Anonymousi nisu (samo) hakeri nego jedina istinska gerila digitalnog doba

Povezani članci

• Budućnost države Bosne i Hercegovine
• Odlazak velikana ljudskosti: UMRO JE GENERAL JOVAN DIVJAK
• Fratar nas je zlostavljao u ​dječjem domu
• VIKTOR IVANČIĆ: MUŽ ZA USNE
• ALMASINA PRIČA – Teret kontinuiteta žrtava genocida u Prijedoru
• Damir Markovina: Iskustvo snimanja Dezertera naučilo me da Mostar nije uništen. Tu je, ranjen, izudaran, ali vrlo živ

Dok svijet klizi prema uniformnosti, jednoobraznosti metoda i društvenih uređenja, Anonymousi djeluju kao protuotrov ovome karcinomu i dok god su gerila protiv njih je svaki lijek poput andola kod prijeloma noge. Zapravo, svima nam je jasno kako ovo gdje svijet klizi ne valja, no nitko od nas, za razliku od Joje, nema predstavu i ideju kako urediti stvari. Dok se netko takav ne pojavi, Anonymousi nam kreativno kupuju vrijeme.

Negdje u isto vrijeme Anonymousi su zaprijetili napadom na bankarski sustav Grčke najavivši će izbrisati sve dugove građanima te zemlje ukoliko MMF ne napusti ovu zemlju.

O kakvoj se skupini zapravo radi? Je li to grupa mrežnih partizana, politički motiviranih buntovnika, ili je to grupa pukih krimminalaca koji samo žele zadržati deregulaciju interneta kako bi što više profitirali?

Ne tako davno čitao sam knjigu židovskoga teologa i folozoga Martina Bubera The Eclipse of God u kojoj govori o novom mračnom dobu. I dok mračno doba povijesti označava razdoblje u kojemu kultura, civilizacija i znanje stagnira, Buber govori o potpunoj entropiji koja je zagušila pravu sliku Boga. Ovo nije teološka kolumna, no možemo povući paralelu. Internet zapravo možemo definirati  i kao zaglušujuću buku informacija koje nam odvlače pozornost s relevantnih stvari. U tom bazenu bez neke velike regulacije i kontrole doista  ovisi o osobnoj snalažljivosti kako proći kroz šumu informacija.

Upravo je na taj način o medijima govorio i tako ih definirao meštar obmane Adolfa Hitlera Josef Goebbels. Smatrao je kako su mediji naprosto zaglušujuća buka informacija i kako ih treba iskoristiti za postizanje gotovo savršene popularnosti Vođe i Partije. To se postizalo jednim jedinim izvorom informacija koji je bio dopušten, a to su, naravno, on sam i njegova služba.

Želja za kontrolom mreže pojavila se u samome početku kada se 1988. godine o tome pregovaralo, no tada su predstavnici 114 zemalja, na summitu u Australiji, dogovorili liberalizaciju telekomunikacijskoga prometa. Neki analitičari smatraju kako je to upravo razlog zašto je internet doživio vrlo veliki napredak u kratko vrijeme. Danas ova intencija ima barem dvije razine, sigurnosnu, želju vlada i njihovih službi kako bi kontrolirali informacije vezane za oblike djelovanja protiv država i poredaka, a druga je važna razina borba za autorska prava koja su na internetu itekako ugrožena.

O ovim smo problemima već pisali u ranijim kolumnama te smo obrazlagali važnost pronalaska kompromisa i zadržavanja što je moguće veće slobode mreže. No, kako rasprava ide dalje iz retorike zagovornika sporazuma ACTA, koji, uzgred, sadrži odredbe vezane uz, zakonom slabo ograničen, nadzor privatnih računa, zaključujem kako isti ne razmišljaju uvjetno, ako se isti uvede, nego direktno, kada se uvede. Iz toga proizlazi kako zagovornici ovoga sporazuma u nas staju na stranu pojava i komplota koji za cilj imaju, kako bi Jeffrey Grupp u knjizi “Korporativizam” rekao, delegiranje pravnoga poretka i suvereniteta na korporativne strukture.

Prava krležijanska dilema, zar ne? Razmišljajući o ovome našao sam se, čak ne htijući, u ulozi mlađega Emeričkog iz “Zastava” Miroslava Krleže. Emerički junior, naime, u tom romanu, koji mnogi nazivaju i intelektualnom dijarejom, zastupa tada progresivnu ideju hrvatske samostalnosti uz pomoć karađorđevskog pijemonta. Simpatizira svoga školskog druga Joju koji postavlja bombe na mađarske željeznice. Eto, tako sam se i ja u ovoj stvari našao kako simpatiziram Anonymouse. Moramo se razumjeti, ne smatram kako je u redu krasti nečije autorsko djelo, ne smatram kako je u redu rušiti stranice i mrežne sustave država, no neobično mi je simpatično što postoji pokret koji se protivi ovoj uniformnosti u koju zapravo čitav svijet klizi.

Za razliku od gerile koja je poznata kroz povijest, a koja je utjelovljenje doživjela i u hrvatskim partizanima, ova gerila koja se pojavila 2003. godine kao zezancija, a kasnije prerasla u ozbiljan pokret za mrežni pritisak, nema nama poznatu izraženu hijerarhiju. Jedino što o njima znamo jest to kako se zalažu za krajnju slobodu pogotovu mreže i kako se skrivaju iza maske Guya Fawkesa, povijesnoga lika koji je 1605. godine pokušao atentat na engleskoga kralja Jakova I. zbog religijskih nepravdi. Isti je baš poput Joje skupio nešto baruta i namjeravao u zrak dići parlament. Odabirom ove maske predstavnici mrežne gerile odabrali su simbol borbe za osnovna ljudska prava.

Neki će smjeliji od mene reći kako se to vidi i iz želje brisanja dugova Grcima ukoliko ih MMF ne oslobodi svoga jarma jer osnovno je pravo naroda na suverenost, a Grci, kažu, ionako više nisu suverena država. U svome su proglasu, također, istaknuli kako ih situacija s Grčkom podsjeća na vremena težnje za preraspodjelom kolonija što je i bio glavni uzrok II. svjetskog rata, a upravo su to pitanje postavile države korporativnoga kapitalizma poput fašističke Italije, nacionalsocijalističke Njemačke, militarističkog Japana i komunističkog SSSR-a. Ili kako bi Naomi Klein rekla, korporacije se naprosto hrane ratovima.

Dok razmišljam o svemu tome ne mogu se načuditi intelektualcu od formata, dr. Ivi Josipoviću, kako je uopće mogao pomisliti na to da će ovaj pokret za pritisak sjesti na pregovore sa snagama koje imaju intenciju djelovanja u skladu s onime što je u krajnjoj suprotnosti s idealima Anonymousa? Nije mi jasno kako se nije domislio kako bi se tim činom ovaj pokret zapravo samoukinuo jer bi pristao na uvjete igre koji su suprotni njegovoj biti!?

I upravo je to ono što je simpatično u cijeloj priči. Dok svijet klizi prema uniformnosti, jednoobraznosti metoda i društvenih uređenja, Anonymousi djeluju kao protuotrov ovome karcinomu i dok god su gerila protiv njih je svaki lijek poput andola kod prijeloma noge. Zapravo, svima nam je jasno kako ovo gdje svijet klizi ne valja, no nitko od nas, za razliku od Joje, nema predstavu i ideju kako urediti stvari. Dok se netko takav ne pojavi, Anonymousi nam kreativno kupuju vrijeme.

SEEbiz.eu