Bajtal: Hanifić, još jedna etno-žrtva u nizu strogo kontrolisanog, politikantski ciljanog i planski usmjeravanog bezakonja i bespravlja
Izdvajamo
- Hanifić je, i ne samo on, najnovija žrtva sveopšte nesigurnosti življenja u atmosferi politikantskog usmjeravanja tokova nepodnošljive svakodnevnice obesmišljene očiglednim bezakonjem ozakonjene pljačke, golog izrabljivanja i prevara.
Povezani članci
- ‘Najbolja je živa riječ’: U BiH svi za povratak u školske klupe
- Mario Kopić: Zamor duha
- Čolić ministru Maleševiću: Da li ste pričali o diskriminaciji bošnjačke djece u RS?
- ALMIN KAPLAN:TERORIZAM
- Mišo Marić: BILO JE VIŠE OD IGRE
- CRKVA I DRŽAVA: Zašto je kardinal Puljić ignorirao inauguraciju Predsjedništva i Dan državnosti?
foto: šg
Hanifić je, i ne samo on, najnovija žrtva sveopšte nesigurnosti življenja u atmosferi politikantskog usmjeravanja tokova nepodnošljive svakodnevnice obesmišljene očiglednim bezakonjem ozakonjene pljačke, golog izrabljivanja i prevara.
Nakon što je Nerko Hanifić, povratnik u mjesto Vrbanjci kod Kotor Varoši, prije dva dana brutalno izudaran, na stomaku mu je urezano četiri S. Banjalučka policija još uvijek nije pronašla nasilnike koji su Hanifića najprije onesvijestili, a potom se iživljavali nad njim.
“Bili su maskirani, imali su fantomke i kapuljače. Zustavili su me na cesti u Usjeku kod Kotor Varoši u momentu kada sam krenuo po robu za svoju radnju. Izveli su me iz auta, onesvijestili me, pisali po meni nečim oštrim, udarali me…”, priča me Hanifić za Klix.ba.
Zatražili smo komentar prof. dr. Esada Bajtala koji je osudio ovaj gnusni napad.
“Napad i iživljavanje nad povratnikom Nerkom Hanifićem, u Vrbanjcima kod Kotor Varoši, urezivanje „četiri C“ u živo tkivo čovjeka, na javnom mjestu sred bijela dana, predstavlja simptomatičan izraz netrpeljivosti i nasilištva etno-demokratije u njenoj etno-rasističkoj izvedbi.
Budući da su napadači bili u kapuljačama, sve podsjeća na zloglasni, terorističko fašistički Ku Klux Klan, razbojničku organizaciju u SAD orijentisanu na raspirivanje i širenje vjerske i rasne netrpeljivosti i mržnje. Osnovni metod sastojao se u ničim motivisanom nasilju, brutalnom prebijanju i zvjerskom linčovanju nedužnih žrtava.
Hanifić je očito, sav okrvavljen od udaraca i nasilnog urezivanja u tijelo zloglasno „četiri C“, nakon nasilnog izbacivanja iz vlastitog auta, usred dana, doživio upravo tu vrstu etno-klanovskog, nasilno-razbojničkog i ničim izazvanog napada.
Brutalni krvavi napad na javnom mjestu, ima za cilj samo jedno: širenje straha i nesigurnosti bivanja u datom etno-okruženju. Očito u pitanju je dobro planiran i osmišljen kazneni pohod idejno izmanipuliranih i mržnjom napaljenih podanika. Tome svjedoče kapuljače na glavama napadača. Kapuljače usred vrelog ljetnog dana ne mogu biti i nisu odjeća, nego razbojnička uniforma, koja osim funkcije skrivanja identiteta napadača ima i smisao mistifikacije u službi sijanja što većeg straha.
Trozuba etno-demokratija, svojom tmurnom nasilničkom svakodnevnicom, svih ratnih i poratnih ubogih godina, vraća nas očito u beznađe evropskog šesnaestog stoljeća, iskustvo, atmosferu i stravu življenja, koje je Lisjen Fevr opisao u samo četiri riječi: „Boj se uvijek i svuda“. Kontinuitet svih oblika nasilja, od sportsko-navijačkih ispada, uličnog razbojništva, upada u stanove i napada na kuće povratnika, izraz su tolerancijom ohrabrivanog bezakonja svih vrsta.
U slučaju Hanifića, klu klux klanovski napad, na kraju potpisan krvavim urezivanjem „četiri C“ na njegovom stomaku, jasno govori o kojoj vrsti političke poruke je riječ. Još jasnije izražava ukupnu atmosferu dirigovane netrpeljivosti koja se, bahatim vokabularom projektovane etno-isključivosti, javnim prijetnjama obračunom političkim protivnicima tamošnjeg Vožda, širi poput kuge, postajući obrazac poželjnog ponašanja i življenja.
Strahom uokvireno svraćanje pažnje javnosti sa egzistencijalnih problema, gladi, bijede i nezaposlenosti, referendumsko njegovanje i održavanje društvene napetosti i mržnje, postaje metodološki uzoran način vladanja. Životni prostor građana, u svojoj besparici i beznađu, uz tolerisano „treniranje strogoće“, i brojna nerasvijetljena ubojstva, svejsno-politički pretvara se „staklenu baštu za uzgoj straha“.
Previše je toga da bi bilo slučajno.
Zadaća straha je da pacifikuje potencijalnu pobunu; da ušutka glas nezadovoljnih, i da, prenošenjem agresije na nedužne građane amortizuje energiju sveopšteg nezadovoljstva. Nezadovoljene životne potrebe pretvaraju se u akciju kompenzativnog tipa. Sve se odvija po psihološki neosviještenoj formuli sljedećeg tipa: ne mogu riješiti svoje probleme, ali ih mogu praviti drugom i drugima. Ali, ne bilo kojem drugom, nego tačno određenom Drugome: pripadniku druge vjere, druge rase, druge etnije. I čnim to ne samo nekažnjeno, nego upravo obrnuto: nošen iskustvenim uvjerenjem da će mi moje nasilništvo pribaviti epitet etno-junaka, i istinski „našeg čovjeka“.
Hanifić je, i ne samo on, najnovija žrtva sveopšte nesigurnosti življenja u atmosferi politikantskog usmjeravanja tokova nepodnošljive svakodnevnice obesmišljene očiglednim bezakonjem ozakonjene pljačke, golog izrabljivanja i prevara. I sve to na štetu ljudskih prava i sloboda. Prava na normalan i slobodan život osiguran vlastitim sposobnostima, radom i znanjem.
Blohovski govoreći, nema stvarnog uspostavljanja ljudskih prava bez prestanka izrabljivanja, i nema prestanka izrabljivanja bez uspostavljanja ljudskih prava. Nerko Hanifić je samo još jedna etno-žrtva u nizu strogo kontrolisanog, politikantski ciljanog i planski usmjeravanog bezakonja i bespravlja.
Očito, ne sceni je pravo jačeg, i apsolutna, svjesno dirigovana obespravljenost Drugog i drugačijeg.”
Na brutalni napad na Hanifića počinjen iz čiste obijesti reagovirali su: Naša stranka, SDP, Ramiz Salkić, ali i udruženje Prvi mart…
“Smatramo krajnje problematičnom činjenicu da su politički predstavnici u Sarajevu ostali nijemi na ovaj napad te tražimo da se svi očituju o konkretnom slučaju te izvrše pritisak kako bi bili privedeni počinioci napada koji su Hanfiću, prema navodima medija, urezali ‘4 S’ na stomaku. Koalicija “Prvi mart” poziva na zaustavljanje svih oblika etnički ili vjerski motiviranog nasilja, te traži od zajednice da reaguje i djeluje na zaštiti povratnika koji dolaze iz brojno manjinske skupine.”
U vezi sa napadom na Nerka Hanifića, povratnika u Kotor-Varošu, oglasila se Sabina Ćudić, potpredsjednica Naše stranke.
“Zgroženi smo napadom na povratnika u Kotor-Varošu, gospodina Hanifića, koji vrlo jasno ima sve elemente zločina iz mržnje i koji će, ako ostane nekažnjen, imati dalekosežne posljedice. Pozivamo istražne organe RS-a da hitno reaguju i uhapse počinioce kako bi odgovorni bili kažnjeni, te da omoguće svim građanima i građankama osjećaj sigurnost na bilo kojem dijelu naše države“, kazala je Ćudić. “U momentu kad se istražni organi BiH, na najvišim nivoima, bave napadom na premijera Republike Srbije, važno je da ne zanemarimo napade koji podsjećaju na najgnusnije zločine fizičkog iživljavanja na etničkoj osnovi. Ukoliko se istražno-pravosudni organi ne suoče na pravi način s ovim napadom na povratnike, to će doprinijeti još većem osjećaju nesigurnosti među njima.” “Sa velikom ćemo pažnjom pratiti istragu u vezi sa ovim zločinom i nadamo se da će nadležni organi do kraja uraditi svoj posao, te da će vrlo brzo izaći sa rezultatima istrage, pokazujući da su jednako zainteresirani za sigurnost svih građana tog entiteta“, zaključila je.
Nermin Nikšić predsjednik Sdp-a BiH osudio je napad na povratnike:
“Na dženazi u Potočarima, prije četiri dana, napali premijera Vlade Srbjie. Reagovali svi relevantni faktori, sve institucije sistema. S pravom. Jučer napali, mučili i zvjerski povrijedili povratnika Nerku Hanifića. Za mene apsolutno u rangu napada na premijera Srbije. Zabrinjava šutnja institucija sistema, a izostale su i reakcije većine onih koji su reagovali kad se desio napad na premijera Vučića. NS RS danas je usvojila prijedlog za organiziranje referenduma o pravosuđu na državnom nivou i ovlastima visokog predstavnika, što izlazi iz okvira nadležnosti Narodne skupštine RS. Iako postoje reakcije predstavnika međunarodne zajednice, vidjet ćemo kako će reagirati institucije sistema, prije svega Predsjedništvo BiH. Ovo je najozbiljnija situacija od Dejtona do danas, kad je u pitanju država Bosna i Hercegovina, ugrožavanja njenog suvereniteta i pravnog sistema. Kreatori ovog haosa u RS, predvodjeni Miloradom Dodikom su jako dobro svjesni činjenice kako je Ustavni sud BiH u nekoliko navrata potvrdio u svojim odlukama da su Sud i Tužilaštvo BiH institucije osnovane u skladu sa Ustavom BiH. Elementarno je pravno i civilizacijsko načelo da vam se odluke sudova ne moraju sviđati, da ih možete i komentarisati, ali ih istovremeno moramo svi poštivati. Nikakvim političkim akrobacijama, pa i ovim tipa referenduma, neće se dovesti u pitanje odluke Ustavnog suda BiH. Nema nikakve sumjnje da je do ovako bahatog odnosa dovelo povlačenje pred politikom Dodika u zadnjih deset godina, popustljivost predstavnika međunarodne zajednice, ali i domaćih političara i političkih partija. Naravno ne amnestiram ni nas iz SDP-a. Očito se to nije shvatilo kao pružena ruka, već kao slabost što je svaki put izazivalo nove napade i osporavanje Bosne i Hercegovine i njenih institucija. Danas su 45 poslanika u Narodnoj skupštini RS po diktatu Dodika prešli granicu. Ovo je linija odbrane države Bosne i Hercegovine koju se ne smije preći. Ako OHR ne reaguje onda imamo ozbiljan problem. Ali i ako reaguje, mislim da se trebaju ujediniti sve probosanske snage kako bi se to zaustavilo. Referendum je igra s vatrom. Iskreno se nadam da je to početak kraja Milorada Dodika i svih onih koji vode politiku razgradnje Bosne i Hercegovine.”