Ozren Kebo: CIK, CIK, CIK POGODI: Koliko ima Srba u Federaciji?

Izdvajamo

• Ugledni bosanskohercegovački književnik Josip Mlakić objavio je tekst u kojem Bosnu i Hercegovinu naziva „u simboličkom i svakom drugom smislu temeljito i sustavno ‘zasranom’ zemljom“. Odnos prema BiH dobio je time novu dimenziju. Ovo nema veze sa psovkom, psovka je efektno stilsko sredstvo, i kad je u rukama majstora kakvi su Viktor Ivančić, Boris Dežulović ili Ante Tomić, postaje efikasna makar koliko i uglađene akademske fraze. Ali ovo, rekosmo, nije psovka, ovo je nepodnošljivi fekalni vokabular kojim autor, kakav god da je, ne može ništa drugo do poniziti i sebe i čitatelja. Nešto o dometima, povodima i efektima fekalnog novinarstva u Bošnjaka zainteresirani mogu naći u feljtonu iz 2003. godine.

Povezani članci

• Ifet Feraget: Podnio sam prijavu protiv 45 ljudi, na prvom mjestu je Dalida
• Trebaju nam crne rupe, a ne crne liste
• Segregacija otvorenih karata
• POZDRAV EVROPSKOJ UNIJI
• LUDIZAM
• Sramotno: Karadžićev učenik Mladen Bosić: Priča o Belmini je orijentalna patetika

IZ DANA U DAN: Prvi snijeg i ceste Bosne i Hercegovine; zasrana država zvana Bosna; neoboriva argumentacija Željke Cvijanović; čudna matematika Branka Petrića; gdje je nestao NATO; hrabre žene Kruščice; sezona zima-proljeće 2019

Piše: Ozren Kebo- Analiziraj.ba

Nedjelja, 16. decembar: Sneg je opet, Snežana…

Snijeg ne prestaje i mnogi su putevi blokirani, među njima i M-17. Služba koja održava ovu cestu s hercegovačke strane tunela Ivan nema grtalice za snijeg. Ona s bosanske strane ima, ali nema dozvolu da čisti na tuđoj teritoriji. Pošto snijeg ne daje ni pet para za razloge kojima situaciju brane zagovornici jednog tunela pod dva krova, dionicu za koju inače treba 15-20 minuta, ljudi ne mogu proći ni za pet sati. Spomenete li to kao argument protiv političke i administrativne rascjepkanosti, rizikujete da vas hercegovački orbanovci optuže za – unitarizam.

Ako nekom nije jasno o čemu se tu radi, objašnjenje može potražiti u najnovijoj reportaži The New York Timesa o dvije škole pod jednim krovom. Taj bauk unitarizma baš opasan, dobacio haman do New Yorka.

Ponedjeljak, 17. decembar: Temeljito i sustavno zasrana

Ugledni bosanskohercegovački književnik Josip Mlakić objavio je tekst u kojem Bosnu i Hercegovinu naziva „u simboličkom i svakom drugom smislu temeljito i sustavno ‘zasranom’ zemljom“. Odnos prema BiH dobio je time novu dimenziju. Ovo nema veze sa psovkom, psovka je efektno stilsko sredstvo, i kad je u rukama majstora kakvi su Viktor Ivančić, Boris Dežulović ili Ante Tomić, postaje efikasna makar koliko i uglađene akademske fraze. Ali ovo, rekosmo, nije psovka, ovo je nepodnošljivi fekalni vokabular kojim autor, kakav god da je, ne može ništa drugo do poniziti i sebe i čitatelja. Nešto o dometima, povodima i efektima fekalnog novinarstva u Bošnjaka zainteresirani mogu naći u feljtonu iz 2003. godine.

Mlakić u tekstu piše, između ostalog, da na proslavi Dana državnosti nije bio niko osim bošnjačkih političara, „a od značajnijih međunarodnih predstavnika jedina je bila prisutna odlazeća američka veleposlanica Maureen Cormack“. Istina je zapravo da su na proslavi bili skoro svi. Čak i ruski ambasador Petar Ivancov. Lars-Gunnar Wigemark došao je na štakama. Nije više imala gdje igla pasti, svečana sala Predsjedništva BiH, potvrđuju svjedoci i izvještaji, puna kao rijetko kad. Dakle, nazočio je kompletan diplomatski kor.

Ali vratimo se terminu zasrana država. Ovo nije puka uvreda bijesnog kolumniste koji ne umije kontrolirati elementarne forme izražavanja, ovo je kulturni obrazac Čovićevih medija. Cijenjeni književnik Josip Mlakić izgleda da ima dva lica, jedno prefinjeno, dok piše prozu, i drugo – užasavajuće nacionalističko – dok piše pseudokomentare. Analiza njegovih predizbornih tekstova pokazala bi još gore stvari, ali to ostavljamo za neku drugu eventualnu priliku. Izgleda da Dr. Jekyll & Mr. Hyde prije podne piše jedno, poslije podne drugo. Zasranost je velika nepoznanica našeg intelektualnog života, takoreći superstruktura, koju koriste komentatori dok blate političku opciju koja im se ne sviđa. U ovom tekstu zasrana mu nije nepriznata i u Hagu zauvijek žigosana paratvorevina na kojoj se sustavno i kičasto slave ratni zločinci; zasrana mu nije ni ona radoboljska vila koju po raskoši porede s hacijendama narkobosova; zasrani mu nisu UZP-u naklonjeni mediji o kojima bi se mogao objaviti višegodišnji feljton s najživopisnijim primjerima. Nije mu država zasrana zbog segregacije u dvije škole pod jednim krovom.

Politička borba u BiH sve je oštrija. Ta se oštrina, nažalost, prenosi i na medije. Od najvećeg će značaja biti uloga regulatornih tijela. Ali i rad urednika. Samokontrola i otmjenost nikada nisu naštetili nijednoj političkoj opciji, pa neće ni ovim našim, da prostite, za(s)raćenim stranama.

Utorak, 18. decembar: Harmonična politika Željke Cvijanović

Uoči sjednice Komisije za NATO integracije BiH, predsjednica RS-a Željka Cvijanović upozorila je članove tog tijela iz Republike Srpske da bi zbog nepoštivanja stava manjeg entiteta mogli čak i krivično odgovarati. Zatvorska kazna u političkom životu uvijek je efikasno sredstvo discipliniranja. Istovremeno, mnogo govori i o ukupnoj atmosferi u Banjoj Luci. Ipak, najintrigantniji je stav koji je predsjednica izrekla tokom izjave domaćim medijima: rekla je da će zaključci koji predviđaju krivičnu odgovornost konačno harmonizirati političke odnose.

Tamo gdje se odnosi harmoniziraju zatvorom nema sreće ni za koga. Dok je bio predsjednik entiteta, Milorad Dodik je svašta i radio i pričao, izrodio se u nesnosnu pojavu, ali ovakvu (malo je reći) egzotiku još nikad nije izvalio.

Srijeda, 19. decembar: Odluka CIK-a i pitanje za Branka Petrića

Odluka Centralne izborne komisije u Bosni i Hercegovini o raspodjeli mandata za Dom naroda Parlamenta Federacije BiH od prvog trenutka izaziva opravdane reakcije i pritužbe. Branko Petrić i njegovi komisijski istomišljenici odradili su posao koji teško da može dobiti prolaznu ocjenu. Tek slijedi prava rasprava, najavljuju se apelacije i tužbe, a ovdje ćemo izdvojiti jedan živopisan primjer, već eksploatiran u medijima, ali nije zgoreg ponoviti ga.

Po ovoj odluci, iz Hercegovačko-neretvanskog kantona će se u rečeni Dom naroda delegirati tri Hrvata, dva Srbina, jedan Bošnjak i niko iz reda ostalih. Petrić i njegovi tvrde da su odluku donijeli na osnovu popisa iz 2013. godine. Popis, međutim, kaže ovo: U HNK živi manje od tri posto Srba, 42 posto Bošnjaka i 2,5 posto ostalih.

No, čak i ako bismo slijedili drugačiju logiku, i ona bi nas odvela u bespuća matematičkih akrobacija. Naprimjer, u Kantonu Sarajevo živi 23,52 posto od ukupnog broja Srba iz Federacije BiH i iz kantonalne skupštine se delegiraju tri kandidata iz reda srpskog naroda u Dom naroda FBiH. Istovremeno, u HNK živi 11,37 posto Srba od njihovog ukupnog broja u FBiH, a u Dom naroda se delegiraju dva kandidata iz reda srpskog naroda. Da, znamo, trebalo je prebaciti jednog delegata iz Kantona Sarajevo u Bosansko-podrinjski kanton, jer tamo, po popisu iz 2013., nema dovoljno Srba. Isto tako, trebalo je prebaciti jednog u Zapadnohercegovački kanton, jer ni tamo nema dovoljno Srba prema popisu iz 2013.  Ali, zašto onda nije jedan prebačen iz HNK, koji mu je geografski najbliži, već iz Zeničko-dobojskog kantona?

Ovako, sve je učinjeno kako bi se povećali ucjenjivački kapaciteti HDZ-a u Domu naroda. Branko Petrić to zna, kao što zna i to da svi znaju da on zna šta je uradio.

Četvrtak, 20. decembar: Gdje je nestao NATO?

Dva opozicijska prvaka i jedan član Predsjedništva najavili su konferenciju za medije povodom situacije u državi. Na samoj konferenciji pojavile su se dvije trećine najavljenih: Nermin Nikšić i Predrag Kojović. Željko Komšić nije došao. Za pohvalu je što je primio Davora Dragičevića i Muriza Memića, ali morao je naći načina da to ne bude u vrijeme ove konferencije.

Za pohvalu je i to što su organizatori detektirali većinu ključnih problema u državi i što ovako organizirano i smisleno ukazuju na njih, jer dok država gori, pojedini politički faktori izgaraju nad komunalnom problematikom.

Ipak, ostaje pitanje – gdje im je nestao NATO? Sjevernoatlantskom savezu možete svašta prigovoriti. Ono što nije za prigovor svodi se na ključnu postavku: s NATO-m, BiH je mnogo sigurnija nego bez njega. Kakvim kalkulacijama i interesima su se organizatori ovog događaja rukovodili kada aktiviranje MAP-a nisu uvrstili u prioritetne ciljeve, za sada ostaje nepoznanica.

Petak, 21. decembar: Hrabre žene Kruščice

Mini hidrocentrale definitivno su pogubne za okoliš. Zato ih je razvijeni zapadni svijet gurnuo na Balkan. Jedan od takvih projekata uspješno su spriječile žene Kruščice. Most u selu po njima je dobio ime. Ako je igdje trebalo prekršiti ono pravilo da se spomenici ne dižu živim ljudima, i da se objekti ne nazivaju po onima koji još hodaju dunjalukom, onda su to Kruščica i njen most. Žene, svaka čast.

Subota, 22. decembar: Znamo šta ćete raditi ovog proljeća

Po svemu sudeći, pred Bosnom i Hercegovinom su neki od najtežih poslijeratnih mjeseci i godina. Izazovi su kompleksni i ubrzo će se vidjeti kome je fotelja važnija od države, komunalni problemi preči od opstanka, a procenat bitniji od općeg interesa.

Sezona zima-proljeće-ljeto 2019. obećava…