ENG
Predsjedničke laži
Autor/ica 👤Heni Erceg
Izdvajamo
- Uzela je za Savjetnika za unutrašnju politiku tipa kojemu devedesetih nije bio stran medijski lov na srpske civile, niti su ga smetali okrutni zločini nad Srbima tadašnjeg mu šefa, ratnog zločinca Branimira Glavaša, i koji je inicirao da na njenom Dvoru redovito borave osuđeni ratni zločinci, mafijaši i medijski talog. A sada se, eto, u cilju osvajanja novoga mandata, odriče šljama s kojim je do jučer državu degenerirala. Zloupotrebom sličnog, špijunskog šljama.
Povezani članci
Politički neartikulirana, Kolinda Grabar Kitarović vjerodostojna je koliko i vjetrenjača koja se okreće na stranu s koje vjetar puše, pa je tako na početku benevoletno spominjala Tita, a malo kasnije ga proglasila komunističkim diktatorom, u Istri hvalila antifašizam, a u Argentini se cmakala s ustaškim emigrantima, te onima koji masovno napuštaju Hrvatsku poručila neka im je sretan put.
Gužva je bila prilična u to prazničko vrijeme u popularnoj zagrebačkoj slastičarnici Torte i to. No, oni su se ipak odlučili naći upravo tu, pa nešto slatko prezalogajiti, zasladiti malo svoj gorki politički život. On je naime Savjetnik predsjednice za unutrašnju politiku i bla, bla.., a drugi je važna faca obavještajne agencije, teški poslovi, vražja, svakodnevna briga za sigurnost nacije. I sjeli tako ti važni muževi, „E pa kako si?“ uljudno je zapitao gospon Agent, „A, evo, naporno je to s predsjednicom, iscrpilo me višegodišnje nastojanje da je pretvorim u heroinu ekstremne desnice, ali uspio sam, ona se potpuno odmakla od politike premijera i njegova mekog, neproduktivnog desničarenja“, pohvalio se Savjetnik. Špijun je mljackao svoju krempitu, pa onda između dva zalogaja kazao Savjetniku kako on više nije na toj funkciji, nego je smjenjen, da je baš on dobio zadatak da mu to saopći, a potom požderao zadnji zalogaj i objasnio zgranutom sugovorniku kako Služba u svakom pogledu štiti predsjednicu od „njegova mogućeg negativnog djelovanja nakon što ode iz Ureda“, te da je „spreman, ako dobije takav zadatak, i autom se zabiti u njega“.
To bi bio sažetak obavještajno-političkog skandala, nikako ne prvog, u režiji hrvatske predsjednice, koja se odlučila šutnuti svoga omiljenog Savjetnika, nakon četiri godine vjernog služenja tokom kojih je taj nekadašnji odani suradnik ratnog zločinca Branimira Glavaša, poznatog po mučenju i ubijanju srpskih civila, smišljao i provodio ključne odluke šefice države i bio njena glavna veza s ekstremnom desnicom i medijima. Naročito s urednikom jedne odvratne ustaške emisije, suđenim dilerom kokainom.
A onda je kao nosioca loših vijesti za njenog dugogodišnjeg druga Kolinda G. Kitarović odabrala obavještajnu službu, time prekršila svoje ustavne ovlasti i podsjetila Hrvate na „zlatno“ doba onoga od kojega je politiku učila, doba diktatora Franje Tuđmana kada je tajna policija po njegovom nalogu prisluškivala, uhodila, malteritarala nezavisne novinare, intelektualce i opozicijske vođe. Ako pak taj njen Savjetnik, nekadašnji promotor ratnog zločinca suđenog za teške zločine nad srpskim civilima u Osijeku, potom urednik Televizije koja je širila mržnju i laži o srpskim građanima u Slavoniji, vječiti selotejp između svojih nalogodavaca i najgoreg medijskog taloga, ako taj lik, dakle, ne laže, a nitko ga nije ozbiljno demantirao, onda je šefica države manipulirala tajnu službu u vlastite političke svrhe. Skandal kakav bi u funkcionalnoj državi zahtjevao njezino trenutno odstupanje s vlasti. Ali ovdje jedva da je predmet rasprave, jer premijer je – inače u stalnom sukobu s predsjednicom – odjednom stao na njenu stranu i smatra tu aferu posve nebitnom i marginalnom, što ona u hrvatskim prilikama, trajnog korištenja obavještajnih službi u političke svrhe, doista i jest.
Ono što je, međutim, prava svrha otkaza i prijetnji Savjetniku šefice države jest njezin politički salto u izbornoj godini, njezina pravilna procjena da će bez podrške HDZ-a i šefa te partije, premijera Plenkovića, popušiti novi mandat na čelu države. Zato je žrtvovanje ekstremno desnog Savjetnika i njegovih ustaških medijskih ispostava rezultat njenog naglog odmaka od dojučerašnjih najdražih prijatelja, to jest izborne baze radikalne desnice, čiji joj najogavniji predstavnici sada prijeteći poručuju kako nema šanse za novi mandat. Zauzvrat ona očekuje da premijer honorira njen preokret, te joj u izbornoj godini osigura pare i partijsku logistiku.
U sjeni obavještajno-političkog skandala ostaje pak činjenica o bijednoj figuri na čelu hrvatske države, osobi koja se naprasno, uz ozbiljne prijetnje, odriče svojih najomiljenih kadrova, o krajnje neuvjerljivoj osobi, koja danas hvali vladu i premijera, dok je koliko jučer, kao prva dama radikalne desnice, opstruirala svaki iole liberalniji dokument, poput Marakeškog sporazuma o slobodnom kretanju migranata ili Istanbulsku konvenciju o suzbijanju nasilja nad ženama. Njezin se kredibilitet iscrpio u mahnitom grljenju sa znojnim nogometašima na svjetskom prvenstvu, ubiranju političkih poena u stalnom koketiranju s ekstremnom desnicom koju sada procjenjuje nedostatnom za dobijanje novog mandata. Politički neartikulirana, Kolinda Grabar Kitarović vjerodostojna je koliko i vjetrenjača koja se okreće na stranu s koje vjetar puše, pa je tako na početku benevoletno spominjala Tita, a malo kasnije ga proglasila komunističkim diktatorom, u Istri hvalila antifašizam, a u Argentini se cmakala s ustaškim emigrantima, te onima koji masovno napuštaju Hrvatsku poručila neka im je sretan put.
Uzela je za Savjetnika za unutrašnju politiku tipa kojemu devedesetih nije bio stran medijski lov na srpske civile, niti su ga smetali okrutni zločini nad Srbima tadašnjeg mu šefa, ratnog zločinca Branimira Glavaša, i koji je inicirao da na njenom Dvoru redovito borave osuđeni ratni zločinci, mafijaši i medijski talog. A sada se, eto, u cilju osvajanja novoga mandata, odriče šljama s kojim je do jučer državu degenerirala. Zloupotrebom sličnog, špijunskog šljama.
Autor/ica 👤Heni Erceg
