DOSIJE BEZ TRUNKE HRABROSTI: KAKO OD ČOVJEKA NAPRAVITI BISTU

Povezani članci

• Svetislav Basara: Ugrožena je nacionalna supstanca
• Mjesta stradanja iz optužnice Ratka Mladića
• Svetislav Basara: Povratak u varvarstvo
• Sveta laž (I zašto je Vasilije Ostroški, čudotvorac u ilegali)
• Dežulović: Hrvati – sitni zamorci u veličanstvenom Tuđmanovom projektu
• Renato Baretić: Moć živih mrtvaca

U emisiji “Dosije”, autorka ATV-a Rajna Radosavljević nije uspjela da kreira objektivan portret predsjednika RS-a. Umjesto toga, napravila je očekivani panegirik, PR šminku koja je prikazala samo lice, a izostavila najavljivano naličje

 Piše: Uglješa Vuković, analiziraj.ba

U sklopu emisije “Dosije”, ATV se odlučila na izradu televizijskih portreta, a iz najave je očigledno da je cilj portretisanje kontroverznih političkih ličnosti, sve sa zanimljivim detaljima, što publiku navodno neće ostaviti ravnodušnim. Portret Milorada Dodika, aktuelnog predsjednika Republike Srpske, potpisala je Rajna Radosavljević, opisujući ga kao priču o Dodikovom licu i naličju. No, izbor sagovornika, način njihovog ispitivanja i uvršteni komentari prikazali su samo lice, i to lice vođe, reformatora, energičnog radoholika (veoma rabljen opis bliskih saradnika), otvorenog i neposrednog, pomalo naprasnog, ali prije svega dobričavog čovjeka koji je otjelovljenje političkog bića.

Autorka je u sadržaj emisije uvrstila Dodikove najbliže saradnike, stranačke kolege, dokazane podržavaoce i samo jednog komentatora od kojeg se očekivao drugačiji stav (kom je, uzgred rečeno, dat najmanji prostor), ali koji je okončao svoj iskaz u apologetskim tvrdnjama. Dodik je tako opisivan naizgled neutralnim, zapravo pozitivnim vrednosnima odrednicama, kao što je tvrdnja da je riječ o odličnom tehnologu vlasti.

Emisija je otvorena degutantnim izlivima obožavanja jedne od Dodikovih vatrenih obožavateljki, a kako je riječ o kontroverznoj osobi koja polarizuje javno mnijenje, nejasno je zašto nije prikazan pol suprotan fanatičnom obožavanju. On bi se olako mogao pronaći među mnogobrojnim, jednako vatrenim, drugomišljenicima prikazanog štovanja. Portret Rajne Radosavljević mogao bi ući u anale jeftino fingirane dramatičnosti i nepristrasnosti jer u pasažima autorkinih rečenica sve vrijeme se govori “jedni kažu”, “dok drugi kažu”, da bi se potom licem ukazali ovi što kažu jedno, govoreći o Dodiku kao o “prosvećenom apsolutisti”. Ovi što kažu famozno drugo ostaju anonimni i faktički nesaopšteni. Najviše što se od njih u tumačenju novinarke može čuti jeste da mu prigovaraju, naprimjer, bolećivost prema stranačkim kadrovima, ili to što se nije borio protiv kriminala i korupcije. Kako je u pitanju ne samo iznimno kontroverzna ličnost (vrijedna dokumentarca i TV portreta oprečnih stavova), već političar kojem mnogi publicisti, kritičari i protivnici spočitavaju ozbiljne kritike na račun njegove politike i ideologije, nevjerovatno je da gledatelji niti jednom nisu mogli čuti neki od takvih izoštrenih stavova u njegovoj cijelosti.

Umjesto toga, napravljen je portret satkan od memoarskih lamentacija Dodikovih istomišljenika, s posebnim osvrtom na periode njegovog političkog uzleta. Krajnji domašaj emisije je stvaranje monumenta od žive političke ličnosti koja je upravo izabrana za novog predsjednika. Ono što je takođe primjetno jeste svesrdna psihologizacija Dodikovepolitike sa stalnim akcentom na njegovu ličnost, umjesto na djela, čime se stvara dojam opravdanosti izrečenih subjektivnih opažanja što spadaju u domen privatnih doživljaja. To dovodi do toga da je gotovo simpatično kadaDušanka Majkić, nakon prikazanih napada njenog predsjednika na novinare, uzdahne i kaže: “On je emotivac!”

Gledatelj je tako obmanjen stvorenom konstrukcijom, a umjesto političkog serijala gledao je psihološki profil koji su satkali najgorljiviji podržavaoci ovog političara. Nešto kao patetični omaž koji pravite najboljem prijatelju. Naročito je zanimljivo da Rajna Radosavljević, poslije kompilacije Dodikovih uvreda prema njenim kolegama novinarima, dopušta jednostranu i odobravajuću poentu saradnice koja sa usklikom kaže da se radi o čovjeku emotivcu. To stavlja sumnju u profesiju potpisane autorke jer njen rad je rad političke djelatnice, a ne novinara dokumentariste. To je i rad PR stručnjaka što šminka Dodikovo lice bez naličja, pretvarajući ga u bistu.