Božica Jelušić na protestima u Mostaru: Ne smijemo biti živomrtvi, čovjek je veći od države

Povezani članci

• Plan ciklon B
• Čišćenju hrvatske kulture od nepoćudnih autora
• Analiza Instituta IFIMES: Dekriminalizacija Srbije
• (Ne)kultura sjećanja
• Selma Drljević: Mostar niko neće pokoriti
• Promocija knjige Left Field, autora David Wilsona u MC Pavarotti

 Foto: š.g.

Ne stavljajmo se ni pod čiji barjak i ne birajmo stranu u strasti, već u čistoći uma i srca: za bolji svijet, mir, demokraciju koja nije prazna riječ. Za građansko društvo u kome pravda i ravnoteža stoje kao garancija našega spokoja. I zato smo mi  svi ovdje. Da bi djeca dronjke skinula  i da bi brala ljetinu demokracije.

Sedamdeseti je dan konstantnih protesta u Mostaru. Iako je bura ovih dana i hladnije je, neuobičajeno za ovo doba godine, građani Mostara ne odustaju od svojih svakodnevnih protesta.

Danas je podršku građanima Mostara uputila velika hrvatska pjesnikinja, jedna od najvažnijih intelektualnih pojava na prostoru bivše Jugoslavije, Božica Jelušić.  Svojim riječima uspjela je ugrijati građane Mostara koji su oduševljeno pljeskali.

U svom inspirativnom govoru poručila je:

“PAUL ELUARD, francuski pjesnik  i lijevo orijentirani intelektualac napisao je: Sinovi naši ubirat će ljetinu kada zimske dronjke još skinuli nisu.

Da bi naša djeca ubirala ljetinu, mira, blagostanja, građanskog života, mi moramo danas stajati ovdje. Ne smijemo biti živomrtvi, jer država, to smo mi.  A država je ono stanje u kome je čovjek veći od države.

Čovjek je veći od države! Čovjek je veći od svake tiranije.  Čovjek je taj koji je kovač svoje budućnosti i kovač svoje sadašnjosti.

Tada se može ubirati ljetina, kada se dronjci odbace. Što su dronjci? Dronjci su predrasude, dronjci su strah, dronjci su oklijevanje, ono kada  kažemo: to nije naša stvar.  Ovo je naša stvar!

Naša stvar je sve ono što je u interesu mira, slobode i građanske države. To je sve ono što je u interesu čovjeka. Ne možemo biti živomrti.  Živomrtvi nemaju budućnosti.

A čovjek je glas. Čovjek mora dati nečemu svoj glas, nekoj ideji, nekom dobrom svjetlu na kraju tunela. Njegov glas mora se čuti na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Šutnja nas pretvara u kamen, u ljude bez srca.

Ne stavljajmo se ni pod čiji barjak i ne birajmo stranu u strasti, već u čistoći uma i srca: za bolji svijet, mir, demokraciju koja nije prazna riječ. Za građansko društvo u kome pravda i ravnoteža stoje kao garancija našega spokoja. I zato smo mi  svi ovdje. Da bi djeca dronjke skinula  i da bi brala ljetinu demokracije.

Hvala vam što ste ovdje. “