Pogani ljudi poganog vakta
Povezani članci
- Zakašnjelo suđenje usred pomirenja s greškom
- Jesu li „ekscesi“ u Širokom Brijegu i Jajcu prvi znaci katarze
- Osvetljavanje u pokušaju
-
FELJTON: HERCEG-BOSNA U HAAGU (1)
Kajanje kao iznimka - Dragoljub Stanković: Bez sećanja i pisanja o Srebrenici očekuje nas novo klanje u budućnosti
- Slavo Kukić: Zašto bi sljedbenici fašistoidnih ideologija aplaudirali Danu pobjede nad fašizmom?
Arogantni potezi vladajućih struktura u BiH prljaju javni prostor zemlje. Popularnost samoproglašenih nacionalnih lidera je i te kako poljuljana. Neko bi morao da se zamisli kako će se sve ovo završiti.
Piše: Dino Prohić
Bakir Izetbegović umjesto da se ogradi od partijskog kolege Huse Ćesira, izvalio je možda najnebulozniju izjavu u svojoj političkoj karijeri. Kao nije Ćesir napao mladog Kebu, nego je eto napao na kameru. Koja je slučajno baš bila u Kebinim rukama. Usput su stariji i mlađi Ćesir bodacili par dobronamijernih psovki novinaru na zadatku, valjda za njegovo dobro, no toga se prvi u Bošnjaka nije dotakao. Ali je u poznatom stilu regionalnih političara doda i to da će on iz stožerne bošnjačke stranke isključiti Ćesira, ali tek onda kada novinari sankcionišu i isključe “samo jednog takvog kome istina nije sveta”. Jer, valjda je SDA- kadrovima istina sveta, ali eto novinari su u kolektivnoj zavjeri protiv SDA.
Sjećate li se farse sa podizanjem tužbe za genocid protiv Srbije? Tada je nakon propasti žalbe koja je prijetila da izazove neki teži konflikt u zemlji a nije imala šanse da donese ikakvu korist, Izetbegoviću istina i nije bila baš svetinja. Iako je znao za dopis registrara Međunarodnog suda pravde (ICJ), prema kome Sakib Softić više nije agent naše države pred tim sudom, on je svjesno obmanuo javnost. Kasnije je nonšalantno priznao obmanu to objasnio sa “Napravio sam grešku, ali bih sve ponovio”. Znači istina nekome mora biti svetinja, ali ne i za SDA.
I sad u svoj toj furtutmi oko jedne lokalne barabe, manje se vidi politička konsolidacija bošnjačkog prostora, što je u najmanju ruku metak u čelo pluralizmu. Isprofanisani i potrošeni Komšić pristao je na prelazak na stranu SDA, te time predao svu vlast u ruke ovoj stranci. Jer oni valjda rade u interesu države i naroda, a i jednog i drugog je sve manje i manje.
S druge strane ograde sjedi Čović koji svesrdno radi na obnovi Herceg Bosne. A kako i ne bi. Od većinski hrvatskih dijelova zemlje već je napravio feud pomoću najveće prevare hrvatskog naroda- osnivanjem HNS. Na taj način potpuno je suspendovao opoziciju i na taj način poništio demokratiju. U gradu Mostaru je odavno ukinuo izbore, tako da sve to podobro liči na poznati jednopartijski sistem čiji proizvod je i sam Čović. Uz sve zahtijeve za jednakopravnim položajem Hrvata, Čović i njegov HDZ drže sve ključne pozicije u FBiH, te većinu ključnih resora na državnom nivou. Ali ima to i svoju tamnu stranu. U toj imaginarnoj Herceg Bosni sve je manje i manje Hrvata. Ljudi se lijepo sele ili u Hrvatsku ili odlaze u dijasporu.
U entitetu koji se kiti perjem republike, demokratija je već odavno šarena laža. Dodik je opoziciju potpuno polomio, tako da sada ima punu vlast glavni je Baja, bez toga da ga neko može politički ugroziti.
Tako konsolidovane male jedinice koje su, kao nekada američka mafija, podijelili prostore na kojima imaju apsolutnu vlast, potpuno su nefunkcionalne. Bez obzira na to koliko su svima puna usta interesa naroda ili države, praksa pokazuje suprotno. Stranke na vlasti imaju samo vlastiti interes na umu. U suprotnom narod BiH bi odavno imao daleko bolji život. Ovako, bez ikakve bojazni od reakcija javnosti, od kritike opozicije i medija, vlastodršci ne moraju da se bave ničim korisnim. Njihova pozicija je, procijenjuju oni, zagarantovana, radili ili ne radili.
Kuda dalje odavde? Postoji par mogućih scenarija. Jedan od tih scenarija je da se uspavani i apatični Bosanci i Hercegovci trznu iz tridesetogodišnje nesvijesti te da počnu aktivno raditi na vraćanju ljudskog dostojanstva i ponosa. S obzirom na to da je popularnost vođa, bez obzira na izborne rezultate, sve manja i manja, nije to ni toliko nemoguće. U tom slučaju, ne bi se trebalo začuditi da se nešto revolucionarno desi. A u revolucijama se glave lako počnu kotrljati.