Draganu Čoviću ”iskočio” osigurač

Izdvajamo

• Dragan Čović danas licemjerno u svom stilu poziva sve logoraše da tuže državu BiH umjesto počinitelja udruženog zločinačkog poduhvata. Kao generalni direktor preduzeća Soko Mostar, u junu 1993. godine Čović šalje zahtjev Josipu Praljku, tadašnjem zamjeniku upravitelja logora Heliodrom, da se "za potrebe Zrakoplovne industrije Soko Mostar omogući izuzimanje deset zatvorenika, a sa ciljem obavljanja određenih poslova".

Povezani članci

• Osam godina od smrti Tonija Pehara
• Amila Kahrović-Posavljak dobitnica prve godišnje nagrade Excellence in Literature
• Narodu dosta cirkusa, treba hljeba!
• Aluminijski brod tone sve dublje, do luke spasa
• Genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini nikad ne zastarijevaju!
• Dragoljub Draža Petrović: Srpska politika je Diznilend besmisla

Tolika doza oholosti prema vlastitoj državi nije slučajna. Vješto se predstavljajući pred hrvatskim narodom većim katolikom od pape Čović ne brani Prlića i ostale Haške osuđenike već samog sebe kako za počinjeni kriminal tako kao i člana tima odgovornog za udruženi zločinački poduhvat.

Nakon presude Haškog tribunala 6 -ici bosansko-hercegovačkih Hrvata za udruženi zločinački poduhvat, čini se da je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović prvi put u svojoj političkoj karijeri „iskočio“ iz svog licemjernog uglađenog političkog kostima. U vrlo kratkom periodu od samo nekoliko dana uspio je da napravi veliki broj političkih gafova, netipičnih za Čovića čije su izjave uglavnom bile odmjerene i dobro umotane pred domaćom i svjetskom javnošću eufemizmima „federalizacija“, „decentralizacija“, „konsocijacija“, „ravnopravnost“, koje zvuče daleko privlačnije i pravednije nego kad bi otvoreno otkrili svoje prave namjere – stvaranje etnički čiste unitarne jedinice pod potpunom vlašću HDZ-a, zapadnohercegovačku unitarnu republiku po uzoru na RS.

Čović je nedvojbeno izgubio samokontrolu isfrustriran kontinuiranim debaklom i porazima svoje antievropske politike posljednjih nekoliko mjeseci. Sve je počelo neuspjehom Čovićevog pokušaja da politikom Trojanskih konja, u savezu sa bratskom HDZ i preko hrvatskih parlamentaraca u Briselu servira Evropi federalni model uređenja Bosne i Hercegovine i u skladu sa tim izmjene Izbornog zakona Federacije BiH. Europski parlamentarci su prepoznali dvoličnost Čovićeve politike u kojoj bi umjesto sadašnje Federacije BiH s deset kantona, treba formirati treći entitet, a BiH urediti kao državu tri etničke republike, drugim riječima vratiti se na ratno stanje iz 1993. i postojanje tri etničke čiste federalne jedinice koje su građene masovnim zločinima, etničkim čišćenjem i razmjenom stanovništva a presuda Haškog suda je glogov kolac u srce povampirenog čeda!

Presudu čelnicima tzv. “Herceg-Bosne”, uz podršku HDZ-a Hrvatske, Čović koristi kao vrlo pogodnu priliku da učvrsti svoje biračko tijelo ucjenom o blokiranju procesa integracija u EU te zahtjevom za reviziju drugostepene presude haškim osuđenicima. Bilo bi zanimljivo znati kako bi se to Čović ponašao kad bi se tek sada pripremila revizija presude Srbiji za genocid. Nakon što je Čović podržao Dodika moglo bi se reći da ga je Dodik navukao poput bekana.

Izjava Dragana Čovića da je spreman odgađati put ka EU zbog haških osuđenika je u podudarnosti sa politikom onih političara zbog kojih je Hag i uspostavljen, koji su spremni žrtvovati budućnost zarad prošlosti. Čović je najveći neprijatelj svog vlastitog naroda, prisiljavajući ga da kontinuirano iseljava što je donedavno sugerisao i banjalučki nadbiskup Komarica.

Međutim svim ovim nebulozama nije kraj. Donald Trump, Angela Merkel, Theresa May – tek su neke adrese na koje je otišlo neusaglašeno pismo Dragana Čovića u kojima traži ubrzanu aktivaciju MAP-a pravdajući “naslijeđem bivših učesnika rata u BiH, a koji su došli iz islamskih zemalja te odlazak radikaliziranih građana BiH na strana ratišta. Dodatno, njihov povratak u BiH postaje vrlo značajan test za sigurnosne i druge institucije BiH koje brinu o miru i stabilnosti države. Ovo iznimno bitno pitanje, i za BiH i šire okruženje, pokazat će snagu BiH da se odupre jednoj od najvećih kriza za svako društvo, kao i za čovječanstvo u cijelosti; terorizam i radikalizam”.

Dragan Čović danas licemjerno u svom stilu poziva sve logoraše da tuže državu BiH umjesto počinitelja udruženog zločinačkog poduhvata. Kao generalni direktor preduzeća Soko Mostar, u junu 1993. godine Čović šalje zahtjev Josipu Praljku, tadašnjem zamjeniku upravitelja logora Heliodrom, da se “za potrebe Zrakoplovne industrije Soko Mostar omogući izuzimanje deset zatvorenika, a sa ciljem obavljanja određenih poslova”.

Tolika doza oholosti prema vlastitoj državi nije slučajna. Vješto se predstavljajući pred hrvatskim narodom većim katolikom od pape Čović ne brani Prlića i ostale Haške osuđenike već samog sebe kako za počinjeni kriminal tako kao i člana tima odgovornog za udruženi zločinački poduhvat.