Čudo u Madridu: pošast “malih Krojfova”!

Povezani članci

• Nitko nije prorok u „horvatskem cvetnjaku“
• Ratni dnevnik Gorana Sarića: Posveta
• UZBRDICE I/NIZBRDICE: Ljubo R. Weiss: ANTU PAVELIĆA pokopati na Mirogoju, u Zagrebu!
• Nema pomilovanja za Suareza: FIFA potvrdila kaznu
• Kurta i Murta na Plenkovićevu toboganu
• Dr. Nijaz Duraković o pisanju pojedinih portala (II): Ko je kriv za egzodus Hrvata

Pravi sam srećković! Da nije najmlađi ostao kod kuće, da skupa gledamo direktan prenos iz Madrida, garant bih te večeri sa suprugom po komandi odgledao novu epizodu Endeavoura, mladog inspektor-Morsa.

I to bilo – zlo ne bilo. Zar nije rezultat prve utakmice sve, ili gotovo sve, govorio: 1-2 za Kraljeviće? I to usred Amsterdama!

Osim toga, “kopljanici” su već plasmanom među šesnaest najboljih napravili zavidan uspjeh. Ta, u četvrtfinalu CL zadnji put su bili još u “prekambriju”: sezona 2002/2003. Zašto bi sada bilo drugačije? Izabrano društvo “osmice” u pravilu je rezervisano za “posvojčad” nouveau riches, novih bogataša iz Kine, Emirata, Rusije…

No, “kvaka” je u onome “gotovo sve”. I to kakva: kvaka Jedan Četiri!

Nisam samo ja bio skeptičan: takvi su te večeri bili i ugledni komentatori najgledanijeg holandskog fudbalskog šoua, Voetbal inside. Svi odreda Ajaxu nisu davali ni mrvu šanse. Jedan od uvažene gospode čak je odbio ponuđene karte za avion i ostao u studiju. Nije htio, veli, da prisustvuje sportskom masakru “kopljanika“.

Sve to je bilo prije tekme. Svi, osim moje supruge, koja “organski” ne podnosi fudbal, znamo šta je bilo poslije.

No, interesantno je pogledati kako je došlo, kako je uopšte moglo doći do tog veličanstvenog 1-4 za Holanđane? Da bismo to saznali, moramo se vratiti nekoliko godina unatrag.

Počelo je s Peterom Boszom. To je, znate, onaj trener ludo napadačke filozofije koji je prije nekoliko godina s Ajaxom dogurao do finala manjeg evropskog kupa. Dogurao bi, vjerovatno, i dalje, da ga nisu zeznule dvije stvari:  s jedne strane, restriktivna politika kupovine igrača i ograničenje njihovih plata, a s druge sukob s jednim od Ajaxovih ikona, slavnim Denisom Bergkampom! Zbog prvog “ležećeg policajca” Bosz nije mogao da dovede neophodna pojačanja, a zbog Šutljivog Genija Lopte, kako neki zovu Bergkampa, Bosz se u Ajaxu nikada nije osjećao potpuni The Boss.

Navijači “kopljanika” su za restriktivnu finansijsku politiku donedavno najviše krivili bivše Ajaxove velikane, sportskog i finansijskog direktora kluba, Edwina van der Sara i Marca Overmansa. Kasnije se ispostavilo da je lukavi dvojac znao šta radi. Čekao da voće sazri, i dođe nova generacija nadarenih Ajaxovih “beba”. Da ih onda “potkajlaju” s nekolicinom iskusnih asova, pa da tek onda krenu ka evropskom vrhu.

Kao i u gotovo svim dalekosežnim poduhvatima, mnogi nisu odmah shvatili smisao cijele “operacije”. Izgleda da se mnogima tek prošlog utorka u Madridu “ukazala” čvrstina nove Ajaxove “japije”.

Edwin i Marc napokon mogu mirno usnuti: i publika sita, i (n)ovci na broju. Ta, samo od prelaska “novog Inieste”, Frenkie de Jonga u Barcu već su utržili preko osamdeset miliona eura! A to je tek prvi megatransfer!

Druga strana medalje je da postoji realna opasnost da se već slijedećeg ljeta Ajax od moćnog kopljanika pretvori u krezubog zmaja. Jastrebovi krupnog kapitala već kéte novi prelazni rok, unaprijed se utrkujući ponudama za a’damske golobradiće i njihove starije kolege, Zyjecha, Tadića, Schönea, Blinda…

Da rezimiram: pravovremenom kupovinom nekolicine iskusnih igrača je stvoren čudesan eliksir iskustva i supertalentovane mladosti. U tome je važnu ulogu odigralo strpljenje dvojice direktora, ali ničeg ne bi bilo da nije sjajnog Ajaxovog omladinskog pogona – fabrike malih Krojfova. Da njega nije – džaba ti svi Tadići svijeta! Bez tih “beba”, čudo u Madridu bi bilo apsolutno nemoguće.

Ipak, ima još jedna važna stvar: dovođenje na klupu javnosti izvan Holandije donedavno totalno nepoznatog trenera Erika ten Haga. I pored nekih drugih uspjeha, njemu je u dosadašnjoj karijeri najvažnija tačka u curriculumu to da je jedno vrijeme bio trener Bayernovog podmlatka! Zato su izbor ten Haga za trenera mnogi u, i oko Ajaxa, dočekali sa nedoumicom.

No, iako pred kamerama ima karizmu kuhinjske krpe – neuvjerljiv i totalno neelokventan! – ispostavilo se da se radi o veoma dobrom stručnjaku. Treneru s vizijom, koji je u stanju u relativno kratkom vremenu od “šarenih kockica” stvoriti jaku, kompaktnu cjelinu, u kojoj se lični probitak uvijek žrtvuje timskom uspjehu. Najbolje se to vidjelo po reakciji poznatog golgetera Klas-Jan Huntelara koji se, iako je svih devedeset minuta presjedio na klupi, nakon utakmice kao malo dijete radovao s navijačima.

O samoj tekmi su ispisani kilometri i kilometri teksta. Zato, ovdje, samo dva lika u fokusu. Jedan na startu, a drugi u zenitu sportske karijere: Frenkie de Jong i Dušan Tadić.

Bilo je veoma zanimljivo pratiti slatku “kaparu” budućeg Messijevog saigrača de Jonga. Kažu da mu je odmah nakon utakmice čestitao predsjednik FC Barcelona lično! Doista je impresivan način na koji je mladi, drski “veznjak” iz minuta u minut potiskivao zvanično najboljeg igrača svijeta, Luku Modrića! I dok je Hrvat sve više tonuo u blato nemoći svog tima, mladi Frenkie Goes to Barcelona je samo rastao i rastao, da bi na kraju bez sumnje izrastao u drugog čovjeka utakmice.

A prvi je – nije što je naš! – bez konkurencije gorepomenuti Dušan Tadić. Igrač koji, nakon niza odličnih sezona u Holandiji i Engleskoj, u trideset i prvoj godini igra sezonu svog života!

Da se još malo zadržimo na ovom, u dresu “Orlova”, čini mi se, ipak malo potcijenjenom napadaču. Nakon madridske pobjede svjetska ga je štampa obasula neviđenim hvalospjevima. Tako mu je čuveni francuski L’Ekip u izvještaju dao čistu desetku. Ništa čudno, reći ćete. Ali, stvar se mijenja ako se zna da je Tadić tek deseti fudbaler u istoriji tog sportskog lista kome je dodijeljena najviša ocjena. Na listi L’Ekipovih “superodlikaša” su još Messi (dvaput), Neimar, Souza, Lewandovski, Karlos Eduardo… Već se govorka da je Bayern ponudio velike pare za ovog sjajnog Vojvođanina. Mi ovdje držimo fige da on, skupa s još nekolicinom supertalenata, ipak ostane u Holandiji…

A Real? U sedmici u kojoj ga je Barca “šutirala” iz Kupa kralja i kad je borba za titulu praktično već izgubljena, “nokaut” od strane Ajaxa mu dođe kao zabijanje zadnjeg eksera u mrtvački kovčeg. Kontam da je treneru Madrižana, Argentincu Solariju najbolje bilo da je odmah nakon tekme spakovao kofere i šmugnuo na stražnji izlaz sa stadiona Santiago Bernabéu! Doduše, i tu bi, možda, na pustom parkingu zaskočila sačekuša: pjesma i radost, iz odlazećeg busa “malih Krojfova”?