Boro Kontić: Glavna je želja u vlast uvesti moralno čiste ljude koji će raditi za opći interes

Boro Kontić jedan je od najpoznatijih sarajevskih novinara i urednika. Smatra ga se ocem Top liste nadrealista, jer je u davno doba s prijelaza iz sedamdesetih u osamdesete pokrenuo radijsku emisiju Primus u kojoj je nastala popularna Top lista. Bio je glavni urednik Omladinskog programa Radio Sarajeva, a potom i glavni urednik Drugog programa Radio Sarajeva. Od svibnja do prosinca 1992. bio je član Poslovodnog odbora RTV-a BiH. Za razliku od većeg broja kolega s kojima je stekao slavu osamdesetih, Kontić je rat uspio izdržati u Sarajevu, odakle je izvještavao za Glas Amerike. Od 1995. godine na čelu je sarajevskog Mediacentra. Autor je i producent nekoliko dokumentarnih filmova – između ostalih i filma “Godine koje su pojeli lavovi” iz 2010. godine, koji se bavi novinarstvom i govorom mržnje.

Povod za ovaj razgovor bila je njegova uloga moderatora na prvom Plenumu građana Sarajeva, koji je završio s vrlo dvojbenim uspjehom – velika većina pristiglih nije uspjela stati u malu dvoranu Centra za kulturnu i medijsku dekontaminaciju, jedini prostor koji su prosvjednici i nezadovoljni građani Sarajeva uspjeli dobiti za taj skup. U trenutku našeg razgovora nije se još znalo gdje će se održati sljedeći sastanak, koji je najavljen za petak.

Razgovarala: Sanja Despot–Forum

Može li se išta izroditi iz održavanja plenuma poput ovog sarajevskog?

Sarajevski plenum je pokušaj da se fokusira energija s protesta na konkretne zahtjeve prema vlasti. On je neka vrsta copy/paste-plenuma iz Tuzle, koji je prvi ustanovljen i već danima diktira promjene u tom gradu. Hoće li se nešto izroditi, samo vrijeme zna. Ali, ako i jedan plenum uspije donijeti pozitivne promjene, makar u jednom gradu, to će biti dokaz da se i u ovoj državi može vladati i izvan etničkih i partijskih nomenklatura.

Nije li nužno formiranje neke prave stranke ili pokreta koji bi artikulirao i formulirao stavove prosvjednika? Je li to na vidiku?

To su za sada ovi plenumi. Oni izgledaju kao zamjena za sve ranije poltičke oblike koji su se ovdje temeljito diskreditirali. Hoće li plenumi evoluirati u neke drugačije forme, uključujući političke partije? Ne znam. Vjerujem da će postojati sve dok proizvode konkretne posljedice, a to su promjene unutar kantonalnih vlasti.

Hoće li netko ukrasti prosvjede, s obzirom da je već počela njihova instrumentalizacija u svrhu predizborne kampanje? Koja je uloga Fahrudina Radončića? Je li istina da je prosvjednicima prihvatljiv Željko Komšić?

Postoji golem pritisak sa svih strana da se svaka aktivnost prosvjednika temeljito spina. Koriste se svi oblici manipulacije i propagande, uključujući otvorene laži. Samo je premijer Federacije BiH Nermin Nikšić do sada bez imalo zazora dva puta javno lagao – od informacija o policajcu u životnoj opasnosti do informacije da je među prosvjednicima pronađeno 12 kilograma droge. Znači, nije u pitanju krađa, nego pokušaji dezavuiranja, spinanja pa čak i uništavanja svrhe protesta.

Što se može postići mijenjanjem osoba na vlasti bez mijenjanja Ustava?

Promjena Ustava je složena procedura koja se ne može riješiti na ulici. Mislim da to većina zna, iako ima pojedinih zahtjeva da se mijenjaju neke ustavne odredbe. Ovdje je primarna želja da se u vlast uvedu ljudi koji su moralno čisti i koji bi radili za opći interes, a ne kao do sada za privatni.

Hrvatska je pokrenula inicijativu za ubrzano približavanje BiH Europi. Može li se u EU s Republikom Srpskom?

Naravno da može. No, ovdje je pitanje ima li današnja BiH ikakav kapacitet za EU. S korupcijom koja je sistemska, s golemom stopom nezaposlenosti, odnosom prema manjinama, katastrofalnom ekonomijom…

Velik dio bosanskohercegovačkih Hrvata boji se promjena u Federaciji. Koliko se njihov strah uvažava u Sarajevu? 

Pretpostavljam ne previše – iz jednostavnog razloga što se u ovom trenutku samo razmišlja kako učiniti ovdašnji život boljim. Ako želite napraviti svoj život boljim, ne vidim kako biste time naudili nekom drugom?