ENG
Otvoreno pismo Edina Pobrića fra Dragi Bojiću: Bog, mafija i mali Čovjek
Autor/ica 👤 Edin Pobrić
Povezani članci
Otvoreno pismo prof.dr. Edina Pobrića bosanskom franjevcu i kolumnisti našeg portala prof.dr. Dragi Bojiću.
Hvalim se: pročitao sam sve Svete knjige i svih sedam romana Prousta u ciklusu „U potrazi za izgubljenim vremenom“. E sada, ne mogu a da se ne pitam, kad sam ja čitao Prousta (1992.), gdje je ovih 30 godina izgubljeno vrijeme (a Proust je svoj posljednji tom naslovio „Pronađeno vrijeme“), ili još preciznije, gdje je u našem vremenu Bog? Od Dantea, Dostojevskog i Hajjama sam naučio: postoji stvarnost koju ne možeš Logosom (raciom, riječju, umom) spoznati – to je božanska perspektiva za koju je Euklidova geometrija samo početna instanca u logici koja je čovjeku nedostupna. Naučno gledajući, shvatio sam da u toj Perspektivi, unutar nje, samo Vjera osigurava mir. Iz tog razloga, godinama se pitam otkuda „političkim vjernicima“, koji su preobrazili ovaj sistem vrijednosti od 1996. godine, „direktni“ kontakt sa Vrhovnim Bićem, pa kad djeluju pozivaju se u Njegovo ime!? Kako smo dozvolili da vjerska pitanja budu preobražena u politička pitanja!? I još teže, kako smo dozvolili da politička pitanja budu dio političke teologije (kad se Bog svodi na mjeru čovjeka)!?
Jedan od mogućih odgovora je strašan: sve smo pojeftinili. Ljudi su, izgleda, povjerovali da su tumači vjere Oní od njih, a ne da je vjera u njima. Ljudi su povjerovali da oni koji vladaju imaju neprikosnovenu interpretaciju Božije riječi. Povjerovali su, da su politički dužnosnici dio božanske perspektive, pa su stoga odbacili potrebu da ih „do kraja“ razumiju, jer su oni naprosto odabrani (npr. porodica Izetbegović). Zašto? Zato što su mali Ljudi ucijenjeni! Poslom, budućnosti djece, vlastitim životima i životima bližnjih. Ucijenjeni su, između ostalog, kako čitati Svete knjige (zbog toga je, između ostalog, uvedena vjeronauka u škole). Strah je u Bosni i Hercegovini postao vjera.
Druže, mislim da bismo se ti i ja mogli složiti da je vjera, (iskonska) ljubav, na bilo kojem nivou, onaj ljudski fenomen koji ne treba preispitivati u svojoj svrsishodnosti. Od vjere u Boga do vjere u osobu pored sebe. Ako ne znamo ništa o božanskoj perspektivi – ako je Bog riječju stvorio svijet, to bi onda trebalo značiti da je sve podložno interpretacijama – trebali bismo (ipak) da znamo o čovjeku pored nas.
Sjećam se kada je Reis-ul-ulema Cerić izašao za govornicu i rekao: „Kome ba (jesi bolestan kad tako misliš) da se mi prilagođavamo…“ Tad sam osjetio stid, nevjericu i najzad vidio ludilo u kome je vjera pojeftinjena i definitivno ušla u diskurs političke teologije bošnjačke politike koja će, evo ovih dana, doživjeti svoje vrhunce.
U dvije posljednje afere koje potresaju BiH, od „Milorada do Asima“, strašno je to ako se određujemo unutar njih a ne izvana. Ništa u našima životima nije datost – pa tako ni ove afere. Morao bi to znati svaki čovjek. Miloradove inicijative su doživjele poraz – naša pobjeda, ili Asim je pao, nešto se kuha unutar SDA, pa će pobijediti bolja frakcija – naša pobjeda. Užas! I jedno i drugo treba pomnožiti sa nulom! To je „ništavilo“ sa kojem, vjerujem, dozvoli mi ovu primjedbu, Bog (svi se oni pozivaju na Boga) nema ništa zajedničko, jer Bog stvara. On je Umjetnik. Zbog toga je Lucifer toliko nesretan i nasekiran – jer svijet postoji u svojoj kreativnosti. A takav će i naš svijet ostati – svijet nečastivih, sve dok se mi u BiH ne sjetimo da ne pripadamo tom svijetu.
Živio mi druže!
p.s.
I da, treba se razračunati u vlastitom dvorištu da bi se imao jasan pogled na dvorište preko puta. Stoga, sa velikim uvažavanjem preporučujem intervju na portalu Dubrovački dnevnik.hr sa Dragom Bojićem. Ništa neću reći o njegovom tekstu, jer je moje dvorište uprljano. Samo poštovanje.
Autor/ica 👤 Edin Pobrić
