A gdje smo mi u cijeloj priči?

Posavina ne može biti u hercegovackoj republici.

Cirkus zvani konstituiranje vlasti u BiH još uvijek traje. A kada će naši političari početi da se bave drugim i to životno važnim temama, ne zna se. I hoće li mjesta za sve druge teme uopće biti u dogledno vrijeme – bojim se da mi taj film nećemo gledati. Neposredno prije početka zadnjeg rata politička situacija na ovim prostorima imala je puno toga zajedničkog s ovime što nam serviraju Lagumdžija, Dodik, Čović i ostala bratija. Čak se za ovu situaciju može reći da je gora nego ona predratna jer mi sada nekako puno više miriše na oružani sukob nego se to činilo početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

U stvari ni onda pa ni sada za rat se ne pita naše seronje nego se čeka mig od nekoga tko može kad mu se hoće. A politička prepucavanja naši političara samo su uvertira i pokriće moćnicima kao dokaz da se bez mača na Balkanu zajednički jezik ne može pronaći.

Moguće je da se BiH kriza riješi s dva do tri šamara, ali isto tako ne treba iznenaditi da pukne puška pa da se tek rashlađene puščane cijevi ponovo zagriju. Možda rat završi na sporadičnoj pucnjavi, ali isto tako može se desiti da u kratkom vremenu slučaj Srebrenica ugleda svjetlo dana u praktično svim krajevima BiH.

Novi eventualni rat neće biti ništa drugo nego nastavak prethodnog. Borit će se dvije strane. Jedna koja će biti za državu Bosnu i Hercegovinu i druga koja će se truditi na sve načine da zatre ime bosansko.

Bilo crnog rata ili se sve riješilo pregovorima za stolom (čemu se potajno nadam i neizmjerno priželjkujem) ostat će pitanje Posavine. Poznato je da jedni pitanje Posavine smatraju „rešenom“ stvari. Također je poznato da je Posavina i riješena stvar. Zna se, za ove druge. Međutim, neka je svima na znanje da postoji netko tko nije i nikada neće biti za rješenja u kojima se pravi račun bez krčmara.

Ako Bosanska Posavina pripada samo jednom narodu onda će ona pripada hrvatskom narodu jer Hrvati raspolažu najveća prava na zemlju od Ukrine do Brke. Ne treba biti isključiv i tražiti ekskluzivitet samo za svoj narod jer Posavina pripada i Srbima i Bošnjacima i svatko u Posavini ima mjesta. Da bi se to načelo postiglo nužna je opstojnost Bosne i Hercegovine kao države. Ako pak netko toliko mrzi svoju domovinu i domovinu svojih otaca i želi ju podijeliti onda treba da zna da Bosanska Posavina može biti samo hrvatski nacionalni prostor i da priča oko Bosanske Posavine nije završena.

Promatrajući posavski slučaj kroz trenutačnu politiku koja se vodi u BiH treba konačno i jasno reći političarima seronjama iz sva tri naroda da povedu računa o Posavini. Više se ne mogu dogovarati na štetu jednog naroda (kao nekoć Boban i Karadžić, a i mnogi drugi), a još manje će biti u prilici da vode rat za Posavinu i oko Posavine kako su ga vodili od 1992. – 1995. godine.

Velikosrpski projekt je u punom zamahu i Dodik poduprijet Tadićem na sve moguće načini udaljava Republiku Srpsku od bosanskohercegovačkog bića. Dragan Čović, Jugoslaven, kome puca kurac za hrvatstvom i Hrvatima u BiH forsira svoj imperij radi vlastitog koristoljublja, a sve po ugledu na Dodika. Srpskoj strani i te kako treba saveznik u vidu Čovića jer s njim bi dobili na legitimitetu i pravu većine da provede svoju volju.

Kako nitko od Hrvata ne bi smetao tom velikosrpskom projektu planski i organizirano preko Čovića uništene su gotovo sve relevantne hrvatske stranke u BiH. Zadnji je bio kupljeni magarac iz Uzarića. Rezultat maskara hrvatske političke pluralističke misli su dva isprtka Čovićevog HDZ-a: Ljiljin HSS i HSP HB kojeg predvodi Vesna Pinjuh.

Sve te stranke, od onih iz Republike Srpske i Srbije do Čovića i pokojne „devedesetke“, preko mega stranaka HSS i HSP HB su protiv majorizacije Hrvata i kao fol za hrvatsku su ravnopravnost. Zajedničko svima njima je i to da su protiv hrvatske Bosanske Posavine i 150.000 Hrvata u Posavini nad kojima je, sada vidimo, izvršen genocid.

One hrvatske snage koje se protive ovom mafijaško pročetničkom klanu od istih ovih su neviđenom propagandom kroz kupljene medije sotonizirani i proglašavani izdajicama hrvatskog naroda i sarajevskim slugama. A najveće izdajice hrvatskog naroda od kako Bosne ima su upravo HDZ i njegovi sateliti. Leglo kriminala, nepotizma, korupcije i institucionalne strahovlade kriminogenog karaktera.

Kako bi ova politika jasno pokazala kakve namjere ima javnosti je predstavila i KKK organizaciju zvanu HERA (hercegovačka republikanska alternativa). Jasno je da se radi o komedijašima i lakrdijašima, ali šali ti se na ovako ozbiljan način je više od šale. Uvijek se mogu vaditi na satiričnost, ali ako im se ukaže prigoda biti će i ozbiljni. Bez obzira koliko oni ozbiljno djelovali ili ne oni su prava slika politike koju predvodi Čović. Hercegovačka republikanska alternativa, pravi izraz za Čovićevu politiku.

Ako priznamo Čoviću da legitimno predstavlja sve Hrvate iz BiH onda se moramo zapitati; a gdje smo mi u toj priči? Što je sa Posavinom? Posavina ne može biti u hercegovačkoj republici. I ne samo Posavina, nego sve hrvatsko što je u Bosni, ma koliko veliko ili vrijedno bilo.

Nije li ovo kruna izdaje bosanskih Hrvata i javno razobličavanje politike koja nam se dešava punih 20 godina? Jasno da jeste. HDZ se pretvorio u interesnu zajednicu pojedinaca koji je izdao dio svog naroda kako bi drugom dijelu bilo bolje. Možda oni koji bolje poznaju povijest nađu sličan primjer. Teško je povjerovati da ga ima.

Na kraju što zaključiti. A ništa nego svima tim velikim Hrvatima i izdajicama jebati mater četničku. Od izdajničkog HDZ koji je beogradskim novcima kupio glasove na prošlim izborima, preko pajaca i hrvatskih izdajnika iz HERE do četničkih dušmana i njihovih saveznika i plaćenika.

Domaljevac..com