COME UNA MADRE
Izdvajamo
- Dragi Ljubičiću u studenome 2009. Županijski sud u Rijeci potvrdio je presudu iz prosinca 2007. te je tada pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog bludničenja nad maloljetnim dječacima. Nakon sudskog procesa koji je zbog osjetljivosti slučaja bio zatvoren za javnost svećenik je proglašen krivim za bludničenje nad ukupno petero dječaka u dobi od 8 do 11 godina koje je kao župnik i vjeroučitelj počinio u prostorijama župne crkve Svete Lucije u Banjolu te u prostorijama područne osnovne škole. Drago Ljubičić osuđen je no ne i zatvoren, Drago Ljubičić je prvi primjer „propusta“ izravno svog nadređenog biskupa koji nije reagirao na vrijeme.
Povezani članci
Kakva će biti sudbina monstruma trebamo tek vidjeti, monstrumi su, za sada na slobodi i mirno piju kavu na zadarskoj rivi na užas majki koje vole svoju djecu i šetaju je Kalelargom. Kakva će sudbina biti biskupa koji su im to omogućili treba vidjeti u vremenu koje dolazi. Na vratima svoje župe slušao sam tihi razgovor nekolicine svećenika koji u papi Frani vide heretika, službenika samog sotone i reformatora koji će u konačnici uništiti svijet kakvog poznaju. Ako je to cijena koju treba platiti papa Frane, cijena da bude omražen u redovima crkve u Hrvata mislim da je on itekako namjerava platiti.
Mota proprio, Apostolsko pismo koje je poglavar katoličke crkve papa Frane uputio u subotu, a kojim je dopunio Zakonik kanonskog prava odjeknulo je katoličkim svijetom, no naizgled ne i matičnim kongregacijama koje obitavaju istočno od Rima, konkretno u Hrvatskoj. Naizgled, kažemo, jer je nedjeljni “Glas Koncila” prenio bez ključnih poruka, pa je ona prikazana “Come una madre amorevole” (Poput majke koja voli) u kontekstu majčine ljubavi. Isti princip tumačenja papine poruke sugeriran je i biskupima koji su svoje nedjeljne poslanice bazirali na majčinstu bez aluzija na pedofiliju, ista poruka emitirana je montiranom verzijom u emisiji “Mir i Dobro” prikazanoj u nedjelju od 15 sati u kojoj je prešućena osnova novog zakonika kojeg je donio poglavar katoličke crkve izravno krenuvši u otvoreni rat s pedofilijom u svojim redovima. Naizgled, možemo kazati, da se za crkvu u Hrvata nije dakle dogodilo ništa značajno, a dogodilo se, i sama cenzura koja je provedena smišljeno i planski govori u prilog toj činjenici.
Ozbiljni razlozi koji su naveli papu Franu da dopuni Zakonik kanonskog prava, su po papi, nemar kojim se barem do sada provodila njegova jasna poruka protiv spolnih delikata u samoj Crkvi, kao i ignoranstvo koje nije mogao zanemariti te se odlučio na takav korak da nadopuni Zakonik kojim će jasno kao suodgovorne proglasiti i biskupe koji toleriraju ili prikrivaju takvu vrstu zlodjela. Papin “motu proprio” naveo je tako jasan zakon kojim se u hitnom postupku smjenjuju biskupi ili poglavari što je svojevrstan presedan u samoj povijesti katoličke crkve jer se takva neuobičajena i brza praksa smjenjivanja poglavara nikada nije dogodila do sada. Sam papa u svom govoru otezanje takvih zlodjela okarakterizirao je kao zataškavanje, a aktere koji otežu sa smjenama ili kaznama kao sudionike u zataškavanju što je iznenadilo i samu Kongregaciju nenaviklu na takve brze i hitne promjene zakona.
„Zadaća zaštite i skrbi pripada na svu Crkvu i ona mora biti obavljana ponajprije kroz njene pastire“, piše u dokumentu koji direktno proziva biskupe kao one koji imaju najveću odgovornost u borbi koju je pokrenuo sam poglavar papa Frane, a koja bi oštro trebala krenuti na sve učestalije slučajeve pedofilije u njihovim redovima. Propust, naglasio je papa Frane, od danas će biti shvaćen kao zataškavanje. Biskupe će se biti moguće smijeniti ako se dokaže da su znali za slučajeve pedofilije, a nisu reagirali na nju adekvatno i na vrijeme. Zataškavanje pedofilske sablazni za koju su morali znati biti će okarakterizirano kao nemar koji će imati svoje krajnje konzekvence u smjenama istih sa dosadašnjih funkcija koje su obnašali bez obzira na njihov doprinos ili dosadašnji rad.
Biskup ili redovnički starješina tim aktom može biti smijenjen „po zapovjednoj odgovornosti“ za djela koje nanose ozbiljnu štetu ugledu same matere crkve, a ona su kao što znamo spolno napastvovanje maloljetne ili nezaštićene osobe.
Laičkim riječnikom papa Frane postavio se u ulogu majke koja voli, poput nje, majke koja će učiniti sve da zaštiti svoje dijete i sam ton kojim je čitao svoju odluku o žurnoj promjeni zakona bio je jasan i odrešit, potpuno neuobičajen za njega, u ovom slučaju i ovaj put nećemo imati razumijevanja niti milosti. Poput majke koja voli svoje dijete i bori se za njega, ovaj put dijete koje je napastvovano od monstruma i dijete koje je nezaštićeno i s punim povjerenjem dano u ruke takvim monstrumima. Ovaj put od odgovornosti neće biti izuzeti izravni zapovjednici svećenika kojima je dokazana pedofilija i oštro će se krenuti na iste.
No što nam govori izvrtanje te enciklike u shvaćanju i interpretaciji biskupske segregacije u Hrvata koji su potpuno ublažili papine riječi i izvrnuli ih već poslovično u obraćnju kleru i javnosti na svoj način. Neupućenima te bi „sitne“ preinake mogle zazvučati nevino ili krivo shvaćeno, no upućenima govore itekako o panici u redovima biskupa koji su po prvi puta javno prozvani za čin ne djelovanja ili propusta kako ga je nazvao papa Frane.
U tu svrhu navest ću vam samo dva eklatantna primjera „propusta“ kojih se prvih mogu sjetiti.
Dragi Ljubičiću u studenome 2009. Županijski sud u Rijeci potvrdio je presudu iz prosinca 2007. te je tada pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog bludničenja nad maloljetnim dječacima. Nakon sudskog procesa koji je zbog osjetljivosti slučaja bio zatvoren za javnost svećenik je proglašen krivim za bludničenje nad ukupno petero dječaka u dobi od 8 do 11 godina koje je kao župnik i vjeroučitelj počinio u prostorijama župne crkve Svete Lucije u Banjolu te u prostorijama područne osnovne škole. Drago Ljubičić osuđen je no ne i zatvoren, Drago Ljubičić je prvi primjer „propusta“ izravno svog nadređenog biskupa koji nije reagirao na vrijeme.
– Kada me Nedjeljko Ivanov počeo napastovati, imao sam 12 godina. Znate, vi ste dijete kojemu se srušio svijet, a svećenik vam govori da se to nikome ne smije reći. Ne shvaćate što se događa. Stidio sam se ikome priznati. Mislio sam da sam sam kriv za sve što mi se s njime događa. Djeca vjeruju da su odrasli uvijek u pravu – kazat će vam Josip Lisica, dječak kojem je monstrum iz Bibinja oduzeo mladost, danas svećenik koji je u pokori, a za kojega postoje ozbiljne optužbe da je zlostavljao ni manje ni više nego stotine drugih dječaka i danas, kako navodi Jutarnji list, mirno pije kavu na zadarskoj rivi, jer pogađate, crkveni zakoni ne važe za Hrvate koji su u radnom odnosu sa svetom materom crkovm.
Danas taj monstrum mirno pije kavu i sunča se na zadarskoj rivi. Ta činjenica, taj „propust“ dovoljan je ovaj put po novom zakoniku kojeg je objavio papa Frane u subotu da nadređeni biskup monstruma Ivanova po hitnom postupku bude smijenjen sa dužnosti. Bez naknadnih rasprava.
I to je pravi razlog zašto su se papine riječi izokrenule i cenzurirale u nedjelju. Panika koja je očito u redovima klera u Hrvata, panika kojoj je prva reakcija bila ublažiti papinu “motu proprio” i prikazati je kao nevinu poruku majčinske ljubavi.
Povjeravanje biskupa koji „propustom“ nisu reagirali na slučaj pedofilije matičnim kongregacijama proceduralno je jako bitna izmjena dosadašnje prakse koja zlouporabu položaja svećenika nije vezala za zlouporabu položaja nadređenog mu biskupa. Ne provođenje postupka tako se izjednačava u novom zakonu sa postupkom koji se vodi protiv prijavljenih svećenika zbog zlostavljanja malodobnih. Sam prijedlog očekivano je podržalo i kardinalsko povjerenstvo za reforme Rimske kurije i ono, na žalost hrvatskih biskupa jasno i učinkovito govori o načinu kojim će se Crkva u budućnosti razračunavati sa slučajevima pedofilije u svojim redovima koji joj nanose nesagledivu štetu, kako je poručio sa oltara u subotu papa Frane.
Poput majke koja voli tako se poglavar svih katolika postavio u subotu protiv monstruma i onih koji ih zataškavaju, razumiju i skrivaju od zakona, zatvora i javne sablazni. Papa Frane tako se još jednom pokazao svijetu kao istinski reformator i zaštitnik crkve koju namjerava uvesti u novu eru, koju namjerava još više približiti vremenu i ljudima, kao i svom kleru koje se odmetnulo posebno u istočnim pokrajinama koje misle da još mogu raditi ili istupati što ih je volja, a ne volja Vatikana.
Kakva će biti sudbina monstruma trebamo tek vidjeti, monstrumi su, za sada na slobodi i mirno piju kavu na zadarskoj rivi na užas majki koje vole svoju djecu i šetaju je Kalelargom. Kakva će sudbina biti biskupa koji su im to omogućili treba vidjeti u vremenu koje dolazi. Na vratima svoje župe slušao sam tihi razgovor nekolicine svećenika koji u papi Frani vide heretika, službenika samog sotone i reformatora koji će u konačnici uništiti svijet kakvog poznaju. Ako je to cijena koju treba platiti papa Frane, cijena da bude omražen u redovima crkve u Hrvata mislim da je on itekako namjerava platiti.
Uostalom pitajte bilo koju majku koja voli svoje dijete, pitajte je što misli o monstrumima i onima koji ih skrivaju, a što misli o poglavaru crkve, papi Frani.