Boris Dežulović: Kako je Bosna zijanila Eurojackpot

Povezani članci

• Nikola Mihaljević: Ljubuški kao paradigma
• Umro je cijeli jedan Split
• Zar je i Tuđman radio za bošnjačku tajnu službu?
• Što nam podizanje opskurnog spomenika Miri Barešiću govori o desnici i HDZ-u?
• Samoproglašenim zaštitnicima i braniocima svih povratnika i žrtava…kap je prelila čašu
• Reforma industrije – kako zaraditi pare?

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča šta mu se dogodilo. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Ili šta mu se dogodilo.

Piše: Boris Dežulović

Elem, kaže, naručio ja telefonom drva za ogrjev za vikendicu na Vlašiću, pet kubika prvoklasne bosanske bukovine, pa je cijeli dan cijepao i slagao uz zid kuće. Navečer mrtav umoran legao da spavam, kad me u dva iza ponoći probudio telefonom neki čovjek – ajde, rekoh, da i tebe netko zove u dva iza ponoći – da pita trebaju li mi možda drva za ogrjev. Ne trebaju, odgovorio ja i poklopio slušalicu.

I?, pitao ja.

I ništa, veli on. Probudio se ja ujutro, otišao iza kuće po cjepanice da upalim peć, kad tamo – nema drva! Onih pet kubika iza kuće počišćeno do zadnjeg ivera!

Jebiga, lijepo te čovjek pitao, nasmijah se ja. Još si dobro i prošao. Članove Vijeća ministara, recimo, nekidan su – usred sjednice o implementaciji sporazuma Sejdić-Finci – telefonom probudili iz Bruxellesa, da ih pitaju treba li slučajno Bosni i Hercegovini četrdeset pet milijuna eura. “Ne treba”, odgovorili sneni ministri, pa nastavili sjednicu. I šta? Kad su se probudili, gledaju oni – nema para! Nigdje onih četrdeset pet milijuna eura, kao da su u zemlju propali!

Zapravo, kad su bolje pogledali, stvarno pare u zemlju propale. Zna se i kako se zove zemlja u koju su propale: Bosna i Hercegovina.
Zbog neprovođenja sporazuma Sejdić-Finci, čitali ste ovih dana, u BiH je propalo četrdeset pet milijuna iz IPA fondova Europske zajednice. Zamjenik generalnog direktora za proširenje Europske komisije Joost Korte potvrdio je u Sarajevu kako će EU, zbog tvrdoglavog izbjegavanja Bosne i Hercegovine da se dogovori sama sa sobom, sredstva iz IPA fonda za tu zemlju preusmjeriti u Kosovo, za regionalni projekt stambenog zbrinjavanja raseljenih osoba i izbjeglica. Preciznije, gotovo polovica tog novca – ukupno 23,5 milijuna eura – bit će proslijeđeno Kosovu “u smislu podrške dijalogu i normalizaciji odnosa Prištine i Beograda”, dok će ostatak biti potrošen na regionalni program stambenog zbrinjavanja.

Zijanila tako Bosna i Hercegovina gotovo sto milijuna konvertibilnih maraka, ali nitko se baš pretjerano ne sekira. Kao da su putem za Europu zagubili negdje par kovanica po deset pfeniga. Prevrće ministar trezora i financija Nikola Špirić džepove, ispipava se po jakni, ali para niotkud.

– Pa đe si ih stavio? – pita ga negdje iza Nove Gradiške premijer Vjekoslav Bevanda.
– Jebem li ih, ne znam – odgovori onda ministar Nikola Špirić. – Sinoć su bile u IPA fondu.
– Kol’ko je bilo? – pita onda Zlatko Lagumdžija.
– Devedeset miliona.
– Eura? – napravi se zainteresiran Mirko Šarović, ministar trgovine i ekonomskih odnosa.
– Jok, maraka.

– Bježi ba – odmahne onda sa stražnjeg sjedišta ministar Fahro. – Ja mislio neke pare!

Nigdje na svijetu – baš nigdje osim u Bosni i Hercegovini – četrdeset pet milijuna eura nisu male pare: toliko, na primjer, iznosi nagradni fond Eurojackpota, europske lutrije. Nije, međutim, zabilježeno da je netko zijanio jackpot zbog toga što nije implementirao sporazum s Eurojackpotom, pa nepravilno ispunio nagradni listić. Za glavni dobitak na europskoj lutriji, kako znamo, potrebno je na listiću pogoditi pet brojeva, a u Bosni i Hercegovini na glasačkom listiću zaokružili samo tri.

– Imamo li Sejdića i Fincija? – pita onda Željko Komšić, bez daha prateći izvlačenje na televiziji.

– Imamo – javi se Bakir Izetbegović. – Al’ su prekriženi.

Četrdeset pet milijuna eura, skoro sto milijuna maraka – milijardu kovanica od deset pfeniga! – točno toliko novca, na primjer, prije koji tjedan Europska unija je izdvojila kao humanitarnu pomoć Filipinima, za saniranje katastrofalnih posljedica tajfuna Haiyan, u kojemu je poginulo gotovo šest hiljada, a nestalo dvije hiljade ljudi. Šta znaju Filipini šta je katastrofa! U Bosni i Hercegovini, recimo, za te pare nestala samo dvojica: Sejdić i Finci.

A Europska unija svejedno sitničari i zajebava. Jebalo je svih četrdeset pet milijuna. Nije se, primijetili ste tu stvar, čulo da su od Republike Filipini za uplatu tog novca tražili da im u predsjedništvu, osim Tagaloganca, Cebuanca i Ilokanca, sjedi i po jedan Bisajac i Hiligajac.
Da, primjerice, Europska unija pare iz IPA fondova uplaćuje na žiro-račune bosanskohercegovačkih ministara i ostalih državnih birokrata, vidjeli biste kako bi se brzo implementirao taj, kako se zove, sporazum Sejdić-Finci. Europska birokracija, međutim, neviđeno komplicira, pa malo što u Bosni i Hercegovini zahtijeva svih pet brojeva na nagradnim listićima za parlamentarne i predsjedničke izbore, nego još traži da se za jackpot od četrdeset pet milijuna eura ponude kvalitetni programi i projekti!

Ja lutrije i govana!

Ima Kožo i o tome jedan, kad je ono Direkcija za europske integracije Vijeća ministara BiH ispunila aplikaciju… pardon, kad je Cigo dao oglas u Oslobođenju: “Ako neko ima para, nek se javi, ja imam novčanik pa da nešto iskombinujemo.”.

oslobođenje.ba