Božica Jelušić: Paljetkovanje jajašca

Izdvajamo

• Neuke žene, siromašne žene, žene u gotovo ropskim uvjetima podređenosti partneru, žene bez izbora, iscrpljene, bolesne, uplašene, djevojčice i djevojke kojima se na pragu života desila nevolja da zatrudne - gdje su njihova prava, njihovi glasnogovornici? Ti voštani, dosadni, ukravatirani tipovi oskudna vokabulara, te gospođe hormonalno uzburkane i prikriveno manične, što one žele, u ime ovih, onih i nekih trećih, koji vuku konce iz pozadine?

Povezani članci

• Predstavljena knjiga memoara Vesne Parun “Kad ptica prestane voljeti” povodom 100. obljetnice rođenja
• Šta naše institucije najviše boli
• Ozakoniti bezakonje
• Na Kosovu se puca ,nema povrijeđenih
• Komemorativna kozmetika
• Dvije poučne priče: Kad bi ova država nestala, nitko to ne bi ni primijetio

U projekcijama ovih opskurnih grupa, paljetkovanjem jajašca i stavljanjem šape na svaki začeti život, država će doista stvoriti čovjeka za svoje potrebe: više vojnih obveznika, vjernika, poreznih platiša i novih, ženskih “inkubatora” za obavezno rađanje. Držim da je to nakaradno i preglupo. Čovjek je mnogo više od toga, od svojih prokreativnih zadaća, od proizvođača hrane i materijalnih dobara, od službenika, uslužnika, obveznika i vjernika.

Iritantna nazočnost udrugara i zadrugara tipa Vigilare i U ime obitelji, ne pokazuje širenje prostora demokracije, već opako sužavanje omče oko ljudske privatnosti, ugrožavanje prava izbora i kontrolu nad svim područjima ljudskog očitovanja u svijetu.Tako su se odnedavna dotični, prilično odbojni likovi zaista pretvorili u zadrugare, pa paljetkuju oplođene jajne stanice po Lijepoj našoj, agitirajući protiv pobačaja, i do iznemoglosti, markićevsko-papagajski ponavljajući frazu SVATKO IMA PRAVO NA ŽIVOT, aludirajući pri tom na nerođenu djecu. Nevolja je pri tom u startnoj točki: Nije jasno koga te “paranormalne” udruge zaista predstavljaju, čija mišljenja i stavove artikuliraju, te što nije u redu s predstavljanima, potisnutim u statističku i pojavnu anonimnost. Ne znaju misliti, ne govore hrvatski, nemaju svoje predstavnike u vlasti, skupo plaćene, ne umiju se oglasiti? Pa im stoga trebaju ovi dokoličari, s viškom slobodnog vremena i jakom željom potkusurivanja strasti, te žudnjom za skupim i nepotrebnim referendumima, na kojima se rješava je li crna kokoš snijela bijelo jaje i u čijemu gnijezdu? Tko će jaje kući odnijeti, tko će kajganu pojesti?

Od antike vrijedi načelo da je čovjek stvorio državu, te ona ne može biti veća od čovjeka. No, u projekcijama ovih opskurnih grupa, paljetkovanjem jajašca i stavljanjem šape na svaki začeti život, država će doista stvoriti čovjeka za svoje potrebe: više vojnih obveznika, vjernika, poreznih platiša i novih, ženskih “inkubatora” za obavezno rađanje. Držim da je to nakaradno i preglupo. Čovjek je mnogo više od toga, od svojih prokreativnih zadaća, od proizvođača hrane i materijalnih dobara, od službenika, uslužnika, obveznika i vjernika. On je po Tinu “vasionac”, kozmopolit, kreativac i istraživač, krotitelj divljega dijela prirode, te ponekad i “guba na tijelu zemlje”, kako veli de Chardin. U ljudskom životu mnoge su odrednice važne: eros, smionost, sinergija, empatija, sposobnost preživljavanja, ljubav za lijepo i za život plodni. Najmanje je važna “državotvornost”, budući da je to najslučajnija kategorija nečije opstojnosti: rodili smo se na nekoj točki, okružio nas je i obuhvatio neki kolektivitet, nastojimo biti korisni, očekujemo da nam se stvore uvjeti opstanka dostojni čovjeka i njegovih sposobnosti. To je krajnje jeftina floskula, lišena sadržaja, pa utoliko i vrlo ljepljiva, potrošljiva i popularna u ispraznoj stvarnosti siromaštva, briga i teških društvenih aporija.

Stoga famozna država, njeni zastupnici i ljudi iz nužnih institucija trebaju proširiti tu “mantru” prolifera i zapisati: SVATKO IMA PRAVO NA SIGURNE UVJETE ZA ODRŽANJE ZAČETOGA ŽIVOTA. Neuke žene, siromašne žene, žene u gotovo ropskim uvjetima podređenosti partneru, žene bez izbora, iscrpljene, bolesne, uplašene, djevojčice i djevojke kojima se na pragu života desila nevolja da zatrudne – gdje su njihova prava, njihovi glasnogovornici? Ti voštani, dosadni, ukravatirani tipovi oskudna vokabulara, te gospođe hormonalno uzburkane i prikriveno manične, što one žele, u ime ovih, onih i nekih trećih, koji vuku konce iz pozadine? Hoće li u nekoj grozovitoj budućnosti ići u zatvor svi ispod petoro potomaka, svi parovi bez djece, svi nemonogamni, svi istospolno orijentirani? Hoćemo li “vanbračnu” djecu odmah po rođenju u ustanove, s obzirom na prethodni ucjenjivački referendum i njegovu definiciju obitelji, koja jedino vrijedi i smije postojasti? Tjeramo stvari ad absurdum, naravno, kao što i pomažemo opstojnost i vanjsku sveprisutnost grotesknih udrugara, čija su publika samo vlastite obitelji, krsne kume, te sporadično popovi i generali, oduševljeni svježom prinovom.

Dajte, prestanite, dosta je uvlačenja u spavaonice i kupaonice, pogledajte se u zrcalo, možda shvatite koliko ste deplasirani, te koliko nam zraka, prostora i nade za budući svijet uistinu kradete.

GPV / Ilustracije: Boris Kovačev