Bilo opet u Ljubuškom

Povezani članci

• I zvanično – povratak u 90-te
• Ko to tamo peva
• Snježana Kordić: Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu)
• Šta nam je pokazala vakcinacija u Srbiji: Srbija jaka, a susjedi slabi
• Shalom Fanaticosi!
• Minijatura o hrvatskom novinarstvu

Štefica Galić je brutalno pretučena dok je u srijedu uvečer šetala Ljubuškim. Tu vijest su prenijeli i oni hrvatski portali koji proteklih dana nisu objavili ni slova o projekciji filma »Neđo od Ljubuškog«, održanoj u Gradskoj vijećnici unatoč žestokom protivljenju navijačkih i veteranskih udruga, unatoč domoljubnoj i domoljubuškoj histeriji čiji su neizostavan dio bile i prijetnje smrću upućene Štefici Galić.

I baš to što je vijest o nasilju nad njihovom sugrađankom postala tema hrvatskih portala, zgranulo je organizatore skupa »Istina od Ljubuškog« najavljenog za subotu, a gdje će se, po svemu sudeći, nastaviti linčerska kampanja i protiv pokojnog Neđe Galića – čovjeka koji se ratne 1993. pobunio protiv progona i zlostavljanja ljubuških Bošnjaka – i protiv njegove supruge Štefice, i protiv Svetlane Broz po čijem je scenariju snimljen dokumentarac »Neđo od Ljubuškog«, i protiv Josipa Broza u svojstvu Svetlaninog djeda i ujedno najvećeg zlotvora u historiji čovječanstva, i protiv svih mračnih sila koje su se pomoću tog filma okomile na ispoliranu ratnu povijest grada na Trebižatu i na nametnutu kolektivnu memoriju u kojoj etničko čišćenje Muslimana figurira kao udruženi dobročiniteljski pothvat njihovih velikodušnih progonitelja.

Zgroženi su istinaši od Ljubuškog optužili hrvatske portale da su nasjeli na navodnu neistinu o batinaškom napadu na Šteficu Galić i da su tim nasjedanjem počinili »kazneno djelo« i »iskrivili službeni podatak kojeg je objavio MUP Županije zapadnohercegovačke«. Službeni podatak MUP-a, naime, glasi da se u Ljubuškom dogodio »prekršaj protiv javnog reda i mira u kojem su sudjelovale dvije ženske osobe« i da su obje prekršiteljice »u tuči zadobile lakše tjelesne ozljede«.

A »Istina od Ljubuškog« u svome priopćenju najprije tvrdi da se Štefica Galić »našla u Svetištu sv. Ante na Humcu čime je pokušala ostvariti provokaciju, i na žalost u tome uspjela«, e da bi svega nekoliko redaka niže, u svojoj istinoljubivoj ognjici, demantirala i ljubljeni joj MUP, tvrdeći kako »gospođa Galić nije pretučena, niti su joj nanijete fizičke ozlijede ili nešto slično«. Istinaši od Ljubuškog, osim službenih podataka MUP-a i svojih tumačenja kojima ga derogiraju, iznose i neslužbeni »podatak« da je »gospođa Galić prva udarila gospođu koja se njoj obratila s pitanjem: ”Što radiš u Svetištu sv. Ante kojeg vrijeđaš svojim izjavama u filmu?”«.

Hrvatski su portali, na svu sreću, prenijeli i ove tvrdnje »Istine od Ljubuškog«, pa njihovim čitateljima nije teško zaključiti da je već i sama šetnja Štefice Galić ljubuškim ulicama doživljena kao »pokušaj ostvarivanja provokacije« zbog čega ju je trebalo primjereno kazniti. Jer ni »Istina od Ljubuškog« ne uspijeva prikriti pravu istinu da je Štefica naletjela na klasičnu sačekušu predvođenu grlatom gospođom, koja je bila najglasnija i u onoj grupi što je pokušala spriječiti projekciju »Neđe od Ljubuškog« i kojoj nije trebalo dugo da se surovo osveti Neđinoj supruzi.

Znali su ti istinaši i batinaši da imaju posla sa ženom koja će uzdignute glave hodati svojim gradom i bili su spremni da se daju isprovocirati tim njezinim ponosnim hodom. Jer gdje ćeš veće provokacije za one koje samo prisustvo Štefice Galić među njima, kao i sam spomen na Neđu Galića, podsjeća da bi se morali sramiti progona svojih sugrađana?! I kud ćeš veće uvrede za zapjenjenu gomilu od toga da kroz nju hodaš kao svoj čovjek?! Kao Neđo Galić nekad, kao Štefica Galić danas. I sutra.

Novi list