Crnilo raste

Povezani članci

• OČEVI I SINOVI
• Sirija i BiH: Svijet nije naučio lekcije iz Srebrenice
• Vazalova batina
• Spomenik za Tuđmana spas od progona
• Bog je netko drugi
• Jezik za neizrecivo

Ne raste Hrvatska, nego crnilo – a za to je odgovoran Karamarkov HDZ. Utoliko, predstojeći su izbori već izgubljeni. Kakav god rezultat bio, gubi cijela zemlja: pobijedi li HDZ, zasjest će ekstremna desnica, pa slijedi orbanovsko urušavanje demokracije i države; pobijedi li SDP, čeka nas nastavak protudemokratskog stožeraškog pritiska, u neizrečenoj, ali očitoj suglasnosti s HDZ-om.

Sjetimo se što je u svibnju 2012. godine rekao Karamarko, tadašnji kandidat za predsjednika HDZ-a. Koaliciju svoje stranke sa SDSS-om nazvao je »ponižavajućom«, premda je postojala petnaest godina, Hrvatskoj otvorila vrata Europe, a Karamarko poslušno sjedio u njezinoj vladi. HDZ-ova vlada – njegova, dakle – »financirala je obnovu četničkih spomenika, poput onog u Srbu«, predbacio je. »Stranka se mora vratiti učenju dr. Franje Tuđmana i ozračju kakvo je vladalo devedesetih godina, ne da se vratimo u prošlost, nego da oživimo duh zajedništva kakav je vladao u to vrijeme. Ne smijemo se bojati reći da smo hrvatski nacionalisti«.

Tako je počelo klizanje društva udesno. Stvoren je vukovarski stožer, krenuli su protuvladini prosvjedi – kopija onih od deset godina ranije – da uskoro eskaliraju u nasilje i razbijanje dvojezičnih ploča. Potom se privilegirana skupina ratnih invalida nelegalno utaborila pred Ministarstvom branitelja, istaknuvši apsurdnu optužbu – da heroj Vukovara Predrag Matić predvodi »Jugoslavene« protiv kojih će se oni, eto, boriti – kao ’91.

Tri godine kasnije, HDZ je u koaliciji s proustaškim HČSP-om, koji slavi dan NDH i pozdravlja sa »Za dom spremni«. Glavaš pred Saborom postrojava vojnike u crnim uniformama, kakve su 1991. nosili oni koje je Glavaš, prema sudskim presudama, slao u lov na nevine. Tabornici iz Savske, pak, ostaju do daljnjeg – jer su im propali pregovori s HDZ-om. Dogodilo se, dakle, ono što je Karamarko prizivao: HDZ i paravojni stožeri uistinu su se »vratili učenju dr. Tuđmana«, »ozračju kakvo je vladalo devedesetih godina«, i »duhu zajedništva kakav je vladao u to vrijeme«. I to kako! Pred Saborom, naime, ’91. nitko nije postrojavao crnokošuljaše.

Kako tome parira Milanović? Uglavnom račanovski. Amortizira ekstremizam. Europeizira nacionalizam. Zaobilazi ga, odvraća pogled. Prešućuje Glavaša, prešućuje splitski spomenik, opskrbljuje protuzakoniti šator. Organizira vojnu paradu. Da je to uzaludna rabota, dokazuje Josipovićeva sudbina: pobijedila ga netalentirana hadezeovka. S druge strane, Milanovićeva Vlada uistinu nastoji pomoći desecima tisuća očajnih, promrzlih i odbačenih. Masovni dolazak tih ljudi ne ide na ruku zagovornicima otvorenosti i ljudskih prava, ali ljudskoj moralnosti ne dopušta kolebanje. Danas, odnos prema izbjeglicama istinski je pokazatelj razlike SDP-a i HDZ-a. Zato, pobijedi li, Milanoviću će to biti priznanje ne za konformiranje, nego za djelatno suprotstavljanje ekstremizmu, ma kako mu neodlučno parirao. Pobijedi li, možda mu to pomogne da shvati kako samo istinskim vodstvom, a ne ustupcima, može povesti građane da crnilo napokon prisile na uzmak.