Dragan Čović: Političar za nacionalno osviještene idiote
Povezani članci
Ovo je prigoda da sami odlučimo TKO će nas predstavljati u sljedeće četiri godine i TKO će najbolje zastupati naše interese u državnim, entitetskim i županijskim institucijama.
Piše: Predrag Blagovčanin
Prigoda je iskorištena, a Hrvati Bosne i Hercegovine su odabrali Dragana Čovića i HDZ BIH.
Hrvatski odgovor izborni program HDZ, javnosti je prezentiran u septembru prošle godine, a fokus ovog programa bio je na ustavnim reformama koje su za cilj imale konačno rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja, socijalnu politiku, nezaobilaznu borbu protiv kriminala i korupcije te evropsku i euroatlansku orijentaciju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Naravno izborni mitinzi HDZ-a bili su prvenstveno prilika da čelni ljudi ove stranke tačnije prvo lice HDZ-a Dragan Čović obavijesti svoje birače da je konačno došao kraj strašne majorizacije, da će njegovim izborom dobiti svoju izbornu jedinicu, najgledaniji hrvatski televizijski kanal, a da mladi Hrvati i Hrvatice više neće napuštati svoju domovinu „trbuhom za kruhom“ već će svoj tisućljetni kontinuitet na ovim prostorima nastavljati zapošljavajući se u tisućama perspektivnih poduzeća, dok će vlastitu dijecu školovati na svom jeziku i svom jedinom hrvatskom sveučilištu u Mostaru.
I kao po nepisanoj matrici Hrvati Bosne i Hercegovine, barem njih 80%, još jednom su povjerovali slatkorječivom i pragmtičnom Draganu Čoviću i političkoj bajci u kojoj će se buditi u svom entitetu uz himnu Herceg-Bosne, a jutarnju vremensku prognozu iz Stoca, Gruda i Posušja prekidat će Mate Bulić sa najavom središnjeg dnevnika u kojem će specijalni gost komentator Dario Kordić iznositi svoje prijedloge, trajnog rješenja gorućih izbegličkih kriza.
Naravno realnost je sasvim drugačija. Skoro godinu dana od izbora Dragan Čović još uvijek nije ispunio niti jedno predizborno obećanje.
Ustavne reforme koje bi omogućile staranje izborne jedinice u kojoj Hrvati više nikad neće biti nadglasani odnosno „majorizirani“ nisu započele niti ima ikakvih naznaka da će ovo obećanje biti realizirano.
Postavlja se pitanje kako, kojim čarobnim trikom i na koji način bi legitimni predstavnik Hrvata Dragan Čović riješio, sa potrebnim konsenzusom ili bez njega, provedbu presude Evropskog suda za ljudska prava koja bi riješila kandidiranja i izbor predstavnika manjina kao i hrvatsko nacionalno pitanje odnosno formiranje posebne izborne jedinice.
Nećemo se zavaravati, rješenje problema nije zanimljivo prosječnom bosanskohercegovačkom glasaču. Kao što je do sad nebrojeno puta dokazano za nove četiri godine mandata i udobnu fotelju i službenog Audija dovoljno je samo obećati zaštitu nacije i odbranu svih mogućih nacionalnih interesa.
O obećanju kako će se Dragan Čović vlastitoj naciji obraćati sa frekvencije hrvatske nacionalne televizije u Bosni i Hercegovini mogao bi se snimiti dokumentarni film s radnim nazivom „Televizija za nacionalno osviještene idiote“.
Ideja o stvaranju televizije na hrvatskom jeziku nije nova. Skoro deceniju, stranke sa hrvatskim predznakom, u prvom redu HDZ pokušavaju da u sklopu Javnog servisa uvedu kanal na hrvatskom jeziku, a aktueliziranje ovog „gorućeg“ problema Hrvata u BIH ciklično se pojavljuje u periodu predizborne kampanje. Kako za lokalne tako i za opšte izbore.
Nerazumljive jezičke razlike naroda u Bosni i Hercegovini zaslužuju poseban tekst, međutim sve da i svi konstitutivni narodi u BiH dobiju svoje kanale jedini problem jeste njihovo finansiranje. Medijski eksperti iz HDZ-a i ekskluzivni zaštitnici hrvatske kulture, tradicije i jezika u Bosni i Hercegovini zalažu se za televizijski kanal koji bi finansirali svi građani, a uređivačku politiku bi kreirao isključivo HDZ.
U principu emitovanjem televizijskog signala na hrvatskom jeziku finansiranom od naših sredstava imali bi priliku svakodnevno gledati Dragana Čovića i ostatak HDZ-ove stranačke elite kako otvaraju tisuće perspektivnih malih preduzeća, bore se protiv korupcije i kriminala a mladi Hrvati i Hrvatice ne bježe u Njemačku ili Austriju već ostaju na svojim ognjištima u Livnu ili Tomislavgradu.
Realnost je ipak drugačija. Prema neslužbenim podacima od ulaska Hrvatske u EU do danas samo iz zapadne Hercegovine u inostranstvo otišlo je 7.000 osoba. Uglavnom se radi o Hrvatima od 20 do 35 godina koji su zahvaljujući činjenici da posjeduju hrvatske pasoše mogu tražiti posao u zemljama Evropske unije. Kada govorimo na primjer o Livnu, samo iz ovog grada do sad se odselilo 700 ljudi dok je iz Tomislavgrada unatoč HDZ-ovom izbornom obećanju o ekonomskom „bumu“ i HDZ-ovoj strategiji kontinuiranog zapošljavanja na prinudni rad otišlo 1000 ljudi.
Možda je ipak najzanimljivije predizborno obećanje Dragana Čovića tačnije/točnije stavka 6 iz izbornog programa pod simboličnim nazivom Hrvatski odgovor.
Vladavina prava i borba protiv korupcije i kriminala je obećanje HDZ-a da će učiniti sve na izgradnji pravne demokratske države koja će svakom građaninu jamčiti sigurnost i zaštitu. Također HDZ je svojim glasačima obećao demokratsku i profesionalnu policiju koja će biti van uticaja politike i korupcije.
Kako HDZ svim građanima jamči sigurnost i zaštitu najbolje pokazuje primjer Slave Kukića kojem se zbog kritike dočeka Dragana Čovića ratnog zločinca Daria Kordića u Busovači, HDZ-ova vizija pravne države odbila od glavu i rezultirala težim tjelesnim povredama. Profesor Slavo Kukić nije jedini osjetio udarac HDZ-ove vizije pravne države. Zbog podrške februarskim protestima Josipu Miliću predsjedniku unije nezavisnih sindikata FBiH demokratično je sasvim slučajno, malom palicom slomljena ruka.
A kada se za borbu protiv organizovanog kriminala zalaže čovjek koji je tri puta optužen pred sudovima Bosne i Hercegovine za zloupotrebu položaja, primanje mita i zloupotrebu ovlasti i položaja i još pobjedi na izborima onda se može argumentovano konstatirati da bosanskohercegovački birači imaju ozbiljnih zdravstvenih problema.
Jer koliki mazohista moraš biti da bi decenijama vjerovao u iste laži i svake četiri godine poslušno crtao križić kraj imena? Dragan Čović HDZ BIH.