ZAPADNA KULTURA SMRTI

Izdvajamo

• Odgovora naravno nemam kako dalje živjeti, užasnut sam kao i svi vi normalni ljudi na prostoru bivše Jugoslavije, izražavam ovim putem iskrenu sućut svim obiteljima koje danas doživljavaju nezamislive patnje, i sve što mogu kao svjedok vremena to je konstatirati kako imam privilegiju da sam odrastao u Titovom socijalizmu.

Povezani članci

• Adnan Žetica: Na rubu pameti
• Pustite naše heroje da počivaju u miru jer oni su to zaslužili
• Prijedlog Edina Forte nezaposlenima otvara vrata u IT sektoru
• VIKTOR IVANČIĆ: BAUK JUGOSLAVIJE
• Žene hoće promjene!
• ŠARANJE PO SMOJI

Splitski policajci Odjela organiziranog kriminala u samo deset dana dva su puta uhitili 22-godišnjeg studenta splitskog Filozofskog fakulteta zbog ozbiljnih prijetnji masovnim ubojstvom svojih kolega studenata i profesora. Desilo se to, dakle zadnje uhićenje prije točno sedam dana. Prvi puta mladića su uhitili u Splitu jer je prijavljen od strane svojih kolega kojima je prijetio kako će ih sve zaključati u dvoranu za predavanja i pobiti vatrenim oružjem koje navodno posjeduje. Policija je stvar uzela ozbiljno, jer je navodno američka služba koja nadzire razgovore na takvim društvenim mrežama reagirala na riječi koje povezuju smrt, ubojstvo, oružje i slično. Kako navedeno oružje i streljivo nije pronađeno u stanu studenta, Općinsko državno odvjetništvo pustilo je okrivljenog da se brani sa slobode. Smrt, ubojstvo, oružje i slično. Zapamtite te riječi jer su postale ključan dio onoga što danas nazivamo „Zapadnom kulturom.“

Policija je jučer u 8 sati uhitila četrnaestogodišnjeg učenika 7. razreda beogradske osnovne škole Vladislav Ribnikar u naselju Vračar. Kako je potvrdio MUP Srbije, maloljetnik je pomno, do u detalje, isplaniravši akciju ubio devetero svojih vršnjaka i zaštitara oružjem svog oca. Kod maloljetnika je pronađen plan, skice, točan smjer kojim će se kretati kao i popis učenika koje će ustrijeliti prema zacrtanom rasporedu. Motiv za sada nije poznat, no poznato je kako je 14-godišnjak za posjekotinu na usni koju je prijavila socijalna služba, a koju je zadobio vršnjačkim nasiljem kojim je navodno bio izložen, okrivio svoje žrtve isplaniravši pomno smrt, ubojstvo, oružje. Na press konferenciji srbijanskog MUP-a, čelni ljudi istog u potpunom šoku kao uostalom i svi mi jučer, ustvrdili su kako svjedočimo onom što danas nazivamo „Zapadnom kulturom.“

Da bi pojasnio o kakvoj se kulturi radi, predstavnik MUP-a vidno potresen, ustvrdio je kako danas živimo u društvu punom nasilja, društvu koje odgaja djecu putem video igrica punih nasilja, društvu u kojem je nasilje postalo nažalost neizostavnim dijelom kulture, Sa tim se složila i ministrica zdravlja Danica Grujičić koja je nadodala kako je ono što se događa u zapadnim zemljama, eto, konačno došlo i kod nas.

Što je to dakle došlo kod nas?

Smrt, ubojstvo, oružje i slično. Jesmo li kao društvo htjeli ili zamišljali takvu kulturu da u njoj živimo? Jesmo li kao društvo odgovorni za tu i takvu kulturu smrti, oružja, ubojstva i slično? Jesmo li kao društvo odgovorni za užas kojem svjedočimo danas u Srbiji, ili užas kojem smo do prije par dana mogli svjedočiti i u Splitu? Oswald Spengler nazvao je jednom kulturu zapada faustovskom jer je smatrao kako doktor Faust idealno personificira njen ukupni duh. Doktora Fausta, samo da pojasnim, iz pučke legende izvukao je njemački pjesnik Gete koji je obradio legendu u svojoj dramskoj poemi o čovjeku koji svoju dušu prodaje vragu. Faust sklapa ugovor sa Mefistom, vrhovnim demonom, koji mu zauzvrat bogatstva, vrhunaravnog znanja i moći, uzima dušu nakon smrti. Tako je u filozofiji okarakterizirana „Zapadna kultura“ i kada živite u svijetu u kojem je moguće da 14-godišnjak uzme pištolj i hladnokrvno, isplaniravši pomno svoj krvavi put ubije devetoro svojih vršnjaka, zapitate se s pravom nismo li svi mi, kolektivno kao društvo prodali dušu vragu?

Dijete sam socijalizma. Kao takvo, mogu s pravom ustvrditi kako sam svoje formativne godine proživio u društvu koje nije živjelo u tzv. Zapadnoj kulturi. Zapadnom kulturom moja je generacija shvaćala muziku, Lee kombinezone i jeans Levis 501. Zapadnom kulturom moja generacija je držala mirovne pokrete, prikupljanje sredstava za gladnu djecu Afrike, i taj šareni svijet koji nam je bio nedostupan u sivilu socijalizma htjeli smo i u svojim domovima. Kako starim, mogu s pravom pričati o tim i takvim kulturama jer sam osobno proživio jednu, onu u kojoj je jednostavno nemoguće bilo da jedan 14-godišnjak uzme pištolj i pobije devetero svojih vršnjaka, ili da jedan student planira svoje kolege zatvoriti u učionicu i sve ih pobiti. Mogu, ponavljam s pravom pisati, jer sam svjedok „Zapadne kulture“ koju smo tako žarko željeli i žudjeli za njom iz prve ruke. Od njenog nastajanja u krvavim ratovima, do njenog uspona kojem nažalost svjedočimo danas. Od naivnih Lee kombinezona koje smo kupovali po švercu sa zapada, shvatili smo ubrzo svoju naivnost. Te i takve kombinezone dobili smo kao i korporacije koje ih izrađuju u zemljama trećeg svijeta na modernom ropstvu. I to ropstvu djece. Zapadna kultura koju smo tako htjeli, uzela nam je živote i vrijeme na ovome svijetu, jer smo preko noći shvatili da ako želimo preživjeti u tom šarenom svijetu artikala i dostupnosti doslovno svega, moramo raditi dnevno i po deset sati. Shvatili smo polako, kako Zapadna kultura nisu samo nevine kompjuterske igrice, već nemilosrdni svijet koji je po onom Faustovskom načelu prodao davno dušu vragu. Sve nas je godinama frapirala činjenica da u Zapadnom svijetu djeca uzimaju oružje i hladnokrvno pobiju desetine svojih vršnjaka. U Zapadnom svijetu to je postala svakodnevica.

Pitali smo se zašto pobogu nitko ne reagira, i zašto je toliko oružja u toj kulturi dostupno, pa smo shvatili da Zapadnom kulturom ne vladaju empatija, briga za djecu i planet, već korporacije koje po Faustovskom modelu bogatstva, moći i vrhunaravnog znanja prodavši dušu vragu vladaju ovim našim svijetom. Užas kojem svjedočimo danas samo je produkt svega toga. Svih nas koji smo držali kako je Zapadna kultura nešto nevino, privlačno i šareno, dok su nas upozoravali da nas zapravo čeka svijet smrti, ubojstva, oružja i slično.

Mi smo generacija koja je srušila socijalizam na ovim prostorima i mi smo generacija koja je prihvatila taj vrli zapadni svijet. Svijet u kojem je realnost nažalost da studenti planiraju masovna ubojstva u mom Splitu, svijet u kojem je nažalost realnost da jedan 14-godišnjak danas zavije čitavu regiju u crno pobivši hladnokrvno osmero svojih vršnjaka i zaštitara. Licemjerno bi bilo kazati da smo dobili što smo htjeli – jer nismo. Nismo nažalost dobili futuristički šareni i zeleni svijet već smo samo potpisali ugovor sa vragom kao Faust. Vraga naravno nismo htjeli, ali svi njegovi demoni davno su među nama. Pohlepa, grabež, interes, korupcije, pedofilija i naravno, smrt, ubojstva, oružje i slično.

Odgovora naravno nemam kako dalje živjeti, užasnut sam kao i svi vi normalni ljudi na prostoru bivše Jugoslavije, izražavam ovim putem iskrenu sućut svim obiteljima koje danas doživljavaju nezamislive patnje, i sve što mogu kao svjedok vremena to je konstatirati kako imam privilegiju da sam odrastao u Titovom socijalizmu.

Privilegiju, koju nažalost današnji svijet nikada neće imati.