Vukovar – grad zarobljen politikom

Povezani članci

• Ljubo R. Weiss: Da li je rat počeo na Maksimiru? (Kako I. Štimac i repka donose radost Hrvatskoj?)
• Dizajn otpora i nezavisne kulture
• Igor Puljić: „Tražim istinu za brata!“
• Vuk Perišić: Vremenski parostroj
• HVALA MISIMOVIĆU, PETROVIĆU I LENDRIĆU
• Heni Erceg: Ne damo druga Tita

Nepovjerenje u vlasti, osjećaj besperspektivnosti, odlazak mladih kao najveći problem grada – to su neki od zaključaka istraživanja o stavovima Vukovaraca provedenog potkraj prošle godine u organizaciji Zaklade Friedrich Ebert. Sažetak istraživanja nazvan je „Grad zarobljen politikom“.

Zašto baš taj naslov, objasnio je za Radio Slobodna Europa (RSE) jedan od voditelja istraživanja, Nebojša Blanuša sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti:

„Naši rezultati pokazuju da je više od 80 posto građana Vukovara nezadovoljno statusom quo u gradu, i to nezadovoljstvo je jedno trajno stanje koje smo mi onda prozvali ‘gradom koji je zarobljen politikom’. Dakle, oni doživljavaju da je lokalna vlast neodgovorna i pristrana, i to ne samo u ovom ‘nacionalnom ključu’ prema Srbima, nego isto tako da kroz svoje klijentelističke mreže kreira neravnopravnost među građanima“, pojasnio je Blanuša.

To funkcionira kao veze i poznanstva, nezamjeranje, jedna vrlo neugodna atmosfera u kojoj se neki ljudi, otprilike petina ispitanika, prave da to ne vide, kaže naš sugovornik. Istraživanje pokazuje da većina ispitanika želi promijeniti te loše lokalne politike, kao i one koje su odraz nacionalnih politika – podijeljeno školstvo, izrazitu marginalizaciju mladih, neuključivost…

„Ljudi se osjećaju kao da ništa ne mogu učiniti. Osjećaju se bespomoćno. Isto tako oni doživljavaju nacionalnu podijeljenost, manjak suradnje i međunacionalne sukobe među mladima kao znatan problem i htjeli bi zapravo da se cijela ta situacija koja je izrazito opterećujuća i koja postoji već dugi niz godina napokon promijeni. I u tom smislu su također spremni na prevladavanja ratne prošlosti i na međunacionalno pomirenje“, kaže Blanuša.

On dodaje kako su najnezadovoljniji Srbi, najzadovoljniji Hrvati, a predstavnici drugih nacionalnih manjina negdje su po stavovima u sredini.

Od besperspektivnosti do iseljavanja

Druga autorica istraživanja, Dinka Čorkalo Biruški sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorila je na predstavljanju rezultata istraživanja 3. ožujka u Zagrebu i kako su mladi u nekim aspektima čak i pesimističniji nego stariji ispitanici, što je vjerojatno motivacijska osnova za iseljavanje iz Vukovara.

„Zato nam se čini da je nužno i ključno ponuditi programe koji će pokazati perspektivu“, kazala je.

„Naravno da imamo dugoročni plan, naravno da želimo da se dugoročno grad razvija, ali na ostvarivanje dugoročnih programa treba jako dugo čekati. I zato smo uvjereni da je jako važno ponuditi – kako smo to nazvali – injekcije optimizma. Dakle, relativno kratkoročne programe, relativno kratkoročne ciljeve čiju će realizaciju ljudi moći vidjeti za relativno kratko vrijeme, što će probuditi optimizam i ponuditi nadu u perspektivu razvoja grada i u postanak mladih ljudi“, zaključila je Dinka Čorkalo Biruški.

Građani protiv odvojenih škola po etničkoj pripadnosti

Za komentar rezultata istraživanja zamolili smo predstavnike Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP) i Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u Vukovaru, ali nam se do zaključenja teksta javila samo povjerenica SDP-a za Vukovar Biljana Gaća.

Ona ocjenjuje kako je istraživanje potvrdilo njihovu stalnu tezu kako je Vukovar grad podijeljen postupcima političkih elita, a ne željom građana, i kako je blokiran političkim klijentelizmom i korupcijom.

Za nju je posebno važan dio ispitivanja koje pokazuje da je velik broj građana protiv odvojenih škola za Hrvate i za Srbe, i da preferiraju modele obrazovanja manjina „B“ ili „C“ koji uvažavaju posebnost manjina, ali je nastava u najvećoj mjeri integrirana, a ne fizički odvojena kao sada.

„I kada vidite da preko 80 posto ispitanika – i Hrvata i Srba i pripadnika ostalih manjina ne želi da njihova djeca idu u školu razdvojeno, nego žele njegovanje tuđih ili svojih nacionalnih prava, ali istovremeno žele da se njihova djeca druže, da žive jedni s drugima, a ne jedni pored drugih, to je nešto što mi je dalo dodatni podstrek da nastavim zagovarati model ‘C’ kojeg imamo, nego i interkulturni model škole, pozivajući se uvijek na na žalost odbijeni projekt Interkulturne osnovne škole ‘Dunav’“, poručuje Biljana Gaća.

Prema modelu A, prisutnom sada u Vukovaru, cjelokupna nastava se izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine, uz obvezno učenje hrvatskog jezika u istom broju sati u kojem se uči jezik manjine, i u zasebnoj školskoj ustanovi.

Prema modelu B, nastava se izvodi dvojezično – prirodna se grupa predmeta uči na hrvatskom jeziku, a društvena grupa predmeta na jeziku nacionalne manjine. Nastava se provodi u ustanovi s nastavom na hrvatskom jeziku, ali u zasebnim razredima. Po modelu C nastava se izvodi na hrvatskom jeziku uz dodatnih dva do pet školskih sati namijenjenih učenju (njegovanju) jezika i kulture nacionalne manjine – jezika i književnosti nacionalne manjine, geografije, povijesti, glazbene i likovne umjetnosti.

Posljedice rata osjećaju se i danas

Vukovar je ujesen 1991. godine napadnut snažnim snagama tadašnje JNA, pripadnika vojske samoproglašene Republike Srpska krajina i dobrovoljaca iz Srbije.

Nakon višemjesečnih napada tenkovima, artiljerijom i pješadijom i zračnih raketiranja, hrvatska obrana grada slomljena je 18. studenog 1991. godine, većina nesrpskog civilnog stanovništva protjerana je iz grada, prvo u logore i zatvore u Srbiji, a potom u Hrvatsku. Dio hrvatskih vojnika i policajaca likvidiran je na dobru Ovčara nedaleko grada, a ostali su držani u logorima i zatvorima u Srbiji do tzv. velike razmjene 1992. godine.

Erdutskim sporazumom ujesen 1995. godine dogovorena je mirna reintegracija dotadašnjeg UN-ovog sektora Sjever u ustavno-pravni položaj Republike Hrvatske sa trogodišnjim prijelaznim razdobljem.

Vukovar dan-danas osjeća posljedice rata – ekonomija nije dosegla predratnu razinu, nije poznata sudbina gotovo 500 hrvatskih branitelja i civila nestalih u vrijeme ulaska JNA, paravojske lokalnih Srba i dobrovoljaca iz Srbije u grad, a međuetničke tenzije su i dalje prisutne.

Jedna od stvari koje su dogovorene Erdutskim sporazumom je i obrazovanje manjina, u prvom redu srpske, po tri nastavna modela. Također, rezultati popisa iz 2011. godine pokazali su da je broj pripadnika srpske manjine narastao od popisa 2001. godine i da sada iznosi više od 33 posto, što po hrvatskim zakonima sa sobom vuče i službenu upotrebu jezika i pisma srpske manjine na području grada Vukovara.

Međutim, lokalne vukovarske vlasti – donedavno HDZ, a sada dojučerašnji HDZ-ovac, a sada nezavisni gradonačelnik Ivan Penava tome se protive.

Za lipanj 2021. godine najavljen je novi popis stanovništva, koji je bio zakazan za proljeće, ali je zbog epidemioloških mjera odgođen.

RSE