliti školsko dvorište i ne sretati se na hodnicima, mogu uživati u nametnutnom aparthejdu barem do kraja ove školske godine.

Jasno je da je pitanje provedbe odluke Vrhovnog suda političko pitanje od kojeg prvenstveno, ne odustaju deklarirani zaštitnici nacionalnih interesa malih segregiranih Bošnjaka i Hrvata jer kako drugačije objasniti činjenicu da je upravo Ministarstvo na čijem se čelu, još uvijek, nalazi Zlatko Hadžiomerović žalilo na presudu Opštinskog suda u Mostaru, kojom je još 2012. godine bilo naloženo “da preduzme neophodne i zakonom predviđene korake i radnje usklađene s legitimnim i specifičnim ciljevima obrazovanja u skladu s propisima Bosne i Hercegovine u cilju prestanka dalje diskriminacije djece u školama na području HNK-a na temelju njihove etničke pripadnosti, i to najkasnije do 1. septembra 2012. godine”.

Od septembra 2012. godine do danas dvije godine i sedam mjeseci, a po svemu sudeći ovaj problem, ovaj tragični prikaz društva u kojem živimo i nemorala vladajućih struktura nastaviće se i nakon završetka ove školske godine jer, s obzirom na sposobnost naših ministara vjerovatno će se u septembru naći novi tehnički izgovor koji će omogućiti nastavak odvajanja djece na osnovu etničkog principa i neprovođenje odluka sudova.

Problem dvije škole pod jednim krovom mogao je biti riješen prije dvije, pet ili deset godina. Međutim, jasno je da vladajuće strukture, koje mi uporno biramo, svoje političko djelovanje temelje na naglašavanju minornih razlika koje među građanima ove države postoje.

Sve dok nam odvajanje djece u školama na osnovu njihovog imena bude sasvim prihvatljiva pojava, a čeličnim mrežama podjeljena školska dvorišta svakodnevnica, ne trebaju nas iznanaditi ni Ante iz Mostara koji svoje vršnjake Bošnjake prepoznaje po boji i „teksturi“ kože ili Ismet koji za svoje 24 godine ni jednom nije prešao na imaginarnu zapadnu stranu Mostara.