Balkan – bure baruta i u 2023.
Izdvajamo
- U suštini, nikada na Balkanu nije bilo više, u politici i vlasti, prevaranata, nesposobnih i kriminalaca, nego što je to u posljednjih nekoliko decenija. Ovdje se svako razuman samo nasmije na sintagmu političke elite, a Evropa i međunarodni se doživljavaju kao glumci i pozorište koji nas kao hoće unutra, a mi se pravimo kako ćemo napraviti stvarne reforme, a i ne pomišljaju, ni jedni ni drugi, da to urade.
Povezani članci
Foto: EPA
Bosna i Hercegovina je uvijek bila i ostala zbir cjelokuponog balkanskog blata koji se oduvijek tu taložio. I onaj prosrpski i onaj prohrvatski i onaj proturski, ili koji sve ne još. Uz sve BiH protivrječnosti i duboke podjele, a poslije oktobarskih izbora, dosadašnji tronožac SDA, HDZ i SNSD, zamijenjen je, sve su prilike, trećom osmokrakom nogom.
Piše: Milan Račić
I bez događanja u i oko Ukrajine, Balkan ima dovoljno vlastitih problema da nas i u 2023. godini čeka neizvjesnost i nova ozbiljna iskušenja. U narednoj, ali i u narednim godinama i decenijama, isto kao i 1878. godine za sve države ovih prostora ostaje nedoumica i trajno pitanje kojim će putem ko krenuti, evropskim, proruskim, proturskim ili nekim četvrtim?
Srbija je i danas razapeta između istoka i zapada, između Kosova i sebe same, između UN rezolucija i desetine evropskih i drugih sporazuma, između Otvorenog Balkana i EU. Sve to više liči na bravu i katanac, nego li na otvorenost i integracije. Nagomilalo se mnoštvo računa koji pristižu na naplatu. Iako je poodavno i kontraverzni Dobrica Ćosić upozoravao da je potrebno mijenjati paradigmu Pobjednici u ratu, gubitnici u miru, nema ni ovih godina bitnih promjena, isto kao što, još uvijek, neće da razumiju da svi ne mogu stati pod istu kapu, ma kolika ona bila.
Makedonija je uradila sve što su joj nametnuli evropski moćnici. Promijenila je ime i prezime, izvadila novi rodni list, prihvatila, pod bugarskim pritiscima, da mijenja Ustav. No, kad nema istinskih unutrašnjih reformi i promjena, a zahvaljujući i licemjeru te iste Evrope, država je ostala zarobljenik sopstvenih zabluda i nimalo bliža Evropskoj Uniji.
Crna Gora poslije velikog iskoraka ka Evropi, posljednjih godina na svoju političku scenu uvela je sav balkanski košmar i tako umjesto EU sve je bliža prethodnim, a ne budućim decenijama. Sve se loše iz bivših YU država preslikalo na Crnu Goru, i nacionalizam i klerikalizam i nesposobni vladari i kriminal, koji istine radi, ima duže trajanje i dublje korijenje. Svako radi za svoj dnevno-politički i lični interes, a institucije ili ne postoje ili su blokirane. Tako je od Ustavnog suda do Vlade ili izbora koji, primjera radi, u jednoj od najmanjih crnogorskih opština u Šavniku već sedmi ili osmi put se svakonedeljno organizuju i svaki put budu prekinuti i obesmišljeni. Kad će se završiti šavnička izborna promenada, a Crna Gora ponovno okrenuti Evropi ne znaju ni strani emisari kojima je ova država postala dnevna destinacija, a bar to smo naučili, tamo gdje su međunarodna rješenja ni na vidiku.
Za Kosovo, opet, niko ozbiljan ne može ustvrditi da li je stvarno država, zemlja u pokušaju, međunarodni protektorat ili autonomija u sastavu Srbije kako to u njihovom Ustavu još uvijek piše. Vjerovatno, sve i ništa od prethodno zapisanog. Sjever je u barikadama, a ostatak teritorije pred izazovima KFOR-a, UNMIK-a i međunarodnih faktora. Kad će se ova rašomonijada završiti ne znaju ni oni što tromjesečno predlažu nova rješenja i kroje svjetske geopolitičke mape.
Bosna i Hercegovina je uvijek bila i ostala zbir cjelokuponog balkanskog blata koji se oduvijek tu taložio. I onaj prosrpski i onaj prohrvatski i onaj proturski, ili koji sve ne još. Uz sve BiH protivrječnosti i duboke podjele, a poslije oktobarskih izbora, dosadašnji tronožac SDA, HDZ i SNSD, zamijenjen je, sve su prilike, trećom osmokrakom nogom. Kako će taj budući deseterac profunkcionisati ostaje nam da ubrzo vidimo. Hoće li to biti guslarsko društvo, ganga udruženje ili (ne) usklađen orkestar saznaćemo uskoro i nakon formiranja državnih, entitetskih i kantonalnih vlasti. Ako je suditi po prvim koracima i povećanju plata za preko 1000 KM za ove stare i pomalo nove kadrove, ne miriše na dobro jer su oni najpokradeniji i oni s minimalnim penzijama dobili čitavih dvadesetak maraka, a svi preostali O ili ništicu.
U suštini, nikada na Balkanu nije bilo više, u politici i vlasti, prevaranata, nesposobnih i kriminalaca, nego što je to u posljednjih nekoliko decenija. Ovdje se svako razuman samo nasmije na sintagmu političke elite, a Evropa i međunarodni se doživljavaju kao glumci i pozorište koji nas kao hoće unutra, a mi se pravimo kako ćemo napraviti stvarne reforme, a i ne pomišljaju, ni jedni ni drugi, da to urade.
E pa srećna vam Nova, barut godina!