Društvo liječenih melankoličara

Izdvajamo

• Vidite, zaključio bi naš heroj, ovi jugosrbokomuno nostalgičari i provokatori se žale da im nije dobro. Čas im je poplava, čas požar. Il' voda i vatra. A i vjetar ih kao hoće. A nama braćo, ova klima baš odgovara. Uskoro ćemo moći i u sabornici održati sastanak našeg kluba. Da oni ne bi morali dolaziti čak ovamo.

Povezani članci

• Svjetski mediji o pobjedi nacista: Nacizam se vratio, kako mu se suprotstaviti?
• Milionska piramidalna prevara
• TITO – od ilegalnog imena do pojma svjetske povijesti
• Alexander Langer – u smrt zbog Bosne
• ZAGREBAČKI RUJANFEST PROTJERAN IZ ZAGREBA
• Što smo sve slagali o Bosni i Hercegovini

Foto: Cropix

HOS-ovac i ustaša postaješ tako što kažeš –  HOS-ovac sam i ustaša sam!

Poduči nas to ovih dana jedan HOS-ov general. Koji se, valjda, ponosi što je jedno i drugo.  Što bi rekli duplo golo.

Gotovo isto tako počinje i seansa kluba liječenih alkoholičara i narkomana. Kad se novi član, predstavljajući se, obrati braći po flaši i prahu.

Helou, ja sam Mac i ja sam alkoholičar. Mac je izmišljen lik. Mogao je to biti i novopečeni slavonski đuvegija, čijem je vjenčanju prisustvovala cijela elita iz kluba ”sedamdeset i dva iku”. Po poslednjim mjerenjima. Što prisustvovala, što čestitala.

Ili neki drugi svat.

Dakle, helou, hosovac sam i ustaša sam.

Helou, hosovac. Bog ti pomogao. Šta ima?

Helou i ja sam kosovac, probudio bi se njegov stariji kolega iz Slavonije.

I onda naš Mac (ili već tko) pročita svoj slavni životopis. Detaljno podsjeti na učitelja iz sva tri razreda osnovne škole koji  ga je maltretirao jer je bio Hrvat i domoljub. I što nije želio učiti ćirilicu. A ni pjesmice Đure Jakšića i Branka Ćopića. Jer bolje je ostati nepismen nego širiti srpsku literarnu propagandu.

I kad su ga onomad zatvorili zbog krađe guma bio je to montirani proces. Jer on gume nikada i nije demontirao već ih ostavio na felgama. Auto je pripadao susjedu Avdi, pa se naš junak i danas ponosi svojom prvom diverzijom.

Poznavao je on, kaže, i onog proslavljenog junaka što je ubio onog jugoslavenskog ambasadora, i koji bi, da ga nisu ubili njegovi, danas bio na sastanku kluba.

Prisutni hosovci, ustaše i kosovci bi impresionirani njegovim likom i djelom pozorno upijali svaku riječ, a poneki bi i suzu pustio.

Onda bi, na kraju sastanka, pozdravili predstavnike vlade, sabora i Novske, kao i posebnog izaslanika vrhovne zapovjednice, koji se lošo izrazio pa će biti prekomandiran u drugi stožder.

Vidite, zaključio bi naš heroj, ovi jugosrbokomuno nostalgičari i provokatori se žale da im nije dobro. Čas im je poplava, čas požar. Il’ voda i vatra. A i vjetar ih kao hoće.

A nama braćo, ova klima baš odgovara. Uskoro ćemo moći i u sabornici održati sastanak našeg kluba.

Da oni ne bi morali dolaziti čak ovamo.