DAN MLADEŽI

Povezani članci

• Džin od kilo i po!
• Pitanje intelektualca
• Imamo dokument da je Glasnović ’93 surađivao s vojskom R Srpske: Mogu ODMAH početi drmati
• OSIJEČKA PROMOCIJA KNJIGA BROZOVE I JAKIĆA
• Bilježnica Robija K.: Dolće garbo
• Građanin kao bankomat političara

Foto: arhiva

Probudio me pling mobilnog. Mail, i u mailu kratka poruka.

“Danas je Dan mladosti.

Titov rođendan.

Slet i štafeta!”

U potpisu Martin.

Dobro, pomislim, pa što me probudi – to je otišlo u ropotarnicu.

Nešto što, iz pristojnosti, zadržavamo za sebe.

Ili kako već tko hoće.

Danas takvih Dana, u ostalom, i nema. Nema se, danas, vremena za patetiku

i sav taj kič.

Vremena su ozbiljna. Ne bi im pristajalo da se obilježava neki “Dan mladeži”.

A i razlika je, valjda, između mladosti i mladeži.

Sad bi mi Martin lamentirao kako je “mladost” živjela drugačije. Kako se poslije škole zapošljavala, dobijala stanove, bila sigurnija…

A kako “mladež” veliča neke druge simbole i gleda da prvim autobusom zbriše u Frankfurt ili Belfast.

Kako je “mladost” obrađivala svoja polja i udružena u zadruge prodavala urod, kako bi poslije žetve nikli temelji, a poslije pobranog kukuruza kuća bila pod krovom…

Ma pusti, Martine, rekao bih mu, to je romantiziranje i nostalgija. Moša, Koča, Zdravko Čolić i te priče. I stari.

Mladež danas ima svoju državu. Dosanjani san. Svoji su na svome, što se kaže.

Dobro, ne bi se dao Martin. Bilo je fetišizma u tom šiljenju štafete.

Ali, stari je imao svoju priču. I, u redu, znao je biti u krivu. Posebno u onoj da “narod koji ima ovakvu omladinu ne treba brinuti za svoju budućnost”. E, tu se malo zajebo.

A koji su više nasmiješeni?

Ili je svaka mladost, kao i mladež, u stvari, uvijek jednako nasmiješena.

To što je mrzovoljno i iskrivljeno je samo slika u našim glavama.