Dr. sc. fra Drago Bojić: Političari instrumentaliziraju religiju i religijske simbole

Povezani članci

• CIRCUS CROATICO
• U petak svečanost proslave u Narodnom pozorištu Mostar, ulaz slobodan
• IZLOŽBA RUČNIH RADOVA „SRCA OSJEĆAJU, RUKE STVARAJU“
• Ruski poduzetnici poslije Srbije ispituju tržište u BiH
• Protesti u Bosni: Mlad i nezaposlen? Sam si kriv!
• Potresna i iskrena predstava ”NAŠ RAZRED”, zatvara sezonu 2016/2017. u Kamernom teatru 55

Gospodine Bojiću! Ovih dana se navršilo 15 godina od posjete pape Ivana Pavla II Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini. Kako biste Vi, u najkraćem, opisali značaj te posjete?

Dr. fra Drago: Posjet pape Ivana Pavla II Sarajevu 1997. godine potvrda je njegove podrške i snažne empatije za ovu zemlju, za njezine ljude i njihova stradanja. On se cijelo vrijeme rata u svojim javnim nastupima i govorima zauzimao za Bosnu i Hercegovinu, za mir u ovoj zemlji. Riječi koje je prilikom posjeta izgovorio u Sarajevu, primjerice poziv na borbu protiv nacionalizma i na nužnost međusobnog opraštanja, nažalost, nisu dublje zaživjele u bosansko-hercegovačkom društvu, najmanje među religijskim i političkim elitama ove zemlje.

U povodu te jubilarne godišnjice papine posjete našoj zemlji, oglasio se, naravno, i kardinal Vinko Puljić, ističući, između ostalog, ogroman dopinos poglavara Rimokatoličke crkve na priznavanju neovisnosti RBiH. S tim u vezi Vas pitam: da li je cijelo vrijeme, dakle od 1. marta 1992. pa do danas Crkva u bh. Hrvata imala konzistentan odnos prema cjelovitosti naše zemlje, odnosno da li je uspjela da se cijelo vrijeme distancira od ove ili one politike?

Dr. fra Drago: Katolička crkva u BiH je podržala neovisnost Bosne i Hercegovine. O tome svjedoče dokumenti iz tog vremena ali i činjenica da su predstavnici Katoličke crkve u BiH pozvali svoje vjernike (katolike) da iziđu na referendum. Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, stvari su puno kompleksnije. Ako je donekle razumljivo da su predstavnici Katoličke crkve na početku demokratskih promjena podržali HDZ (Hrvatsku demokratsku zajednicu), nije razumljivo niti se može ičim opravdati njihovo nekritičko stajanje uz lošu politiku te stranke devedesetih godina, ali i u vremenu poraća. Službeni predstavnici Katoličke crkve se do danas nisu ogradili od te politike koja je najveće posljedice imala upravo za bosanske katolike i Hrvate. S obzirom na utjecaj koji Katolička crkva i njezini predstavnici imaju među bosansko-hercegovačkim Hrvatima (katolicima), osuda te politike otvorila bi mogućnost za drugačiju hrvatsku politiku u BiH i novo artikuliranje interesa bh. Hrvata. Dok god najviše instance Katoličke crkve u BiH šute o tome, dok njezini svećenici podržavaju predizborne skupove HDZ-a (kao što je to bilo i na zadnjim parlamentarnim izborima), ta će politika biti i dalje dominantna i dugoročno gledano imati još veće posljedice.

Kako komentirate način na koji je obilježena 20-ta godišnjica postojanja onoga šo su i prije Dejtona (dakle prije 21. novembra 1995.) nazvali Republika srpska?

Dr. fra Drago: Već samo obilježavanje obljetnice Republike Srpske, nastale na etničkom čišćenju, zločinima i genocidu, samo po sebi je monstruozno i u suprotnosti s etikom i zdravim razumom. Činjenica da su na toj paradi koja slavi velikosrpsku politiku i njezina zla bili predsjednik Srbije Boris Tadić i srpski patrijarh Irinej potvrđuje da ni današnja tzv. „moderna i europska“ Srbija nije raskinula s velikosrpskom politikom, ali ni Srpska pravoslavna crkva. Ta politika je uostalom učinila puno zla i vlastitom srpskom narodu koji je i danas zarobljen u velikosrpske mitove i proći će vjerojatno još dugo vremena dok se dogodi katarza u srpskom narodu. Čini se da će predstavnici Srpske pravoslavne crkve ostati posljednji bastion velikosrpske politike. Onoga trenutka kad se Srpska pravoslavna crkva i službeni Beograd distanciraju od te politike, započet će i katarza unutar srpskog naroda. U ovom trenutku gotovo ništa ne upućuje na to da bi taj proces uskoro mogao i započeti.

Biskup Komarica je ipak, primio orden od Dodika u povodu te godišnjice, što je kasnije pokušao objasniti-opravdati jednim od kršćanskih načela – oprostom. Komentar?

Dr. fra Drago: Biskup Franjo Komarica je svih ovih dvadeset godina otvoreno govorio o zločinima i stradanjima katolika i uopće ne-Srba u Banjoj Luci i u Republici Srpskoj, zauzimao se za njihova prava. Ovim činom je devalvirao svoje dosadašnje djelovanje i zasigurno razočarao mnoge ljude – žrtve republičkosrpske politike. Primanje ordena od sadašnjih predstavnika Republike Srpske koji opravdaju politiku zla i etničkog čišćenja, koji su iz tog entiteta protjerali gotovo sve katolike i Hrvate iz Banje Luke i okolice, onemogućili i onemogućavaju njihov povratak ne može se ničim opravdati. Govoriti o oprostu u jednom takvom kontekstu znači pervertiranje oprosta kao takvog.

U svojim kolumnama se kritički osvrćete na bh. izdanje “Večernjeg lista”. Šta im naročito spočitavate i ko, zapravo, stoji iza te novine?

Dr. fra Drago: Bh. izdanje „Večernjeg lista“, iza kojeg stoje i neki ljudi iz Katoličke crkve (u Hrvatskoj i BiH to je sekularizirani hercegovački franjevac vlč. Ivan Tolj) i u kojem surađuju i neki svećenici, posve je u službi hercegbosanske politike (politike HDZ-a BiH) koja ne odustaje od ideologije, interesa i granica Bobanove Herceg-Bosne makar i u nešto modificiranom obliku. Taj medij manipulira s Hrvatima u BiH, posebno s bosanskim, i konstantno pokušava produbiti ionako krhke odnose između Bošnjaka i Hrvata u BiH, šireći strah od navodnog bošnjačko-muslimanskog zuluma i proizvodeći gotovo svakodnevno antagonizam prema Sarajevu. Istodobno, on u duhu hrvatsko-srpskih dogovora i političko-stranačkih saveza podržava republičkosrpsku (velikosrpsku) politiku.

Kako ocjenjujete politiku Franje Tuđmana prema svim bh. Hrvatima od 90-tih na ovamo, pa i prema RBiH?

Dr. fra Drago: O tome je u međuvremenu gotovo sve kazano, a i sam je Franjo Tuđman u svojim javnim nastupima otvoreno govorio o potrebi “podebljanja Hrvatske” nauštrb BiH zbog čega je žrtvovao (prodao) Posavinu i bosanske Hrvate. Smatram da su u pravu oni koji tvrde da su Franjo Tuđman i Republika Hrvatska vodili dva rata: jedan obrambeni protiv velikosrpske agresije i drugi osvajački sudjelujući u podjeli BiH. Posljedice ovog drugog rata su prodaja, progoni, humano preseljenje i stradanja bosanskih Hrvata. Ta politika je osim toga u potpunosti otuđila bosansko-hercegovačke Hrvate od njihove vlastite domovine.

A kako današnji odnos službenog Zagreba prema našoj zemlji te Hrvatima u njoj?

Dr. fra Drago: Neosporno je da se odnos Republike Hrvatske prema BiH promijenio. Ta je promjena otpočela s javnom isprikom sadašnjeg predsjednika Ive Josipovića u Parlamentu BiH za pogubnu hrvatsku politiku devedesetih godina. No u toj „novoj politici“ Zagreba prema BiH ima puno nejasnoća i stranputica. To se posebno odnosi na odnos službenog Zagreba prema Banjoj Luci i bosansko-hercegovačkim Hrvatima. Tvrditi kako je BiH prijateljska zemlja, govoriti o njezinoj neupitnoj cjelovitosti i neovisnosti i istodobno doprinositi jačanju onih politika koje ju razaraju (bile one republičko-srpske, hercegbosanske ili unitarističko-bošnjačke provenijencije) samo dodatno otežava odnose ovih dviju zemalja, ali i odnose u BiH. Josipovićeva i Milanovićeva podrška „prijateljskoj“ BiH zasad ostaje uglavnom na deklarativnoj razini. Njihova „briga“ za bh. Hrvate uglavnom se svodi na podršku Mostaru kao da bi taj grad bio zajednički nazivnik interesa bh. Hrvata. Posljedica takvog odnosa je ignoriranje bosanskih Hrvata i njihovih interesa. Kako će se ta politika dalje razvijati, treba tek vidjeti.

Kako vidite odnos vjerskih zajednica u BiH prema političkim zbivanjima te politike prema vjerskim zajednicama? Miješaju li se u poslove jedni drugih, odnosno koriste li jedni druge u svoje svrhe i nazovi interese?

Dr. fra Drago: Sprega vjerskog i političkog, vjerskog i nacionalnog, vjerskog i stranačkog gotovo je konstanta novije bosansko-hercegovačke povijesti. Vjerske zajednice u BiH daju zasigurno veliki doprinos društvu u cjelini u ovoj državi, na kulturnom, socijalnom, obrazovnom i karitativnom području, ali sve su one u većoj ili manjoj mjeri, i izuzimajući rijetke pojedince, u sprezi s politikom i nacionalnim strankama, jer na taj način održavaju vlastiti monopol i moć. Istodobno s druge strane, političari instrumentaliziraju religiju i religijske simbole kad god je to korisno i unosno. Predizborne kampanje su najbolji primjer politiziranja religije i religijskih simbola uz otvorenu ili prešutnu suglasnost vjerskih vođa.

“Hercegovina je pokrajina u državi Bosni, a Bošnjaci moraju imati svoju bošnjačku državu….” izjavio je prije tri dana reis Cerić za jedan magazin. Komentar?

Dr. fra Drago: I otprije su poznate politički kontroverzne izjave reisa Mustafe Cerića. Treba se samo sjetiti govora na Buni, prijetnji “sarajevskim ljetom”. Na taj način reis Mustafa Cerić najviše šteti vlastitom narodu i vlastitim vjernicima, ali i ukupnim odnosima u ovoj državi. Takve izjave idu i u prilog onima koji šire strah od islamizacije i bošnjakizacije Bosne i Hercegovine. Mislim da bi reis Cerić puno učinio i za Bošnjake i za BiH kad bi se suzdržavao od ovakvih i sličnih izjava. Umjesto toga bilo bi korisnije i za Islamsku zajednicu i za muslimane u BiH kad bi se reis Cerić i odgovorni u IZ BIH snažnije suprotstavili fundamentalističkim tendencijama u vlastitoj zajednici koje su protivne i islamskoj vjeri i duhu bosanskih muslimana.

Danas, 13. aprila je u Zagrebu bio najavljen internacionalni skup neonacističkih pokreta iz RH i nekih europskih zemalja, pod vođstvom HČSP-a, ali ga je policija spriječila. Kako biste to komentirali?

Dr. fra Drago: Zabrana je u ovakvim slučajevima jedino razumno rješenje i u tom smislu hrvatske vlasti su napravile pravi potez. Nadam se da će taj potez hrvatskih vlasti slijediti i vlasti u BiH i konačno zabraniti četnička, ustaška i druga fašistička ili pseudoreligijsko-fundamentalistička okupljanja i parade. Uz zabranu smatram također da bi ljude koji podržavaju te ideologije trebalo i sudski sankcionirati. Ovdje nije riječ o „ljudskim pravima“ kako se to nekada pokušava opravdavati čak i u „akademskim“ krugovima od strane prikrivenih nacionalista, već o ideologiji i strašnom zlu s kojim se treba odlučno boriti.

Prije 2,5 godine doktorirali ste u Beču na temi “Katolički tisak u Bosni i Hercegovini. Franjevački mjesečni magazin Svjetlo riječi.” Kako biste se, u nekoliko rečenica, osvrnuli na ulogu i značaj katoličkog tiska u bh. društvu, posebno glasila čiji ste zamjenik glavnog urednika?

Dr. fra Drago: Veliki dio katoličkog tiska u BiH prati matricu i uređivačke koncepte katoličkog tiska u Hrvatskoj. Uz rijetke iznimke, to je koncept koji se nekritički odnosi prema vlastitim zabludama, prema nacionalističkim politikama. To je koncept koji nediferencirano demonizira komunizam, a prešućuje ili vrlo rijetko govori o ustaškim zlima. To je koncept koje se zatvara u katoličku apologetiku i protivi se modernim idejama. U tom kontekstu – o tome su ovih godina govorili i pisali i drugi – mjesečnik „Svjetlo riječi“ predstavlja alternativu i antitezu takvim konceptima, posve u duhu Drugog vatikanskog sabora, crkvenih dokumenata o medijima i načelima novinarske etike.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

Dr. fra Drago: Hvala Vama.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ

Prometej.ba