ENG
Dežulović: Džihad-Tours – vaša karta za džennet u jednom pravcu
Autor/ica 👤Boris Dežulović
Povezani članci
Aranžman uključuje posjetu turskom gradu Antakiji, uzbudljiv prelazak granice kod Bab el-Have i sedmodnevnu obuku u auto-školi za vozače samoubice C-kategorije.
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, sjede dvojica vehabija u Gornjoj Maoči i dokono prate vijesti jordanske televizije, gledajući kako se sirijska braća dolje po pustinji mlate s Ašadovim psima. “Jooj”, zajooja jedan sjetno, “baš mi se ponovo ide u Siriju!” “Kad si ti to bogati bio u Siriji?!”, iznenadio se drugi. “Ma nisam”, na to će onaj, “nego mi se i jučer išlo.”
Od sada, međutim, to više nije nedostižan san. Tajne službe objavile su ovih dana obavještajna saznanja o razgranatoj mreži koja dobrovoljcima iz Bosne i Hercegovine organizira ratni hadždž na sirijski front. Nusret Imamović, dobro poznati seoski selefijski glavešina iz Gornje Maoče, i Dževad Gološ, manje poznati sirijski student i utemeljitelj Fondacije Darul-Kur’an iz Mostara, okupljali su ratnike iz cijele zemlje, davali im po tri hiljade konvertibilnih maraka i sređivali put u Tursku, transfer do sirijske granice i obuku u Al-Kaidinim kampovima u Siriji.
Dosad je, eto, u Bosni to bila skupa i opasna avantura, jednako sumnjivim kanalima švercali su se nezaposleni vehabije na Bliski istok i nezaposleni inženjeri u Europsku uniju. Baš kao u onom Đurinom filmu, neki bi bezdušni mafijaš pod obroncima Majevice u praznu cisternu ugurao dvadeset jadnika iz Srebrenika i Kalesije, pa ih tri-četiri sata kasnije iskrcao u industrijskoj zoni u Zenici i objasnio da je to, kako se lijepo vidi, Slovenija. Tu bi onda u cisternu ugurao dvadeset zeničkih vehabija, pa se, jasno, vratio na Majevicu, objasnivši im da je to Afganistan.
Posao cvao, nije bilo praznog hoda, sve dok na kraju u Zenici nezaposlenih nije bilo koliko u cijeloj Sloveniji, a na Majevici se mudžahedina nakupilo za jedan srednji džihad. Pa postalo sumnjivo.
Danas, kako vidimo, ta je stvar mnogo bolje i ozbiljnije organizirana, i funkcionira otprilike kao klasični turistički aranžman. Dobro, više teroristički. Sjede tako ona dvojica vehabija u Maoči i gledaju televiziju, kad u neka doba na programu reklama za desetodnevni džihad preko terorističke agencije Džihad-Tours iz Mostara. “Joooj”, zajooja u to jedan, “baš mi se ponovo ide u Siriju!” “Šta ti se i jučer išlo?”, zajebava ga drugi. “Ma jok”, kaže, “nego sam se jučer vratio”.
Dobila tako Bosna i vikend-mudžahedine. Kleta sudba namjerila ih na ovaj svijet taman kad je rat završio, pa danas na džihad moraju u inozemstvo. Onda se vraćaju puni utisaka i zadivljenim prijateljima pokazuju slike iz mobitela. A na mobitelu prekrasni krajolici sirijske pustinje, prizori iz vojnog logora u Sarmadu, Al-Kaidinog all-inclusive kampa za obuku s pet zvjezdica, pardon polumjesečića, i atraktivni kadrovi uličnih borbi, likvidacija, vješanja, spektakularnih samoubilačkih akcija i ostale izvanpansionske ponude.
“Preselite na džennet u stilu, provedite sa Džihad-Toursom nezaboravnih deset dana u Siriji!”, cvrkuće tako u onoj reklami nekakav preplanuo tip, u havajskoj košulji nehajno prebačenoj preko pojasa s eksplozivom. “Aranžman uključuje posjetu turskom gradu Antakiji, uzbudljiv prelazak granice kod Bab el-Have i sedmodnevnu obuku u auto-školi za vozače samoubice C-kategorije”.
“Dok s drugima nitko živ ne zna hoće li se vratiti, sa Džihad-Toursom se nitko živ nikad nije ni vratio”, na kraju će on, dok ekranom ide telop: “Provedite ostatak života s nama: Džihad-Tours, vaša karta za džennet u jednom pravcu!”.
– Kako seru! – mrzovoljno onda dobaci mlađa neka žena u Maoči. – Onaj moj se sinoć vratio. Haman mu ni nokat ne fali.
– Kolko je dobio? – pita je starija prijateljica.
– Dvije hiljade maraka.
– Pa ja – odmahnu ova. – To naivne mame popustima. Onaj Hatidžin je išao s Nusret-Holidejsom, dobio tri hiljade maraka i ubilo ga peti dan. To je brate ozbiljna agencija.
– Govorila sam i ja ovome mome, hajde s Nusretom, on nikad nikoga zajebo nije. Ali ne, čuo on da je Džihad-Tours pedeset posto jeftiniji. Jeble ga dvje hiljade. Ja bi mu ih sad sve u Megdonalsu potrošila!
– Pfu, nanu im jebem lopovsku – pljunu prijateljica u pod. – Tako su i onoga Nermininog zajebali.
– Nermininog? Onoga što se ubio prošli mjesec?
– Ma ja. Nije prošla hefta da je preko Džihad-Toursa otišo u Siriju za bombaša samoubicu, a vratio se živ živcat. Pa se ubio od sramote. Meni jedino žao kuće, lijepa kuća bila.
– Dobro, znači da je barem obuka bila kvalitetna – zaključi mlađa, pa obje prasnu u hihotav smijeh.
Doista, zgodno je što više nema švercera s cisternama i što se sada sve organizira preko agencija, ali što je s nezadovoljnim mušterijama? Niču te terorističke agencije leva-leva, nema tko nema nekog amidžinog malog u Al-Kaidi, svatko danas organizira jeftine sedmodnevne džihade, opći je tu nered i javašluk, pa je sve više i razočaranih vikend-mudžahedina, onih što su u Siriju otišli s glavom u torbi, a vratili se s glavom na ramenima. U onoj torbi ostala tek beskorisna vozačka dozvola za teretna vozila preko sedam i pol tona. Iz nekog razloga, naime, nitko u kantonu neće da zaposli profesionalnog vozača kamiona C-nula kategorije s dozvolom izdanom u Sirijskoj Arapskoj Republici.
– Ce-nula? – zbuni se šef u Tuzlaprevozu. – Kakva je to kategorija?
– Isto ko obična Ce – požuri mladić u nešto okraćalim pantalama. – Samo bez kočnica.
Što je dakle s takvima, koji su uredno nazvali broj iz reklame, uzeli lovu od posrednika i zavedeni obećanjima o lakoj i brzoj smrti otišli u Sveti Rat u Siriju, pa se desetak dana kasnije vratili u selo živi, zdravi i osramoćeni? Kako je uopće uređena ta stvar, kome oni da se žale? Agenciji za nadzor tržišta? Ombudsmanu za zaštitu potrošača? Da traže povrat novca?
– Selamalejkum – uljudno će tako s vrata pozdraviti onaj mladić – ja sam s vašom agencijom prošli mjesec putovao na džihad u Siriju.
– I? – nepovjerljivo će gazda, preplanuo neki tip u havajskoj košulji.
– Kako “i”? Evo me živ živcat! Da sam se ko vozač u Grasu zaposlio, dosad bi me zbog štrajka ubilo!
– Ne shvatam, što hoćete od nas?
– Ništa. Kolko znam – prijeteći će ga pogledati mladi vehabija – vi nezadovoljnim mušterijama garantujete povrat novca.
– Đe to piše?
– Bogami ovdje – izvadit će ovaj zgužvanu reklamu Džihad-Toursa i svežanj maraka, pa ga bijesno baciti na stol.
– Šta je to?
– Dvije hiljade, do zadnjeg pfeniga – otpuhnut će naš junak zamičući za vrata, sve rogoboreći sebi u dugačku bradu. – Ja agencije i govana.
Autor/ica 👤Boris Dežulović
