Patriotski deficit: Vrijednost crnog tržišta u BIH iznosi 3,3 milijarde KM godišnje

Izdvajamo

• U samo posljednjih pet godina (2018-2022. godina) iz Hrvatske i Srbije je u BiH ušlo gotovo 10 milijardi KM robe koju su naše carine propustile oporezovati. Kada pogledamo ukupne brojke uvoza, svaka treća marka robe koja je uredno prijavljena da je izvezena iz Hrvatske ka BiH, završava na crnom tržištu pa je tako prema zvaničnim podacima hrvatskog Državnog zavoda za statistiku u ranije pomenutom periodu u BiH izvezeno 16,914 milijardi KM, dok je BiH prijavila uvoz od svega 10,735 milijardi KM. Brojke su tolike da je očigledno da se ne radi samo o neodgovornim carinicima i graničarima.

Povezani članci

• Za ludaru, spremni!
• Nezapamćeni zločin
• Herceg-Hrvatska
• PODRŽATI SULJAGIĆA BAŠ SAD
• Legaliziranje radikalizma
• Robert Ježić izašao iz pritvora

Foto: nezavisne

Prema zvaničnim podacima vrijednost crnog tržišta u Bosni i Hercegovini iznosi nevjerovatnih 3,3 milijarde KM godišnje, dok poređenja radi ukupni budžet na državnom nivou iznosi 1.3 milijarde KM. I dok se državne i entitetske vlasti svakodnevno zadužuju na domaćim i inostranim tržištima kapitala, nikome od političkih struktura zaštita bh. granica ne predstavlja problem koji se mora odmah riješiti. Jedini prioritet za bh. vlast je stranačka kontrola Uprave za indirektno oporezivanje.

Piše Mirsad Fišo

Bosna i Hercegovina suočava se sa konstantnim izazovima na polju fiskalne održivosti. Pri tome svi nivoi vlasti, mjesec za mjesecom, pokušavaju osigurati dovoljna sredstva za normalno funkcioniranje. Često se događa da ova zemlja pribjegava novim zaduženjima kako bi nadoknadila budžetske manjkove i vratila prethodne dugove.

Državni nivo vlasti operira sa skromnim budžetom od nešto više od milijardu konvertibilnih maraka. Entitetski budžeti su veći, ali i dalje nedostatni za pokrivanje potreba građana i servisiranje dugova akumuliranih u prethodnim godinama pa se tako vlast manjeg bh. entiteta nerijetko zadužuje po visokim kamatnim stopama, jer su to jedina zaduženja koja sada mogu dobiti.

Federacija Bosne i Hercegovine je u 2023. godinu ušla sa dugom od 6.4 milijarde KM, što čini nešto više od 22 posto BDP-a, dok je za 2023. usvojen budžet od 6,7 milijardi KM.

U Republici Srpskoj stanje je alarmantnije, dug čini značajnu proporciju BDP-a dok već uveliko prevazilazi budžet, a rate kredita koje se trebaju vratiti u 2023. godini čine vlastodršce RS-a izuzetno nervoznim. Dug manjeg bh. entiteta iznosi 6 milijardi 162 miliona KM od čega u 2023. na naplatu dolazi 1.2 milijarde konvertibilnih maraka, što čini petinu budžeta RS koji za ovu godinu iznosi 5 milijardi i 383 miliona KM.

Kako bi platili nagomilani dug, dužnosnici RS-a kucaju na sva vrata. Premijer Srpske Radovan Višković se nedavno vratio iz Kine gdje je razgovarao o novim mogućim kreditima. Možda je baš ovakva postavka odgovorna za Dodikove pokušaje knjiženja državne imovine na entitete jer mu ona ostaje kao jedino platežno sredstvo.

Kina je do sada pokazala da je voljna dati kredite po manje rigidnim stopama, ali je isto tako pokazala da ne toleriše kašnjenje u otplati tih kredita. Da biste uopšte dobili kredit od Kine, potrebno je da postavite dobre garancije u vidu vaše imovine koju Kina, kako se pokazalo na primjeru Grčke i nekih afričkih i latinoameričkih zemalja, vrlo rado pripoji sebi u slučaju nemogućnosti isplate kredita.

Crno tržište pod kontrolom politike?

Analizirajući podatke državnih statističkih institucija Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Republike Srbije, čini se kao da su uvoznici iz ovih susjednih zemalja prijavljivali robu za uvoz u Bosnu i Hercegovinu u onom omjeru koliko su željeli – ili koliko su se dogovorili sa nekim sa ove strane granice. Statistički podaci iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije otkrivaju očigledan i značajan nesrazmjer između izvezenih i prijavljenih uvezenih količina robe, a ta razlika predstavlja proizvode koji su stigli na bosanskohercegovačko tržište bez plaćanja odgovarajućih poreza.

Zadnjih sedmica svjedočimo protestima koje je organizirala vlast RS-a pod parolom granica postoji. Ovi protesti su pokupili pažnju raznih aktera te je parola uspješno doprijela do ušiju građana i izazvala brojne reakcije. Umjesto rasprave o ovoj fantomskoj granici koju mnogi prelaze na dnevnoj bazi u potrazi za životnom egzistencijom, za živote građana oba bh. entiteta bi bilo znatno značajnije kada bi se jednako žustro raspravljalo o praktičkom nepostojanju međunarodno priznate granice koja bi trebala štititi bosanskohercegovačko tržište.

Foto: BN

U samo posljednjih pet godina (2018-2022. godina) iz Hrvatske i Srbije je u BiH ušlo gotovo 10 milijardi KM robe koju su naše carine propustile oporezovati. Kada pogledamo ukupne brojke uvoza, svaka treća marka robe koja je uredno prijavljena da je izvezena iz Hrvatske ka BiH, završava na crnom tržištu pa je tako prema zvaničnim podacima hrvatskog Državnog zavoda za statistiku u ranije pomenutom periodu u BiH izvezeno 16,914 milijardi KM, dok je BiH prijavila uvoz od svega 10,735 milijardi KM. Brojke su tolike da je očigledno da se ne radi samo o neodgovornim carinicima i graničarima.

Postavlja se pitanje kako je moguće da ovako ozbiljan problem koji direktno podriva fiskalno funkcioniranje državnog i entitetskog nivoa vlasti, godinama postoji i da su do sada izostali istražni procesi, ali i pritisak medija i političara koji tvrde da se zalažu za dobrobit države i građana.

Gdje ste patriote?

Dok neke, za život običnog građanina, trivijalne teme dobijaju ekskluzivno mjesto u medijskom narativu i političari o njima žučno danima ili čak sedmicama raspravljaju, ova tema koja bi direktno mogla utjecati na stanje državnog budžeta a samim tim i na život prosječnog građanina ostaje godinama na marginama, pa tako odgovorni mogu nesmetano nastaviti lovit u mutnom bez pretjeranog straha od mogućih posljedica.

Standardna boljka raznih nivoa vlasti i državne službe jeste što određeni broj predstavnika i uposlenika ne smatra BiH svojom zemljom. Iako primaju platu iz državnog budžeta, iz nacionalnih ili koruptivnih pobuda potkopavaju drvo čiji plodovi ih hrane usporavajući razvoj i čineći da budžet, a samim tim i njihova plata postanu upitni.

foto: Avaz

Od indirektnih poreza, prihode ubiru i dijele državne i entitetske vlasti tako da je izbjegavanje izvršavanja svojih obaveza, uz krivično djelo i antipatriotski čin prema svome narodu, bez obzira koji konstitutivni narod predstavljali ili koje sentimente nosili prema državi BiH. Oni koji nose zasluge za to što se milijarde maraka robe svake godine neoporezovane devalviraju naše nestabilno tržište su direktno zaslužni i za niski životni standard, male penzije i nedovoljna socijalna izdavanja sa kojima „kubure“ pripadnici njihovog naroda.

Međutim, ovdje se ne može potpuna krivica prebaciti na njih. Jednako krivi su oni koji godinama, ako ne i desetljećima, ovaj problem propuštaju adresirati dok se busaju u prsa svojim patriotizmom i državotvornim djelovanjem. Oni zatvaraju oči pred kriminalnim radnjama koje doprinose stagnaciji i urušavanju voljene im države.

Stolica koja se ne napušta bez prijave

U maju ove godine je Zoran Tegeltija preuzeo vodstvo nad Upravom za indirektno oporezivanje. Postavljen je na stolicu koju su njegovi prethodnici napuštali sa prijavama za povrede budžeta i teške kriminalne radnje. Očigledno, ova direktorska pozicija u institucionalnoj zlatnoj koki, kako se često naziva UIO, prepuna je iskušenja, pa su i dosadašnji direktori padali pod pritiskom da se lako okoriste, ili protuuslugom uzvrate onima koji su ih tu i postavili.

Tako je Kemal Čaušević, direktor UIO od 2003. do 2011.godine, u drugostepenoj presudi osuđen na pet godina i šest mjeseci zbog primanja dara. U presudi je rečeno da je Čaušević od 2007. do februara 2011. primio iznos ne manji od 1,7 miliona KM i tako oštetio budžet BiH.

Ono što je zanimljivo za ovaj slučaj jeste da je u početku procesa 2014. godine Čaušević pristao da bude svjedok u predmetima protiv Dragana Čovića, Nikole Špirića, Sulejmana Tihića (koji je u to vrijeme bio živ), ali i drugih funkcionera koji su s njima učestvovali u kriminalu. Ipak, u međuvremenu su tužitelji odustali od procesa, a afera koja je trebala duboko protresti visoke krugove bh. politike i funkcionera, zaustavljena je samo na slučaju direktora UIO i dva uvoznika tekstila.

Kemal Čaušević/foto: agencije/capital.ba

Ogorčeni Čaušević je kasnije za medije izjavio kako mu je za vrijeme trajanja direktorskog mandata SDA poslala čovjeka u upravu koji je tražio da uvozi šećer bez carine i PDV-a, što je Čaušević odbio. Kako navodi, ovaj posao je realiziran posredstvom Nikole Špirića koji je za svoje usluge nagrađen stanom u vrijednosti od 800.000 KM

Čaušević tvrdi da je samo u ovom slučaju država oštećena za 150 miliona KM.

U drugom slučaju o kome Čaušević iznosi tvrdnje, falsifikovani su kineski frižideri koji su prijavljeni kao bosanski.

Za ovaj slučaj je kao glavnog inicijatora imenovan vlasnik Robot Commerca, Selver Oruč. U ovom slučaju Čauševića je vodstvo SDA stranke ponovno kontaktiralo kako bi pomogao velikom donatoru stranke. Čauševiću je za saradnju obećano produženje mandata koje je vodstvo stranke trebalo isposlovati sa Miloradom Dodikom, dok je Oruč, po tvrdnjama bivšeg direktora UIO za usluge u ovom slučaju pokojnom Tihiću kupio dva stana, a Dragan Čović bio nagrađen kupovinom zgrade „Sokola“, po znatno većoj cijeni od realne.

Uprava je, prema tvrdnji Čauševića, uz njegovo protivljenje kupila zgradu vrijednosti od milion i po KM, plativši je osam miliona. Dok su u tužilaštvu određeni kadrovi, uključujući i Dubravka Čamparu, napredovali samo da ne bi procesuirali glavne odgovorne za ove kriminalne radnje.

Nakon Kemala Čauševića, 2012. godine užarenu stolicu preuzima Miro Džakula koji na njoj provodi prethodnih 11 godina. Gospodin Džakula se može zahvaliti Draganu Čoviću što ga još uvijek nije zadesila Čauševićeva sudbina – optužnice su već odavno podnijete i ostaje pitanje do kada će samo skupljati prašinu u tužilaštvu.

Zoran Tegeltija i Miro Džakula/foto: N1

Prema saznanjima portala Valter, Džakula se tereti da je iselio Carinski terminal Rača sa državne granice te da ga ustupio na održavanje privatnom preduzeću Mitra Perića. Od tada je ovaj terminal 22 kilometra udaljen od granice, a vozila nemaju odgovarajuću kontrolu. Moguće je uvesti bilo šta, a još veća je mogućnost zloupotreba. Ovo je samo jedno od djela koja se na teret mogu staviti gospodinu Džakuli, on je Carinski terminal Bijača također ustupio privatniku na održavanje, inače zetu svoga kuma.

No, carinski terminali nisu ono po čemu bi se mogla pamtiti vladavina Mire Džakule. SIPA je otvorila istragu protiv dosadašnjeg direktora UIO u slučaju gdje je sa više visokorangiranih zvaničnika iz državnih carina, kao i iz državne policije (SIPA), organizirao kriminalnu organizaciju. Članovi organizacije se terete da su utajili poreza u iznosu oko 300 miliona maraka! Istovremeno, činivši štetu budžetu, „kriminalna grupa“ je, kako je u izvještaju nazivaju inspektori SIPA-e, sebi pribavila korist od oko 30 miliona maraka.

Da su male šanse dolaska boljih dana sa novim vodstvom UIO govori historija novog direktora, kao i sastav novoimenovane strukture na carinama.

Naime, Zoran Tegeltija je i prije dolaska na čelo pozicije, sa koje izgleda niko ne može otići bez krivične prijave, bio osuđivan i to kao načelnik Sektora za carinsko pravne poslove Uprave carine Banja Luka kada je teže povrijedio pravo firme Kondor-šped iz Novog Grada. Tegeltija je poput odanog vojnika Milorada Dodika, što svakako i jeste, na gotovo sve pozicije postavio kadrove SNSD-a.

Zdravstvo, obrazovanje i infrastruktura: Kome to treba

Manjak prijavljene robe ukazuje na ozbiljan problem ilegalnog uvoza robe, što ima ozbiljne posljedice po budžet, ekonomiju i fer konkurenciju. Rješavanje ovog problema zahtijeva efikasne mjere kontrole i suzbijanja ilegalnog uvoza, te dodatne napore kako bi se osiguralo adekvatno punjenje budžeta porezima na uvoz, čime bi se stvorila održiva ekonomska budućnost za Bosnu i Hercegovinu.

Nedostatak razvijenog poreskog sistema znači da država ne prikuplja dovoljno prihoda od poreza kako bi finansirala ključne javne usluge poput zdravstva, obrazovanja i infrastrukture. Samim tim ne postoje jednaka tržišna pravila, dolazi do smanjenja standarda života građana i nedostatka resursa za ulaganje u razvoj zemlje što negativno utječe na šanse da se ostvari ekonomski rast i stabilnost.

U vrijeme kada se brojni građani suočavaju s efektima globalne financijske krize, a mala i srednja preduzeća koja se pridržavaju zakona i uprkos značajnim financijskim opterećenjima i dalje uspijevaju podmirivati svoje obaveze prema državi, krajnje je neodgovorno što se dozvoljava da iz godine u godinu milijarde maraka vrijedna roba nesmetano dolazi neoporezovana.