Drugi svjetski Domovinski rat

Povezani članci

• VIKTOR IVANČIĆ: HRVATSKA NIKADA NIJE IZAŠLA IZ DEVEDESETIH
• BiH POTEMKINOVA SELA U DOBA NOSTALGIJE
• Gratis kilovati za Lijanoviće
• Na drugoj strani nemoralnog bespuća
• Kosturi iz Kosoričinog ormara. (I sefa, i vrta…)
• TUĐMAN, I POSLIJE TUĐMANA (VII)

Neće se Tomislav Karamarko još dugo zgražavati nad udžbenicima u našim školama koji, po njemu, liče na sve osim na udžbenike. Jer nisu unificirani kao što bi trebali biti. Jer se u njima na pravi način ne verificiraju uloga i djelo doktora Tuđmana. Jer nisu prožeti duhom domoljublja, a domoljublje bi moralo biti posebna nastavna tema unutar koje bi se obrađivao i Domovinski rat. I jer školarci iz njih krivo i površno uče sadržaje o Domovinskom ratu, i to još u dijelu godine kad preopterećenost uzima svoj danak.

  Ne mora se šef HDZ-a uopće zamarati udžbenicima i nastavnim programima, niti bučno najavljivati kako će se sve pod milim Bogom i pod školskim zvonom promijeniti čim se on dograbi vlasti. Ne mora se zapravo ni trsiti da dođe na vlast, ukoliko mu je do nje stalo samo zbog brige za edukaciju i prosperitetnu budućnost mladih naraštaja, a ne i zbog nečega opipljivijeg. Sve Karamarkove pedagoške vizije spremna je, naime, oživotvoriti i aktualna vlast.

   Ali ako se garnitura u Banskim dvorima i promijeni, u njoj bi trebalo biti mjesta i za sadašnjega ministra znanosti, obrazovanja i sporta, jer teško da će novi premijer pronaći pogodniju osobu za provođenje sveobuhvatne karamarkizacije hrvatskoga školstva od Vedrana Mornara. A da na njega treba ozbiljno računati, Mornar je pokazao i u Vodicama, gdje se ovih dana održava osmi Državni stručni skup za učitelje i nastavnike povijesti na temu »Domovinski rat – 20 godina oslobodilačke operacije Oluja«.

   »Reforma nastavnog kurikuluma povijesti dat će Domovinskom ratu zasluženo, počasno mjesto, a predavanje o Domovinskom ratu ubuduće neće biti faktografsko, već će se prakticirati uzročno-posljedične veze s manje činjenica, a više zaključaka«, najavio je Vedran Mornar kakvim će se bespućima povijesne zbiljnosti zaputiti hrvatsko školstvo. I zaslužio aplauze svakog trezvenog domoljuba svjesnog da činjenice o Domovinskom ratu mogu samo unijeti nepotrebnu i kontraproduktivnu zbrku u dječje glave.

  Po Mornarovu će se reformskom konceptu svakom djetetu omogućiti da na osnovu ponuđenih zaključaka, neopterećenih viškom činjenica, zaključi kako su ti zaključci jedini ispravni i prema tome neupitni. A kako bi ti zaključci mogli izgledati, možete zaključiti iz onoga što je na vodičkom skupu kazao ministar obrane Ante Kotromanović. »Jako sam iznenađen koliko malo učenici znaju o Domovinskom ratu i Oluji kojom je okončan«, tresnuo je za početak ministar vojni, kao da je osobno postrojio sve đake u Hrvatskoj i redom ih ispitivao koliko je sati trajala Oluja, a koliko godina mirna reintegracija Podunavlja.

   »Mladi ljudi bi o tome trebali više znati«, nastavio je svoje izlaganje pred postrojbom nastavnika povijesti. »Trebali bi znati da je Oluja bila najvažnija pobjeda u hrvatskoj povijesti, u povijesti hrvatskog ratovanja, da smo tada dobili državu, da smo stvorili pobjedničku vojsku… Nadam se da ćemo imati dovoljno svijesti da učinimo puno više na tome da mladi ljudi u osnovnoj školi stvarno na svojoj razini proučavaju operacije iz Domovinskog rata i uče o njemu. To je tada za nas bilo biti ili ne biti. To je najvažnija stvar koja se dogodila i tako se moramo postaviti svi, i prosvjeta, i branitelji i obrana i MUP i cijela država.«

   Kada se ti zaključci usvoje kao nastavno gradivo i kada djeca počnu dobivati petice iz nabiflanoga gradiva o ulozi Ante Kotromanovića u najvažnijoj pobjedi u čitavoj hrvatskoj povijesti, stvorit će se i čvrsti temelji za postizanje onog žuđenog zajedništva koje se ovih dana, tjedana i mjeseci, zaziva iz mnogih usta, zajedništva na koje je nastavnike u Vodicama pozvao i sam ministar obrazovanja, sugerirajući im da u borbi za domovinsku militarizaciju nastave povijesti zaborave stranačku pripadnost ili ideološke podjele.

   »U tome trebamo biti zajedno, moramo biti složni, jer je zajedništvo garancija da će hrvatski narod koji pamti svoju časnu povijest, imati i svijetlu budućnost«, frazirao je Vedran Mornar kao da govori na predizbornom ili postizbornom derneku Kolinde Grabar-Kitarović, a ne na stručnom skupu nastavnika i učitelja. Njega pak, za razliku od kolege mu Kotromanovića, ne čudi što djeca malo znaju o Domovinskom ratu i samoj Oluji: »Za razliku od nas, djeca o tome mogu znati jedino iz škole i pričanja roditelja. Moramo pokušati identificirati što nam je bitnije u povijesti, je li to Ramzes Drugi, Treći, Četvrti ili Peti, ili Domovinski rat. Krenemo li u suštinsku kurikularnu reformu, u kojoj će jedna od osnovnih tema biti Domovinski rat, na način kako je nama bio prezentiran Drugi svjetski rat, iako to možda nije primjerena usporedba, onda će naša djeca sigurno znati povijest Domovinskog rata.«

  Došli smo tako i do onoga što pokreće čitav taj obrazovni projekt hrvatske budućnosti: do neutažive želje da se deideologizacija školstva i društva provede metodom nove ideologizacije. Pa ako će se Domovinski rat današnjoj djeci prezentirati po uzoru na pilanje nekadašnje djece NOB-om, onda će i rezultat biti zasluženo isti. I povijest će se nepopravljivo ponavljati.