Da li je čovječanstvo na novom raskršću?
Izdvajamo
- Iza ovog zastora novih tehnoloških promjena, koje dobijaju na novom intenzitetu u eri digitalne industrijske revolucije, zajednice koje nisu u stanju da kreiraju adekvatan sistem obrazovanja sopstvenog stanovništva, koje nisu u stanju da kreiraju novu ideološku i interesnu strukturu političkih elita, koje nisu sposobne obezbjediti korišćenje svih benficija koje proističu iz četvrte digitalne revolucije, teško da mogu računati da će preživjeti samim tim što će okrivljivati druge za njohovo sopstveno nestajanje.
Povezani članci
- Sandra B Džananović: ZVIJEZDE PADALICE
- ESAD BAJTAL: Palica kojom su kukavički okrvavili profesora Kukića, obiće se o glave onih koji su je uveli u javni i politički život ove zemlje
- Kud svi Turci…
- Mario Vukasović: Kojim građanima Vlada KS gradi garaže na Bjelašnici
- Dosta nam je Željke Markić
- GLASAČKO TIJELO PRIJETI SILOVANJEM
Foto: Doze Green
Piše: prof. dr. Nedžad Bašić
Svijet je danas više nego ikad do sada pun neravnopravnosti, siromaštva, sumnji, strahova i različitih oblika nepravde, što ga čini vjerski, nacionalno, kulturno, rasno i socijalno sve više netolerantnim, što izaziva brojne sukobe, koji čine budućnost čovječanstva sve neizvjesnijom i turobnijom. Međutim, iza zastora ovih nejednakosti, netolerancije, mržnje i sukoba, razvija se drugi svijet, dosta skriven od očiju šire javnosti, svijet koji bi mogao imati nove perspektive i otvariti nove stranice historije čovječanstva.
Ova kontradikcija razvoja čovječanstva posljedica je revolucionarnih tehnoloških promjena.
Posjedovanje novih tehnologija, informacija i sposobnosti manipuliranja i brže obrade i prenosa informacija sve više određuje položaj pojedinih zemalja kako na svjetskim tržistima tako i na vojnom planu. Istovremeno ove promjene dramatično utječu na sam položaj čovjeka u društvu određujući njegov položaj i moć njegovog utjecaja na promjene sve moćnijim i sve značajnijim.
Fundamentalna istraživanja u molekularnoj biologiji dovode do novih revolucionarnih promjena. Razvoj novih tehnologija omogućuje dizajniranje molekula sa željenim funkcionalnim osobinama koje odgovaraju specifičnim receptorima ili markerima, što omogućuje simulaciju medicinskih interakcija sa ciljanim biološkim sistemima što bi moglo dovesti do višeg stupnja harmonizacije efikasnosti i sugurnosti upotrebe nekih ljekova. Korišćenjem rezultata novih naučnih istraživanja u biologiji, farmaciji, medicini…, brojne bolesti bivaju pobijeđene i čovjek oslobođen od mnogih strahova. Dužina ljudskog vijeka dramatično je produžena i u najsiromašnijim dijelovima svijeta. Najnovija istraživanja u ovoj oblasti najavljuju i skori kraj velikoj epidemiji AIDS (Acquired Immune Deficiency Syndrome) koja nemilosrdno ubija na hiljade i hiljade ljudi svaki dan širom svijeta.
Nove revolucionarne promjene u biotehnologiji, nanotehnlogiji, tehnologiji materijala i informatičnoj tehnologiji imat će za posljedicu nove dramatične utjecaje na dalji razvoj čovječanstva i promjenu proizvodne strukture, dakako i na promjenu oblika političke organizacije i sigurnosnog sistema u svjetskoj zajednici.
Posebno dramatičan utjecaj na dalji razvoj čovječanstva u 21 stoljeću, po nekim predvidjanjima, ostavit će razvoj biotehnologije, biomedicinskog inžinjeringa, i biološke terapeutike, što će omogućiti genetsko kodiranje i kontrolu živih organizama. Uvođenjem nanotehnologije i nanoinženjeringa bit će moguće uspostavljanje tzv. mašinskog molekularnog sistema što će omogućiti viši oblik kontrole nad svim oblicima bioloških aktivnosti živih bića.
Jedan od najznačajnijih trendova koji će mijenjati svijet u ovom i narednom milenijumu svakako pripada biotehnologiji gde će se u oblasti manipulacije sa genetskom bazom biljnog i životinjskog svijeta odvijati dramatične promjene u experimantalnim istraživanjima u polju kreiranja novih živih organizama. DNA analize sa chip-baziranim sistemom otvorit će nove nesagledive mogućnosti u oblasti genetske analize, što će u medicini i biologiji dovesti do novih revolucionarnih saznanja koja će imati dramatične posljedice u farmaceutskoj industriji, poljoprivredi i stočarstvu. Mogućnost proizvodnje genetski modificirane hrane (voća, povrća, riže, kukuruza i sl.), stvaranje genetski modifikovanih živih organizama (bakterije, insekti, i sl.), omogućit će dalja istraživanja gena i njihovog utjecaja na mnoge ljudske bolesti što će zasigurno voditi efektnijoj i boljoj dijagnozi i terapiji brojnih, za sada, neizliječivih bolesti, boljem dijagnosticiranju i spriječavanju velikih epidemija koje bi mogle pogoditi određene grupacije stanovništva sa posebnim genetskim osobinama. Upotreba DNA omogućit će stvaranje novih veoma senzitivnih metoda u istraživanju i stvaranju novih supstanci i struktura.
Novi obećavajući procesi u genetici i genetskom inženjeringu mogli bi da dovedu do nove revolucije u biologiji ali istovremeno i do novih moralnih i pravnih dilema suvremenog svijeta, što svakako može imati dramatične utjecaje na političke globalne odnose. Pod utjecajima novih otkrića u polju genetike mnoge norme i standardi političkih, sigurnosnih i pravnih sistema bit će nužno podvrgnute preispitivanju i promjenama. Genetska identifikacija umnogome će promjeniti metode i pravna pravila identifikacije počinlaca kriminala, efektnije će omogućiti kontrolu organiziranog kriminala, efektniju detekciju biološkog oružja, efektniju biološku kontrolu kvaliteta vode i hrane, efektniju kontrolu zdravstvenih pred-dispozicija velikog broja migranata i sl., što će sve voditi do mnogo jednostavnijeg i efektnijeg pravnog i policijskog sistema kontrole, što će voditi sve izraženijoj mogućnosti kontrole nad čovjekom, sa čime će biti iskazana potreba za novom generacijom ljudskih prava i slobode.
Razvojem biotehnologija i novih materijala ostvarena su nova dostignuća u medicini. Drastično je smanjeno vrijeme komliciranih hirurških zahvata, posthirurških rehabilitacija, smanjeno je vrijeme ostajanja pacijenata u bolnici nakon izvršenih hiruških zahvata. Uvođenjem suvremenih tehnika smanjuje se cijena medicinskih usluga, poboljšava se medicinska dijagnostika, dok razvoj tzv. telemedicinske informatične tehnologije omogućava široj populaciji bolje razumjevanje ljudskog tijela i funkcioniranja njegovih vitalnih organa, što sve vodi ka drastičnom produženju ljudskog vijeka, promjeni starosne strukture stanovništva, u zemljama u kojima se dosegnuća novih tehnologija primjenjuju.
Dramatičan razvoj nauke o materijalima i genetskog inžinjeringu, uvođenjem kombinacije metala, keramike i polimera sa keramičkim vlaknima, omogućit će kritičan input za interakcije između bioloških i strukturalnih funkcija, što će omogućiti nove revolucionarne promjene u proizvodnji tzv. pametnih, multifunkcionalnih i ekološki prilagodljivih materijala, što će unijeti nove impulse i promjene u globalnom procesu proizvodnje, dakako i globalnim političkim odnosima između moćnih konglomeracija čije se formiranje naslućuje na horizontima ovog milenija.
Sve ove promjene proizvode nove socijalne i pravne posljedice. Mijenja se pravna struktura penzionih sistema, sistema zaštite djece i starih, mijenja se struktura welfare sistema i zaštite pojedinca, mijenja se struktura političkog i socijalnog organiziranja drštva, što sve zahtjeva i novu strukturu obrazovanja i edukacije stanovništva.
U ovom novom globalnom sistemu strukturnih promjena sve se više produbljuje gap između bogatih i siromašnih, razvijenih i nerazvijenih zajednica i pojedinaca, ali sa istovremenim otvaranjem širih mogućnosti i perspektiva i za najsiromašnije zajednice biti će uključene u globalne procese nove globalne strukture, što ovaj sistem čini više i brže globalizirajućim, čineći time stupanj međuzavisnosti između zajednica i pojedinaca mnogo značajnijim i fluidnijim, što sukobe u međunarodnoj zajednici čini sve manje efektnim.
Interakcijski odnos i visok stupanj međuzavisnosti između komponenti biotehnologije, nanotehnologije i informatičnih tehnologija kreirat će novi globalni sistem sa moćnim globalnim efektom na nacionalne ekonomske, socijalne i političke sisteme, sa novim dramatičnim promjenama koje direktno imaju utjecaja na standard i kvalitet življenja čovjeka, na njegova vjerska, politička i ideološka uvjerenja, sa otvaranjem novih problema i novih dilema, kako moralnih, etičkih i političkih, tako i ekonomskih i pravnih.
U ovoj fazi „kreativne destrukcije“ nove tehnologije se pojavljuju na tržištu u funkciji ostvarivanja kratkoročnog profitibilnog cilja a ne u funkciji dugoročne prouizvodnje i razvoja, stvarajući na taj način velike ekonomske razlike između bogatih i siromašnih, moćnih i marginaliziranih. Ova „kreativna destrukcija“ otvara veliku financijsku, socijalnu, moralnu i politički krizu čovječanstva, čije rješenje traži novi model poslovanja, novi oblik odnosa između država, novu korelaciju odnosa između država i velikih MNCs i međunarodnih organizacija i globalnih komercijalnih banaka, kao i novi odnos između pojedinca i države.
U narednoj fazi tehnoloških inovacija koja će nužno biti praćena „institucionalnom rekompozicijom“ svijet će se sve više pomjerati od koncepta međunarodnog sistema država ka globalnom društvu, koje će ga sve više odmicati od metoda prisile ka metodu diskretne manipulativne politike, od koncepta surove sile ka konceptu meke sile, što podrazumijeva implementaciju integracije, kreativne konkurencije, tolerantne demokracije i inventivnog prestiža na svjetskom tržištu, što bi moglo proizvesti koncept dugoročnog razvoja čovječanstva.
Međutim, ova struktura „institucionalne rekompozicije“ mnogo je kompleksnija nego struktura „kreativne destrukcije“, koja je u toku. Ona ne podrazumijeva samo inovaciju novih tehnologija i kreaciju novih proizvoda. „Institucionalna rekompozicija“ direktno je povezana sa pitanjima integracije poslovnog biznisa sa procesom upravljanja velikih kompanija i institucija, sa transferom znanja, sa organizacijom i implementacijom javne politike, sa povezanošću između inovacija i integracija od lokalnog do globalnog nivoa.
Ova nova struktura odnosa u međunarodnoj zajednici traži i novi oblik globalne pravne regulacije i upravljanja društvom što traži i novu šemu odlučivanja i odgovornosti države, međunarodnih organizacija, MNCs i pojedinaca, što nužno vodi u potrebu novog koncepta odlučivanja koji se sve više pomjera od koncepta donošenja odluka na nacionalnoj razini ka sposobnosti utjecaja na donošenje odluka sa supranacionalnoj razini.
U okviru ove strukture odnosa kreira se kompleksna matrica nove globalne strukture moći, koja traži novi koncept odgovornosti i stvaranje zajedničke svijesti o mogućnostima preživljavanja pojedinca na globalnoj razini. Nova globalna matrica moći dramatično pomjera koncept moći od države, kao teritorijalno ograničenog sistema, ka globalnoj mreži utjecaja, kao teritorijalno neograničenog network sistema odnosa između participanata u međunarodnim odnosima. U ovom novom okruženju kroz utjecaje na interakcije strateških interesa participanata bez formalne hijerarhijske strukture i bez stvaranja globalne vlade determiniraju se novi modeli vladanja na globalnoj razini.
Ovi novi modeli vladanja mijenjaju i prirodu konflikta koji se sve više pomjera od međudržavnog ka unutardržavnom konfliktu, konfliktu između države i društva, kao novom modelu socijalnog konflikta, koji traži riješenje na globalnom nivou, što čini državu nemoćnom da obezbjedi sigurnost preživljavanja pojedinca (grupe) što vodi ka krizi identiteta države. Ova nova struktura globalne međuzavisnosti pomjera društvenu moć od klasičnog nosioca te moći (države), ka globalnoj mreži interakcija izmeđ strateških interesa participanata, koji su u stanju da djeluju internacionalno, van kontrole nacionalne države.
Ove promjene dovode do novog kompleksnijeg određenja sigurnosne paradigme od tradicionalno-ortodoksnog fokusa državno-centričnog shvatanja sigurnosti, gdje je pitanje sigurnosti razmatrano u relaciji odnosa rata i mira. Iza ovog novog zastora sigurnosna paradigma se svodi prije svega na obezbjedjenje mogućnosti normalnog preživljavanja pojedinca (grupe) u okviru koje se sigurnost posmatra kao pitanje koje je nužno povezano sa utjecajem čovjeka na promjene u globalnom okruženju i utjecaj globalnih promjena na njegovo ponašanje. U ovom konceptu sigurnosne paradigme glavni fokus je na “ideji” koja ima moć utjecaja na ponašanje pojedinca, elite, a time i na ponašanje države u međunarodnim odnosima, što vodi stvaranju nove “sigurnosne paradigme”, dakako i nove sigurnosne zajednice.
Iza ovog zastora novih tehnoloških promjena, koje dobijaju na novom intenzitetu u eri digitalne industrijske revolucije, zajednice koje nisu u stanju da kreiraju adekvatan sistem obrazovanja sopstvenog stanovništva, koje nisu u stanju da kreiraju novu ideološku i interesnu strukturu političkih elita, koje nisu sposobne obezbjediti korišćenje svih benficija koje proističu iz četvrte digitalne revolucije, teško da mogu računati da će preživjeti samim tim što će okrivljivati druge za njohovo sopstveno nestajanje.