Dijaspora
Povezani članci
Foto: tvbest
Piše: Petar Fehir
U Lundu ima samo jedna dobra pivnica.
Pivo je najbolje petkom kad je vrijeme za blues. Jedva ugrabiš mjesto.
I tu obično sretnem Martina (onog što ga od milja zovu Ludi Martin) pa zaredamo od desne ruke pipničara. Zadnje je obično Prips blå.
Ne mogu u miru popiti svoje pivo, a da me Martin ne udavi politikom. Još do skora su mu omiljene teme bile Bliski istok, ameri i Putin. Poslije onog osmog novembra sav je u poslijeizbornim spekulacijama, ovo-ono, lijevo-desno.
– Mislim si nešto, obično tako počinje, za ovo dolje. Znaš da me obradovalo. Čujem dobićemo svoje mjesto u novoj vladi. Jedno novo ministarstvo. Konačno! – i da konobaru onaj znak.
Vidi, sad ćemo i mi imati utjecaj na zbivanja u domovini. I nas će se pitati. Zašto bismo mi ulagali, na primjer, u ovaj zapad (što je u našem slučajui sjever) i mazali debeloj guski vrat.
Sad će nam omogućiti da investiramo u naše puteve, naš okoliš i naše tvornice.
– Koje tvornice? – malo ga presječem.
– Pa dobro, to je više onako slikovito – ne da se Martin – mislim ono, kužiš?
Jer kad bolje pogledaš dijaspora – to smo mi!
A opet (zamisli se na trenutak) nešto me malo jebe u toj priči.
Ne znam dali su stvarno mislili i na nas kad su spomenuli dijasporu. Nas, što ne mislimo baš isto kao oni.
Kao koji? – zajebavam ga.
Pa mislim mi, koji smo, jebi ga, ljevičari, antinacionalisti, antifašisti, antiklerikalni, kužiš?
Ono, volimo domovinu na svoj način. Liberalni po pitanjima abortusa i protiv vjeronauka u školi…
Ili recimo na Srbe. Na one hrvatske građane koji su sad u Srbiji i diljem svijeta. A kojima je Hrvatska bila domovina. I oni su valjda dijaspora!? I za njih važe ista pravila!? I njih ova nova vlast poziva natrag.
Ili sam ja nešto krivo shvatio?
A tek smo bili kod četvrte sorte…. Sofiero.