Da li vjerske zajednice znaju da je fašizam grijeh/haram?!
Povezani članci
- Loši momci iz susjedstva
- CCI: Nije realizovana ni polovina programima rada planiranih zakona, a nisu se desile ni očekivane smjene
- Prijedlog zakona o dopunama Izbornog i Krivičnog zakona BiH: 51. sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH
- Paljenje svetla
- Uhapšena osoba osumnjičena za oštećenje vozila banjalučkih novinara
- Nada u pobjedu vrijednosti koje krase samo ideologije okrenute ljudima
Foto: Christopher Morris
Licemjerje je grijeh protiv istine i zato se uvijek skriva iza laži i poluistina. Balkan ga obiluje na pretek i svojstven je za ljude bez jasnog stava u jednom vremenu nesigurnosti i straha kada se prihvataju nametnuti obrasci ponašanja i razmišljanja.
Utisak ovozemaljskog smrtnika je da bh. vjerske zajednice ”ne znaju što rade” i kako to biva, Bog/Alah će im uvijek na kraju oprostiti za sve grijehe jer je on milosrdan, ”on svima prašta”. To je hipoteka na koju one polažu neprikosnoveno pravo i ne može biti upitno. Bilo zbog svoje nesposobnosti da se odrede prema onom zbog čega postoje i djeluju, dajući svoje odgovore na pitanje tumačenja smisla čovjekovog bitisanja što je to što je dobro a što je to što je zlo, dopuštajući politici da, poput zloćudnog tumora duboko penetrira u njihove organe, odbore i sabore. Time se ostavlja prostor da se nove generacije uče na lažima i poluistinama rizikujući da postanu novim žrtvama jednoumlja i kulta ličnosti. Svojim neutralnim/pasiviziranim stavovima ili direktnoj podršci protagonistima ratnih zločina vjerske zajednice postaju indirektni saučesnici u reviziji moderne ljudske historije. Uprkos stalnim upozorenjima koja dolaze od svih relevantnih svjetskih organizacija da su ovakvi trendovi direktna prijetnja miru, demokratiji i stabilnosti međunarodne zajednice. Vjeru čovjek nosi u svom srcu, praktikuje u životnoj stvarnosti a u skladu sa dobročinstvom i tolerancijom kao najsvetijim ljudskim vrijednostima i živeći u vjerovanju da dobro u čovjeku treba da pobjedi zlo!
U takvim okolnostima bh. javnost je uskraćena za odgovore na mnoga pitanja koja opterećuju našu svakodnevicu zbog čega se u sumnju dovodi spremnost vjerskih zajednica da se otvoreno odrede prema fašizmu kao najvećem ljudskom grijehu/haramu ili vlastitoj (ne)sposobnosti da ga se prepozna i odupre se njegovom povratku. Nepovjerenje prema svijetu intelekta je uvijek bio simptom fašizma u kojem se kritički odnos i neslaganje smatrao činom izdaje. Zbog toga su moja očekivanja da nam vjerske zajednice daju odgovore na sljedeća pitanja i time izbjegnu zamke iracionalizma koga moderno vrijeme i moderni svijet ne priznaje;
- Zašto se bh. vjerske zajednice (osim jevrejske) nisu nikad jasno odredile prema fašizmu na prostoru Balkana čije zlo iz ‘40-ih i ’90-ih, dan-danas otežava normalizaciju odnosa naroda ovih prostora? Zašto se bh. vjerske zajednice odnose ignorantski prema Danu pobjede nad fašizmom i antifašističkim tekovinama i vrijednostima Narodnooslobodilačkog rata? Na Dan pobjede nad fašizmom 9 maja bh. javnost je ostala uskraćena čestitke od strane vjerskih zajednica u BiH. Jevrejska zajednica je bila najjasnija u svom stavu po pitanju antifašizma i njegovih vrijednosti.
- Tražimo od vjerskih zajednica da se jasno odrede prema karakteru Narodnooslobodilačkog rata ’41-’45. Zašto vjerske zajednice svijesno izbjegavaju da se izjasne kako je Narodnooslobodilački pokret vojske Jugoslavije (NOPVJ) na čelu sa Josipom Brozom Titom bila jedina antifašistička snaga u Drugom svjetskom ratu koju su priznale i sve druge zemlje pobjednice nad fašizmom i nacizmom? Podržavati kolaboraciju znači ignorirati zastrašujuću stvarnost ustaške NDH države, što je slična logika koju koriste njezini današnji apologeti, pokušavajući na istu ravan staviti socijalističku Jugoslaviju i ustašku marionetsku tvorevinu.
- Zašto Katolička crkva ništa nije naučila iz odluke Biskupije u Klagenfurtu koja je u martu 2019. odbila molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise, obrazlažući da se crkva politički instrumentalizira i da je postala dio političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju povjesti? Uvažavanjem činjenice da Katolička crkva u Hrvatskoj danas inzistira na proglašenju Alojzija Stepinca svetim, dok Svetozara Rittiga sustavno prešućuje, može se umnogome iščitati njezin odnos prema ustaškoj državi.
- Zašto bh. vjerske zajednice sebi dozvoljavaju da država matica Bosna i Hercegovina biva predmet stalnog potkusurivanja političkih interesa susjednih država? Zašto se danas Sarajevu podmeću kukavičja jaja i da li je pomen ratnim zločincima pomen sljedbenicima ustaške države?
- Da li uistinu vjerske zajednice žele biti integralnim dijelom društva i dati svoj doprinos njegovom razvoju je pitanje svih pitanja. Ako to zaista žele onda se ne mogu postavljati iznad i protiv države niti miješati u politička rješenja.
- Izgradnja identiteta naroda se ne gradi na strahu od neprijatelja oličenog u ”drugom” i ”drugačijem”. Naš zajednički neprijatelj je fašizam koji postoji svuda oko nas i prijeti da se pod maskom ”nevinosti” vrati ponovo među nas kao što se vratio. Vaš zadatak je da uprete prstom na svaki vid i formu fašizma koji je po svom karakter rasistički i suprotan vjerskom učenju bilo koje religije.
Od vjerskih zajednice se NE traži da se stave na stranu bilo koje vlasti. Svojim konstantnim problemom izbjegavanja suočavanja s prošlošću i sa izdajničkom kolaboracijom stavljaju se izvan vremena u kome danas živimo i time nas vraćaju u mračnu prošlost!