Baš si nas zajeba, generale

Nemoj, generale, da se okrećemo budućnosti, ako boga znaš! Je li znaš šta nas tamo čeka? Ne znaš. Zna li itko kako taj teren izgleda? Jesmo li ga snimili iz bespilotnih letjelica? Znamo li gdje su neprijateljski punktovi? Ne znamo.

U petak, 16. studenoga 2012. godine u Hrvatskoj je završio rat. Ljudi su izašli na ulice, djeca su puštena iz škola, koncerti se održavali na svakom trgu, a kafići imali akcije – sve po deset kuna.

Rat je završio. Ako ne vjerujete, pročitajte novinske komentare, izjave vladajućih, govor Željka Keruma… Rekao je to i sam general Gotovina. Vrijeme je, eto, da nam počne budućnost.

Znaš li šta nas tamo čeka?

I tu počinje pizdarija. “Rat je konačno gotov, okrenimo se budućnosti”, rekao je u petak Ante Gotovina, čovjek s više biografija od Isusa Krista, okupljenom mnoštvu, a ono se tada malo stiltalo. OK, dobio je general pljesak, ali nekako mlak, više onako reda radi.

Nemoj, generale, da se okrećemo budućnosti, ako boga znaš! Je li znaš šta nas tamo čeka? Ne znaš. Zna li itko kako taj teren izgleda? Jesmo li ga snimili iz bespilotnih letjelica? Znamo li gdje su neprijateljski punktovi? Ne znamo. Ne možeš samo tako izići iz zatvora i narediti svojoj vjernoj vojsci, svom stadu koje te godinama čeka da potpuno nepripremljeno krene osvajati potpuno nepoznat teren. Jesi ti svjestan da se hrvatskom budućnošću, svih ovih godina dok te nije bilo, bavio samo Branimir Bilić?

Znali smo na čemu smo

O prošlosti i dičnoj nam povijesti zato znamo sve. Thompson je sve to lijepo opjevao, tu smo doma. Sve smo mi to raspravili u ovih dvadesetak godina i nismo došli ni do kakvog pametnog zaključka. I kad bismo došli do zaključka da pametnog zaključka nema, popili bismo jednu putnu, pozdravili se i nastavili sljedeći put. Počeli bismo s Haagom, Domovinskim ratom, onda se malo vratili na Drugi svjetski, od tu do kralja Zvonimira, pa bismo se malo dotakli bjelosvjetskih urota, pa bismo se zakačili, a dikod bi poletila i šaka. Ali sve u svemu, znali smo na čemu smo. Mi, ka, livi i ovi tvoji, ka, desni, pa do rane zore. I ti bi sad da se okrenemo budućnosti.
Da ti budem iskren, generale, mene malo strah sljedećeg vikenda. O čemu ću sad razgovarat s rodbinom za vrijeme obida? O čemu ću razgovarat sa susidima dok budemo igrali balote popodne? O budućnosti? Pa na što će to ličit?

Očekuje nas, generale, najdepresivnija nedjelja ove godine, a možda i desetljeća. Kad se svi otrijezne od ovog derneka i počnu razmišljati o budućnosti, neće to bit nimalo veselo.

Tu smo tek najebali

Krenemo li od šire slike budućnosti, zašutit će svi za deset minuta. Nije baš da imamo neku strategiju razvoja, da imamo nekakav plan, neku viziju, kažem ti – samo se Branimir Bilić time bavio, a ministar gospodarstva, koji je za nju bio zadužen, završio, eto, u zatvoru. A i nije mu bila neka vizija. Krenemo li pričati o globalnim financijskim tokovima, stanju eurozone, monetarnoj i fiskalnoj politici, deficitu, tek tu ćemo se stiltati. O tome ti, generale, znamo malo i nimalo. Nit Thompson o tom pjeva, nit se 24sata i NOVA TV, najčitanije novine i najgledanija televizija, time nešto ozbiljno bave.

A počnemo li, generale, pričati o osobnim budućnostima, tu smo tek najebali. Počne li glava familije, bit će to priča o budućnosti Brodosplita i plaći koja ovaj mjesec visi, a o sljedećoj da ne govorimo. Počne li stariji sin koji je taman diplomirao, bit će to priča o nezaposlenosti i guglanju po kanadskim sajtovima za zaposlenja. Počnu li mlađi klinci, bit će to priča o plaćanju fakulteta. A di je još legalizacija kuće napravljene prije trideset godina, novi porezi i da ti ne pričam dalje.

O svemu tome ćemo, generale, morati pričati sad kad je rat gotov i kad se trebamo okrenuti budućnosti. A vidiš da on nije gotov, pričali bismo fino o njemu kao i svake nedjelje, pa bi svi ovi problemi s budućnošću pali u drugi plan, kao da ne postoje, a onda bismo se rastali u slozi i veselju.

“Rat je konačno gotov, okrenimo se budućnosti”, kažeš ti. A ja ti kažem da si nas baš zajeba.

Danas.net.hr