Bosansko ‘uplitanje’ u holandsku politiku: Karla MIKULIĆ

Povezani članci

• U Bundestagu usvojena rezolucija o BiH, Čović i Dodik ocijenjeni kao glavni krivci za loše stanje
• Treba otići
• Svi smo mi samo jedna izgubljena generacija
• Dragan Markovina za bg Novosti: Odlazak Srba je civilizacijska tragedija
• KNJIGA NORMALNOG ČOVJEKA
• Vlada li Bosnom i Hercegovinom desetak porodica?

Prije par mjeseci, pripremajući se za predstojaće regionalne izbore u Holandiji, Stranka za zastitu životinja (Partij voor de dieren / PvdD) je na stranačkoj konvenciji nominirala kandidate koji će je predstavljati u izbornoj utrci. Jedna od njih je i mlada  dvadesetdvogodišnja  studentica prava na Univerzitetu Amsterdam (UvA), Karla Mikulić, porijeklom iz Sarajeva.

Karla je već nekoliko godina aktivna u stranci, a zadnjih par je i u njenom rukovodstvu, sekciji koja brine o podmlađivanju partije. Članstvo stranke je prepoznalo srčanost i opredjeljenost Karle za programske vrijednosti i ciljeve, pa ju je  kandidovalo za predstojeće martovske regionalne izbore. Karla se nalazi na izbornoj listi za provinciju Noord Holland, kojoj pripada Amsterdam, grad u kojem Karla već pet godina živi i studira.

Kandidatska lista stranke PvdD za Noord Holland: Karla Mikulić, kandidat broj 14

 Karla, otkud tvoj interes za ovu partiju, posebno otkud interes u tako ranim godinama?

Još kao djevojčica sam imala priliku živjeti blizu prirode, igrati se u njoj i razvijati osjećaj bliskosti sa svim što je u njoj. Živjeli smo tada u jednom gradiću na jugu Holandije, ali na periferiji gdje je počinjao veliki park, pa se nastavljale šume i poljane. Tu sam se igrala i tu sam odrastala. Kasnije smo preselili u Irsku, u jedno primorsko mjestašce pored Dablina. Tik uz more, uz poljane, farme i puno zelenila. Priroda me je okruživala, u njoj sam se osjećala sretnom. Tako sam je zavoljela.

U gimnaziji smo slušali o devastiranju prirode, njenom zagadjivanju  i ugrozenosti  životinjskih vrsta. Tu su nas  učili kako da izgrađujemo odnos prema okolišu u kojem živimo, prirodi koju smo dobili na korištenje. Govorili su nam da s njom ne možemo raditi što nam je volja, da to nije naš posjed, već da smo je samo dobili na posudbu. Učili su nas da to što smo dobili na privremeno korištenje trebamo čuvati, jer to moramo vratiti narednim generacijama neoštećeno, a najradije još da je poboljšano i unaprijedjeno. I nisu nam samo govorili o tome, već su u školi organizovali praktičnu nastavu, work-shopove, davali pokazne vježbe i demonstracije is ove oblasti.

Kada sam došla na studij u Amstedam, od prijatelja sam čula nešto što nisam ranije znala, nešto sto me zadivilo i što me potaklo da krenem ovim putem. Reli su mi da u Holandiji postoji stranka za zaštitu interesa životinja, ‘Partij voor de Dieren’, ili skraceno PvdD. Išla sam na par otvorenih sastanaka i na predavanja koja su organizovali, upoznala se s onim što rade, srela nekoliko mladih entuzijasta i onda nekako prirodno poželjela da budem dio te družine.

Reci nam nešto više o stranci

To je jedna relativno mala, ali sve uticajnija holandska partija. Interesantno je da je Holandija jedina zemlja na svijetu gdje takva partija ima predstavnike   u državnom parlamentu. To je u suštini  zeleno-crvena partija koja u svom programu stavlja akcenat na zaštitu okoliša i prirode, za brigu o životinjama, domaćim i onima koje žive slobodno u prirodi, ali su u njemu snažno zastupljena i društvena pitanja, na primjer,  nedovoljnog zapošljavanja mladih ljudi, pitanja socijalnih razlika, solidarnosti, obrazovanja, zdravlja.

Konvencija stranke PvdD: Karla, za stolom, krajnja desno

Za što ćeš se  zalagati ako budeš izabrana u regionalni parlament?

Ja ću gledati koji od naznačenih programskih pitanja ima posebnu težinu u mojoj provinciji i gradu Amsterdamu. Tu ćemo mi, sa predstavnicima drugih stranaka, nastojati tražiti najbolja rješenja, nastojati unaprijediti život i okoliš u kojem živimo. U mojoj pokrajini je jedno od važnih pitanja odgovorno upravljanje vodama, jer provincija je sva na kanalima, jezerima, prevodnicima i nasipima. Globalno otopljavanje je prijetnja, nivo mora raste, pa tako  raste i potreba da se pozabavimo smanjenjem rizika koje voda, more i prirodne katastrofe mogu imati po stanovnike priobalnih regija. Pri tome treba voditi brigu o ekosistemu, o biljnim i životinjskim vrstama koje u njemu žive.

Karla (za stolom, krajnja desno) na predizbornom sastanku stranke

 Da li dolaziš u Bosnu i Hercegovinu?

Da, svakako. Bila sam prošle godine u augustu. Dok su mi bake bile žive dolazila sam par puta godišnje u Sarajevo. S roditeljima sam posjećivala rodbinu u Travniku i Bugojnu, išli smo redovno na skijanje, obilazili Mostar i  Konjic prolazeći za more. Fasciniraju me bosanske planine, toga u Holandiji nema. Ni u Irskoj planine nisu tako lijepe kao vaše. Jahorina zimi, to je nešto najljepše što sam do sada vidjela. 

A za šta bi rekla da je manje lijepo u domovini tvojih roditelja, da je puno drugačije od onog u Holandiji? 

Ima stvari koje bih voljela da se uskoro promjene na bolje. Briga za prelijepu prirodu, za vaše planine i rijeke, treba biti mnogo veća. Smeće pored planinskih staza, najlon vrečice koje vise s grana uz obale prelijepe rijeke Bosne, konzerve i plastične flaše koje sam vidjela da plivaju po kristalno čistoj, zelenoj vodi Jablaničkog jezera, su prizori koji me bole. Napušteni kućni ljubimci, posebno poluizgladnjeli psi koji tumaraju ulicama su slike koje mi tjeraju suze na oči. Bas kao i gusti dim cigareta kojeg  srećem u svakom kafiću ili slastičarni. 

Kada ćeš ponovo doći u BiH?

Ako položim ispite koje sam planirala završiti prije ljeta, voljela bih doći u Sarajevo, obići rodbinu i znance i biti tu za vrijeme filmskog festivala. 

I naravno, prvo ćeš otići na Baščaršiju, na porciju ćevapa?

Ne, to ću preskočiti. Znate, ja sam vegeterijanac.

Intervju vodio: A. M.