Das ist (keine) Valter!

Povezani članci

• Stjepan Mesić: Treba nam Balkan po mjeri čovjeka
• Propaganda koja je od ljudi napravila glupane, a od života – farsu
• Uprava Kliničkog centra u Sarajevu optužuje anesteziologe da su dio ‘političkog plana’
• Ponižavanje uma: Učitelj u BiH ima manju platu od čistačice u banci
• Svjedok posljedice genocida
• Bahatost vlasti daje rezultate: Gore: Sarajevo, Mostar, Tuzla, Zenica

Opet sam ga uprskao. Baš nemam sreće sa društvenim mrežama. Kad god hoću nešto da pojasnim, ubijedim nekog u stvar koja mi se čini jasna i logična, ja se upletem u besmislenu raspravu bez kraja i konca, ali i bez ikakve nade da ću iz nje izaći kao pobjednik. Jer na fejsu, twiteru itd. obično ne vrijedi moć argumenata. Osim, naravno, onih koje već imamo u našim prepametnim glavicama.

            A ova stvar mi se činila baš prosta, da jednostavnija biti ne može.

            Jedan bivši Sarajlija, sada stanovnik Kanade, poslao mi link na sajt Aljazeere Balkans i tekst Ranka Mavraka: “Ovaj grad više nije Valter.” U njemu se govori o preimenovanju sarajevske osnovne škole “Vladimir Perić” u školu “Mustafa Busulandžić.” Radi se o školi u nekom sarajevskom predgrađu, a odluku je donijelo nešto što se odaziva na ime Skupština sarajevske županije. U toj skupštini, bezbeli, većinu ima SDA.

            (Što se mene tiče, porazno je već i to što Vladimir Perić – narodni heroj, jedan od simbola antifašističkog pokreta otpora u Sarajevu i mnogo šire a koji je od neprijateljske granate poginuo uoči samog oslobođenja Sarajeva – nema školu s njegovim imenom u samom centru Sarajeva. A imao ju je, sve do 1996. godine, dok mu je lokalne vlasti nisu naprasno oduzele, valjda zbog “srbočetništva”?!)

            No, pustimo to. Znamo mi ko je bio Valter. Znamo mi, zna cijelo Sarajevo, znaju i svi stručnjaci za noviju istoriju Balkana. Zna i (barem) 1,5 milijarda Kineza koja je vidjela kultni film Hajrudina Krvavca “Valter brani Sarajevo”.

            Nego, nagradno pitanje glasi: ko je bio Mustafa Busulandžić?

            U našoj (BiH) vikipediji piše: “Bio je nosilac ideje nacionalističkog i panislamskog pokreta Mladi muslimani, antikomunist i antisemitist.” Kao takav, otvoreno je podržavao ustaški pokret i nacionalsocijalizam, a “čuvena” je njegova izjava o Jevrejima gdje ističe “židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena i lihvarenja”

            A bibliografija mu tanka, pretanka. Viki spominje tek par referenci, te brošuru “Muslimani u Sovjetskoj Rusiji” o “teškom položaju muslimana u Ruskom carstvu.” I to je sve.

            Kao otvorenog simpatizera ustaša i okupatora partizani ga streljali po završetku rata, i to u sarajevskom Naselju Velešići, gdje sam nekada stanovao. Ko zna, možda sam mnogo puta prolazio pored mjesta njegovog pogubljenja?

            Nego, ima pri kraju “mršave” enciklopedijske jedinice o Busulandžiću i jedan veoma interesantan podatak. Citiram: “Danas jedna ulica u sarajevskom naselju Breka na Koševu nosi njegovo ime. Ulica je prije nosila ime narodnog heroja SFRJ Fuada Midžića.” (Podvukao GS.)

            Dakle, prvo ulica, pa onda škola – obje “ukradene” od narodnih heroja, legendarnih branilaca Sarajeva. Aferim, gospodo gradski vijećnici, ovo ste baš “dobro” odradili!

            Kad sam link na Mavrakov tekst postavio na moju facebook-stranicu, s kratkim, više retoričkim pitanjem: JE LI ZVANIČNO (SDA) SARAJEVO ZAISTA IŠTA BOLJE OD ZVANIČNOG (HDZ) MOSTARA, nisam očekivao mnogo reakcija. Pa valjda svi znamo šta je (Antin) fašizam, a šta antifašizam?

            (Naravno, nisam baš toliko naivan. Znam da kod nas, uostalom, kao i svugdje, ima dosta šovinista. Ali, oni se obično druže tamo negdje po stvarnim i/ili virtuelnim “budžacima”, i rijetko izlaze na svjetlo dana.)

            No, ovog puta je bilo malo drugačije. Jedan je izišao iz rupe. Jer, uz dosta afirmativnih komentara, javio se i mlad momak iz mog rodnog mjesta. Pa kad je on već bio kuražan da se javno glasi, da to budem i ja, pa da ga citiram:

            “valter nije ni do članaka Mustafi, treba sve jugoslovenske nazive iz ulica i škola ukinuti i staviti nazive bosanskih velikana koje smo imali kroz historiju ali su ugušivani baš od jugo-četničke politike” (Sve pravopisne i štamparske greške prenešene doslovno, iz “originala”.

            Nisam, dakle, mogao da otrpim ovakvu glupost, i opet sam se upustio u raspravu. Ali kad sam momka upozorio da to što piše naprosto nema veze s mozgom, a kamoli sa istorijom, dečko je mrtav-hladan uzvratio: “…komunizam je napao Sarajevo u najdužoj opsadi od drugog svjetskog rata…”, a jednom fejsbukašu koji je reagovao na njegov komentar ljutito otresao “… a ti m., možeš slobodno u amsterdam sa svojim dečkom da otpepaš.”

            Čuj, “komunizam napao Sarajevo”? Pa još i ova druga opaska. Nismo, znači, samo šovinisti, nego i homofobi. Zgodna “kolekcija” predrasuda za relativno mladog momka, nema šta.

            Neću vas više daviti, obećavam. Samo još ovo:

            “…mi i ne možemo živjeti zajedno više, ako je karadjić to rekao, bio je u pravu samo u tome, dok se BiH ne vrati historijsko obilježje i himna jedna si jedina i dok se ne ukinu entiteti, nema zajedničkog života…”

            Znači, “naš” Dabić je bio za to da se BiH vrati istorijsko obilježje i himna, da se ukinu entiteti? Ili sam opet nešto pogrešno shvatio?

Šalu na stranu. Jasno nam je šta je “pisac” htio da kaže. Ali, momče sa Neretve, slušaj starijeg i, valjda, pametnijeg: upravo tvoje zbrkano pisanje i ideje – a bojim se da u njima nisi sam – najbolje pokazuju čega se veliki broj bosanskohercegovačkih Hrvata i Srba plaši. Stasala je, i među Bošnjacima, cijela jedna  generacija mladih ljudi koja, krivicom nas starijih, nije imala priliku da okusi slast i ljepotu zajedničkog života. A upravo je to ono što su razarači Bosne i Hercegovine željeli. Nadam se samo da ti, i takvi kao ti ni u Konjicu, ni u Mostaru, Banjaluci, Prijedoru …, niste u većini. A i ako jeste, kako kaže ona duhovita doskočica: “Spasa nam nema, propasti nećemo.” Nagledala se naša zemlja u dugoj povijesti svakakvih figura, pa će i takve jednom proći.

Nego, umjesto najkrupnijih zalogaja, hajde da zagrizemo nešto tek malo manje žilavo: da se borimo za jednaka, ali istinski jednaka, prava svih građana BiH na svakom pedlju naše zemlje. I to bi, u ovako podijeljenoj zemlji, bilo već nešto, zar ne?

   Pošto, bez obzira na sve naše želje i nadanja, ukidanje (ovakvih) entiteta demokratskim putem sad-zasad nije ostvarivo.

  A nasilno prekrajanje poretka? Ono bi nam, siguran sam, donijelo novi rat.

            A tada nam ni dragi Valter više ne bi mogao pomoći.