Bezakonje

Povezani članci

• Klauški: Nemilosrdni gadovi
• AMERIČKA ČIZMA NA HRVATSKOM TLU?
• KNJIGA O GLUMCU
• Za intendanta jednoglasno predložen Oliver Frljić
• Farmerski manifest
• Predrag Lucić: Cija mast trast as!

Odluke se donose unutar uske grupe partijskih „stručnjaka“, prilagođavaju interesima kapitala, a ne zaštiti javnog zdravlja. U međuvremenu Ustavni je sud zatrpan tužbama zbog kršenja zakona i nasilnog zadiranja u prava građana od strane jednog politici podložnog tijela. Svakako, Hrvati ostaju „glupani“ ako ne nose maske, i ako ih nose. A opet, htjeli ste – imate! Demokraciju i prava? Ne, nego partiju na vlasti koja je ujedno i vlasnik države i „glupana“ koji u njoj žive.

Izbore je jedva dobio, pa ipak se ponaša kao da je uhvatio boga za bradu, sklopio je savez s manjinskim zastupnicima, te čak jednom Srbinu dao mjesto potpredsjednika Vlade. I time tobože pokazao svoje evropsko, liberalno lice, a zapravo hrvatski premijer bez tih osam manjinaca i nije mogao sklepati svoju Vladu. Sa 76 ruku u parlamentu, što znači da nitko nije smio ostati doma, konačno ima vlast, novo–staru, tek sa sitnim kozmetičkim preinakama, smanjenim brojem ministarstava, ali se nije usudio, kao što je najavljivao, ukinuti nepotrebno i skupo Ministarstvo branitelja jer zna se kako bi reagirali veterani lišeni institucije koje će valjda još sto godina brinuti o njihovim beneficijama.

Toga je jutra, na dan izglasavanja povjerenja Vladi, svakako nazvao svih osam zastupnika manjina i naredio im da i po cijenu zdravlja, saobraćajne nesreće, potresa, moraju doći u parlament i dignuti ruku za sastav njegove Vlade. Jer manjak samo jedne ruke iz te tanke većine ugrozio bi ionako naprasno i prijevremeno formiranje HDZ-ove vlasti. Onda mu je sekretarica nazvala još dva lika da provjeri jesu li zdravi i čili za dolazak u parlament, a onda hladni tuš: onaj sedamdesetšesti prokletnik, neki iz stranke koja ukupno broji dva i pol člana, nalazi se u samoizolaciji zbog sumnje na korona virus! „Što ćemo, predsjedniče?“ zgranuto je i u šoku zapitala tajnica, a i sam je premijer, inače hladan kao špricer, naočigled problijedio, dok je gospođa skakutala oko njega s čašom zašećerene vode u ruci.

„Hitno mi zovi Capaka“, rezolutno se sabrao premijer i taj je već bio na liniji, pa, kao šef Zavoda za javno zdravstvo i član Nacionalnog kriznog stožera, brzo umirio premijera, kazavši kako jest kasna noćna ura i jest ta sedamdesetšesta „ruka“ u samoizolaciji, po naredbi epidemiologinje, ali da nema brige, on će, evo iz ovih stopa, napisati dozvolu da dotični smije izaći iz samoizolacije. I napisao: “U sljedećih 36-48 sati gospodin Hrebak nije i neće biti zarazan… nakon toga treba ponovo biti u samoizolaciji zbog rizičnog kontakta koji je ostvario.“

I tako je, zahvaljujući „mjerodavnoj“ dozvoli hadezeova poltrona, dok je ostalih 75 premijerovih partnera unezvijereno grizlo nokte, sedamdesetšesti iz izolacije dotrčao u parlament, digao ruku, Vlada je formirana, uzdah olakšanja preplavio je premijera i tanušnu koaliciju, a Hrebak se potom vratio u samoizolaciju. Naravno, zgranuto je reagirala doktorica koja mu je prepisala zaštitnu mjeru, još gore Udruga hrvatskih liječnika ispravnom tvrdnjom kako je u pitanje dovedena jednakopravnost građana, a sve „zbog potrebne ruke u parlamentu i pružanja podrške novoj vladi“. „Nažalost, jedini mogući zaključak je da pravila nisu ista za sve i da se iznimno mogu mijenjati, ovisno o položaju i moći“, napisali su u Udruzi hrvatskih liječnika.

Da, ovisno o položaju i moći! I upravo se s položaja moći, posve ignorirajući ustavni zakon, i donose voluntarističke odluke čitavo vrijeme trajanja epidemije. Koliko jučer, Krizni stožer je tražio od građana da budu doušnici i prijavljuju susjede koji krše mjeru samoizolacije, ali to eto ne vrijedi i za premijerova koalicijskog partnera, baš kao što nije vrijedilo ni za njega nakon što se grlio sa zaraženim tenisačem Đokovićem u vrijeme izborne kampanje. Politički voluntarizam, emitiran kroz ad hoc formirani hadezeov Krizni stožer, bez uporišta u Ustavu i Zakonu o javnom zdravlju, jest elitističko preziranje građana, vidljivo u selektivnom kažnjavanju zbog kršenja mjera, koje se pak mijenjaju iz dana u dan, a sve prilagođene pohlepi za turističkom zaradom.

„Kada od sutra vidite nekoga u trgovini bez maske, slobodno mu kažite: ‘Glupane, stavi masku!’“, kaže ovih dana uvaženi liječnik i član Vladina znanstvenog savjeta. Prije samo dva mjeseca isti onaj Capak, prvi čovjek Zavoda za javno zdravstvo govorio je: „Nošenje maski nema nikakvog smisla.“ A i kako bi imalo smisla nositi nešto čega nije bilo, niti se moglo nabaviti. Danas pak maske su opet obavezne i „glupani“ su svi koji ih ne nose, izlazak iz samoizolacije je kazneno djelo, osim, eh, osim, ako nisi ona presudna ruka za formiranje Vlade. Konačno je, uz omalovažavajuću premijerovu reakciju, o protuustavnosti odluka Stožera i Vlade progovorio predsjednik Republike kazavši kako „živimo u izvanrednom stanju koje, međutim, nije usklađeno s Ustavom“, kako nije normalno da grupa ljudi određuje što se smije, a što ne, nego da o izboru članova Stožera i svim mjerama treba odlučivati parlament dvotrećinskom većinom. A to je upravo ono što ne odgovara ovoj Vladi koja se po svemu sudeći odlučila za švedski model, pa tko preživi… Odluke se donose unutar uske grupe partijskih „stručnjaka“, prilagođavaju interesima kapitala, a ne zaštiti javnog zdravlja. U međuvremenu Ustavni je sud zatrpan tužbama zbog kršenja zakona i nasilnog zadiranja u prava građana od strane jednog politici podložnog tijela. Svakako, Hrvati ostaju „glupani“ ako ne nose maske, i ako ih nose. A opet, htjeli ste – imate! Demokraciju i prava? Ne, nego partiju na vlasti koja je ujedno i vlasnik države i „glupana“ koji u njoj žive.

Mladina