Dvije poučne priče: Kad bi ova država nestala, nitko to ne bi ni primijetio

“Fuj, fuj. To mlitavo stoljeće uškopljenika koje nije ni za što drugo no da prežvakava djela prošlosti, da drevne junake izopačuje svojim komentarima ili da ih oskvrnjuje svojim tragedijama.”  – Friedrich Schiller

Rečenica je to kaj može opisat gotovo svaki trenutak ovog naroda valjda od stoljeća sedmog.  Nekad ne kužim kak je moguće da nitko nema dovoljno zdravog razuma pa da se konačno nekaj promijeni. Hegel je zdrav razum definiral kao zbir predrasuda o društveno prihvatljivim pojavama, a ak pogledamo iz te perspektive ludnica nam ne gine. 

Gruntam si tak o tom kadli mi je pod nos došel članak sa ovog portala kak Državni zavod za statistiku zapošljava novih 396 ljudi kak bi unosili podatke. Hvale vrijedan potez na vrhuncu nezaposlenosti,  u trenutku kad Vlada najavljuje otpuštanja iz javnog sektora. Ne obaziru se gospoda na to kaj analitičari govore kak ni preveć ljudi u javnom sektoru i kak sam treba poboljšat učinkovitost sustava, no to je neka druga tema. 

Čim sam videl ime tog Zavoda, mam sam se setil popisa stanovništva. S nestrpljenjem očekujem rezultate, želim se uvjeriti kolko je moj narod licemjeran, kolka je diskrepancija između nekih proklamiranih podataka i stvarnog stanja, želim usporediti broj punoljetnih s popisom birača….Pazi sad, rezultati popisa stanovnika iz travnja 2011. godine bit će objavljeni u proljeće 2013. godine. Sjećam se bilo je mnogo rasprava o tom popisu, kad je počel govorili su nam da su upitnici standardizirani, kak bumo sad mogli rešit popis birača, kak budu rezultati brzo. Šipak! Kak da ne živimo u visoko tehnološkom vremenu, a oni objavljuju kak budu podatke objavili 2013. godine?!

Pripremajući se za ovu temu malo sam prokopal povijest popisa stanovnika, pa sam naletil na jedan članak Mirjane Gross “Počeci moderne Hrvatske”, gdje kaže kak je tzv. jozefinski popis, onaj kaj ga je zbog regrutacije provel Josip II. 1785. godine, na području Hrvatske provodilo 500-njak ljudi, a isti ti su ga i obrađivali. Rezultati nisu bili tak sveobuhvatni kak danas, no znamo kak se istima baratalo već slijedeće godine. Ej, u 18. stoljeću je trebalo godinu dana, a u 21. treba dvije godine… Zdrav razum fakat može odvest u ludnicu.  Nemrem malo ne kombinirat, pa se pitam kaj oni delaju tak dugo s tim podacima? Morti ih dilaju krupnom kapitalu? Zakaj ne? Možda bi se u budućim popisima moglo naći i pitanje političke orijentacije, pa bi te policija mogla malo ispeglat ako si slučajno protiv kakvog tajkunskog projekta.  

Zbog interesa krupnog kapitala sve se događa, jer mediji i kampanje su skupe, a netko ih mora financirati. Povijesno gledano, kak veli Livia Kardum u “Sutonu stare Europe” stoljeće rata tj. Prvi pa Drugi svjetski rat započelo je radi takve sprege. Danas, u SAD-u primjerice, policija koja guši “Occupy” pokret prima donacije ljudi kaj predstavljaju ono protiv čega se taj pokret buni. 

Upravo je takvu stranu pravde ovih dana upoznal Slaven Tolj, voditelj Art radionice Lazareti, a nakon smrti Toma Gotovca, kažu, vodeći hrvatski konceptualni umjetnik…Narampali ga pripadnici osiguranja jednog kluba u Dubrovniku zato kaj je nosil majicu s natpisom jedne strane u sukobu oko Srđa. Objašnjenje brutalnosti, vlasnika kluba di se to događalo ta bi ga majica dovela u loš odnos s gradom! Naravno, policija ni štela odmah reagirat neg je Tolj moral čekat slijedeću smjenu kak bi se valjda stvar slegla. Ono kak smo svi pred zakonom jednaki, objesi mačku o rep.

Junak jedne reklame rekel bi: “Smrdi, smrdi, užasno smrdi!”.  Bazdi da nemre jače. Strašno je to u kaj se izrodila ova država. S jedne strane država kaj ni u stanju izvršiti svoju elementarnu zadaću i pravodobno isporučiti javnosti rezultate popisa stanovništva, a s druge predstavnici krupnog kapitala već sad nekažnjeno tuku ljude na javnom mjestu radi “pogrešne” majice. 

Nekak se osjećam kak junak “Epitafa carskog Gurmana” Veljka Barbierija, čovjek je proskribiran zato kaj je jel ono kaj ni bilo po propisu u zamišljenom političkom društvu. Kad nas pretuku, o našem će nas trošku smjestiti u bolnice koje su, naravno, u njihovom vlasništvu.

SEEbiz.eu