BiH po siromaštvu u društvu sa Kenijom i Zimbabveom

Povezani članci

• OCCUPY CROATIA: Poziv na protestne akcije u solidarnosti sa Kanađanima
• U Mostaru dva Srbina tri politike
• Akcija obnove Partizanskog groblja u Mostaru
• Maestro Esad Dobrinjski
• Ključni dokumenti za proces evropskih integracija i dalje se usvajaju iza zatvorenih vrata
• Slavo Kukić: Je li u uvjetima razjedinjene ljevice realna mogućnost obnove esencije bosanskohercegovačkoga društva?

Bosna i Hercegovina je svrstana na popis 20 najjadnijih zemalja svijeta. Sa indeksom siromaštva, koji iznosi 47 posto, stopom inflacije od četiri posto i nezaposlenošću od 44 procenta BiH se našla u društvu sa Kenijom,  Zimbabveom i Iranom. Ovdašnja javnost nije iznenađena ovom činjenicom jer je u državi u kojoj žive prosječna plata oko 800 KM, a potrošačka korpa oko 1.800 KM. Ako je vjerovati ocjenama analitičara, socijalna slika neće biti ništa bolja ni u narednim godinama. 

Korice hljeba danas su mnogi željni. Pred vratima Narodne kuhinje u Sarajevu red je iz dana u dan sve duži. Na jedan topli obrok i veknu hljeba čekaju i stari i mladi:

Direktorica Narodne kuhinje Stari grad Zilha Šeta ili, kako je zovu Sarajlije – tetka Zilha, kaže da se u posljednje dvije godine struktura korisnika kuhinje promjenila.

„Sad su najviše mladi, ljudi sa djecom, koji su 2011. ili 2012. ostali bez posla. Jako je tužno kad vam u tri sahata dođe pred kuhinju i kaže:’Imaš li samo hljeb?’ Nikad mi niko ne traži dodatno konzervu ili jedan sir, nego traži hljeb“,priča ona.

U poslijeratnim godinama na ulicama bh. gradova veliki broj djece, žena i starih svakodnevno prose. Senada Osmanović, majka troje djece, kaže da je prinuđena pružiti ruku da bi prehranila porodicu.

„Ja sam na birou već 15 godina. Nikad nisam nijedan posao dobila od njih. Privatno radim ženama po kućama ko me pozove. Došla sam u takvu situaciju da nemam djeci dati. Preživljavam. 99 maraka imam dječijeg doplatka na troje djece. Ja sam izašla danas na ulicu da pružim ruku, da mi neko kupi djeci da jedu. Ne tražim novac. Tražim hranu“, priča Osmanović.

Iz dana u dana, ne gubeći nadu, grupa radnika čeka priliku da zaradi dnevnicu. Posao dobiju ponekad tek nakon deset dana čekanja.

Mnogima nisu dostupni ni narodni dućani u kojima su cijene niže do 30 posto nego u ostalim trgovinama. Pravo na kupovinu imaju penzioneri, nezaposleni i osobe sa neregulisanim statusom, kaže direktor Narodnog dućana u Sarajevu Mesud Lakota.

„Gledajući cijene u prošloj godini, dolazimo do zaključka da je prošla godina bila skuplja u odnosu na onu prethodnu za 6,5 posto u ukupnoj potrošačkoj korpi koja je od oko 42 artikla. U ovoj godini napravićemo analizu za prvih šest mjeseci i doći ćemo sigurno do saznanja da je i ova godina nekoliko procenata skuplja nego prethodna. Nažalost, kada pogledamo naše članove, odnosno kategorije koje kupuju, onda vidimo da se i ovdje smanjila potrošačka korpa“, navodi on.

Vapaje većine stanovništva koje živi ispod granice siromaštva bh. političari ne čuju. Zemlja političke nestabilnosti, pa zbog toga i nerazvijene ekonomije, u kojoj ne postoje socijalni programi, teško da će krenuti naprijed, kaže analitičar Ibrahim Prohić.

„Nekada nije najvažnije kakvo je trenutno stanje. Nekad je bitnije kakve su tendencije – jer nam tendencije govore kakvo će stanje biti sutra. Nažalost, u BiH ovakvo stanje traje već dugo i sve relevantne tendencije su bile takve da se ovakav rezultat mogao predvidjeti i prije desetak godina. Mi zapravo imamo ne samo stagnaciju nego imamo kretanje unazad“, ističe on.

Slobodna Evropa