Balkanski Hamlet

Izdvajamo

• Da li smo sposobni da jednom zauvjek skinemo Hamletovu odoru i budemo ono što jesmo je pitanje svih pitanja!

Povezani članci

• Serija performansa “Historija kamenu, budućnost vjetru” umjetnika Bojana Stojčića uskoro u Mostaru i Sarajevu
• Sarajevska premijera predstave „POLJUBAC ŽENE PAUKA“
• 85 posto uspjeha u životu povezano je s komunikacijskim vještinama. Saznajte kako Dramatuljci za 10 sati mogu doprinijeti uspjehu Vašeg djeteta.
• SindikatI pitaju Linića: Zašto kasne naše plate ministre?
• Obillježava se devetnaesta godišnjica genocida u Srebrenici
• Jadranka Kosor:’Neprijatelji me prisluškuju i ucjenjuju nepostojećom snimkom seksa’

foto: narodni-front

Tragedija je u spoznaji da su  građani uprkos svojoj bijedi više vjerovali liderima  iz „svog naroda“  nego vlastitom siromaštvu, bijedi  i obespravljenosti. Naša mentalna nelogičnost je najbliža šizofreniji! A da bi se suočili sa šizofrenijom moramo bit hrabri i reći dosta!                

Winston Churchill  je bio veoma dobar futorolog i elokventni logičar. Balkan je, kako ga je nazvao, još uvijek isto ono mjesto gdje se proizvodi više povijesti nego što je sam može konzumirati. Od vremena u kojem je jedan od najpoznatijih svjetskih državnika živio pa do danas čini se na Balkanu nije toga puno mijenjalo. Znao je Churchill da je balkanski princip nacionalističke vladavine kod nas i u našem regionu naše prokletstvo sa konačnim ciljem  stvaranja novih krugova radikalizacije i stalnih mobilizacija na etničkom principu. Nepisano pravilo koje karakterizira Balkan a uvijek funkcioniše;  „Što radikalniji riječnik – to bolji zaštitnik nacionalnog interesa!“

Politička scena Balkana  liči na  tragikomični teater  u kojoj se najviše igra Shakespear  i u kome je glavni junak tragičar Hamlet. Naravno da su glavni režiseri nacionalne stranke čija nastojanja da učvrste svoju vlast prelazi sve granice dobrog ukusa. Građanima se  još od prvih poslijeratnih izbora 1996. godine sprema „drama“, koja po mnogo čemu nalikuje na fabulu  „Hamleta“ u kojoj je baš on glavna koleteralna šteta. Logično pitanje koje se name će  je;  „Da li je narod dovoljno intelektualno jak da „čita“ Shaksespeara ili je ovo djelo preteško za „čitanje“?  Nisam siguran da smo u stanju shvatimo što nam je Shakespear želio reći, jer je činjenica da su mnogi naši „Hamleti“ izginuli kao rezultat nacionalističkog divljanja i sljepila u različitim vremenskim periodima sa  kulminacijom u  90-im.

Pred svaki naredni izborni krug se širi strah od drugog naroda. Ista matrica nam se servira iz jednog izbornog ciklusa u drugi kako nam se sprema nova podjela već podijeljene zemlje ili kako nacionalni lideri imaju planove o drugačijem uređenju BiH.  Ova taktika je dobro poznata kao „discipliniranje etnosa“ valjda što poput loših đaka pravimo stalno iste greške koje nas skupo koštaju. Dobro oprobanim i učinkovitim  receptom za osvajanje glasova birača! Plaše nas raznim nebulozama kako će se BiH raspasti, kako će biti podjeljena na tri djela,  kako nije održiva.  Plaše nas kako bi sakrili svoj vlastiti strah i kriminal od vremena u kome će se morati odgovarati za svoja nedjela! Tragedija je u spoznaji da su  građani uprkos svojoj bijedi više vjerovali liderima  iz „svog naroda“  nego vlastitom siromaštvu, bijedi  i obespravljenosti. Naša mentalna nelogičnost je najbliža šizofreniji! A da bi se suočili sa šizofrenijom moramo bit hrabri i reći dosta!

Predstava „Hamlet u selu Mrduše Donje“ napisana 1965 od  Ive Brešana. Reklo bi se da  je uvijek aktuelna u našem balkanskom geopolitičkom podneblju bitisanja. Prvenstveno zamišljena kao  obračun sa totalitarističkim režimom svoj puni smisao je našla danas  kada se obračunavamo s nemoralom i licemjerstvom, društvenim devijacijama i postratnom preobrazbom ljudi.

Da li smo sposobni da jednom zauvjek skinemo Hamletovu odoru i budemo ono što jesmo je pitanje svih pitanja!