Boris Pavelić -Kosor politesse
Povezani članci
Ovako govori Domagoj Ivan Milošević , potpredsjednik Vlade za investicije: »Hrvatska se sada po prvi puta bavi privlačenjem ulaganja na više razina, a dokaz tome je i stvaranje pozicije potpredsjednika vlade za gospodarstvo, koju obnašam«.
Kako da čovjek shvati tu rečenicu, izrečenu kada su investicije na razini ratne 1995., a i u Albaniju se ulaže više? Kao izraz neumjerena sebeljublja? Kao demagogiju? Kao uvredu? Kao političku glupost? Kao nedostatak kućnog odgoja?
Ima u toj rečenici od svega toga ponešto, ali nedostatka kućnog odgoja zasigurno ponajmanje. Jer, u HDZ-u dobro znaju što znači biti lijepo odgojen, pa se toga čvrsto drže, baš onako kako ih je mamica naučila. Samo, čini se da ta mamica njeguje neuobičajeno shvaćanje »politesse«.
Ona, primjerice, misli da nije pristojno ljude podsjećati na ono što su još donedavna radili. Po tom HDZ-ovu bontonu, nedostatak je kućnog odgoja podsjetiti Jadranku Kosor da je još donedavna sa samoponižavajućom poniznošću sricala laude Ivi Sanaderu.
»Mi u Hrvatskoj imamo jedan brend koji je dobitna kombinacija, a taj se brend zove Ivo Sanader! Kud bude išao Ivo, ići ću i ja! Dragi Ivo, dragi moj prijatelju, nikada te neću razočarati! «, samo je jedan od svečanih zavjeta što ga je Jadranka Kosor izrekla prije tri godine, u lipnju 2008., u vrijeme kada se hobotnica – kako kažu pravosudne sumnje – ponajsnažnije razrastala.
E, ali danas, druga su vremena. Zahtijeva se ono što Kosor zove »kućnim odgojem«, a zapravo je sušto, orvelovsko, izvorno boljševičko izmišljanje povijesti.
Duboko se uvrijedila Jadranka Kosor kada su joj rapski SDP-ovci zapaprili podsjećanjem na ne tako davne zagrljaje s današnjim hrvatskim Sotonom. »To što činite stvar je kućnog odgoja«, odrezala je performerima predsjednica Vlade, jedva susprežući bijes pred kamerama. Dodala je da »ona nikome ne bi poklonila tako nešto«.
»Tako nešto«? Koga uopće u Hrvatskoj ima kome bi ona mogla pokloniti »tako nešto«?
Problem s HDZ-om i jest u tome što je samo ta stranka u stanju do te mjere narušavati elementarni kućni odgoj, prevrćući se u politici kao što se golubovi prevrtači prevrću u letu. HDZ je, a ne nitko drugi, u ovdašnji javni život uveo te maksime truleži, prema kojima nije »stvar kućnog odgoja« mijenjati kapute kako kome padne na pamet, i odricati se najbližih suradnika kao da su posljednje hulje, ali jest »stvar kućnog odgoja« kada te netko na to podsjeti, u posve benignoj gesti političkoga suparništva.
Naizgled usputna rapska epizoda zapravo dramatično razotkriva duboke psihološke i moralne poremećaje poimanja javnoga posla kakvo prakticiraju HDZ i njegova predsjednica: kao što ministar za investicije očito bestidno tvrdi da već i njegovo postojanje dokazuje da vlada traga za ulaganjima, tako Jadranka Kosor misli da nitko ne smije preispitivati – čak ni na najpovršnijoj razini – njezinu političku nedosljednost, promašaje i nezajažljivost.
Ali takva uvjerenja nisu samo politički promašena, ona su moralno trula i duboko javno neodgovorna. Ona su, klajnbirgerskim rječnikom HDZ-ove predsjednice, uistinu »stvar kućnog odgoja«.
Kako to Jadranka Kosor shvaća elementarnu ljudsku pristojnost? Tako da se pred moćnijima šuti, teatralno smješka, trepće očima i klima glavom?
Očito – jer to i jest metoda njezina političkog uspona po hijerarhiji HDZ-ovih džentlmena, od kojih svi jako dobro znaju što je to »politesse a la HDZ«.