Video: Službena dužnost između pravde i zarade

Povezani članci

• Hanif Kureishi: Seks nije opasan. Istinska opasnost je – zaljubiti se
• Prvog dana Susreta studenata bosnistike II
• Ko koči pregovore o novoj srpskoj Vladi
• Deblokiran saobraćaj u Sarajevu, Zenici, Konjicu i Žepču
• Haaške ludorije
• TRANSPARENTNOST PO STANIVUKOVIĆU: Biram firme, potrošim 1,3 miliona i uredno vas obavijestim…

Kancelarija sarajevskog advokata Omara Mehmedbašića srijedom liči na prodavnicu mješovite robe. Između sudskih spisa stoje svežanj plavo-bijelih kesa i jedan do drugog poredani paketi sa cigaretama i kesicama instant-kafe. Advokat srijedom pakuje poklone svojim klijentima. Četvrtkom ujutro ih njegov uposlenik nosi u sarajevski Centralni zatvor. I tako svake sedmice.

Većina Mehmedbašićevih klijenata je koristila pravo na advokata po službenoj dužnosti kojeg plaćaju građani Bosne i Hercegovine (BiH). Na ove odbrane je za sedam godina izdvojeno najmanje 76,2 miliona KM. U tom poslu se godinama izdvaja grupa istih advokata. Njih desetero je zaradilo ukupno 12,75 miliona KM, tako da za više od hiljadu njihovih kolega nije ostalo puno posla.

Najuspješnije predvodi Mehmedbašić, zaradivši 4,3 miliona KM. To je tri puta više od zarade Izeta Baždarevića koji je na drugom mjestu.

Njih dvojicu slijede: Muhidin Kapo, Selman Zijadić, Midhat Kočo i Indira Karahodžić iz Sarajeva, Šaban Mujčinović iz Tuzle, Petko Pavlović iz Zvornika, Miodrag Stojanović iz Bijeljine te Veljko Ćivša iz Sokoca.

Neki od njih kažu da ih obično biraju klijenti koje su već branili. „Većina se mojih vraća meni. Ja imam klijenata koje po pet puta branim“, kaže Baždarević.

Zakoni su propisali da advokate po službenoj dužnosti osumnjičeni i optuženi biraju po slobodnoj volji. Mnogi sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) tvrde da na ovaj izbor utječu sudije, tužioci i policajci. Iako o tome pričaju i stručnjaci i zatvorenici, niko nije prijavio nepravilnosti pri dodjeli advokata po službenoj dužnosti.

Advokat za raju

Novac koji je 65 sudova u BiH izdvojilo na odbrane po službenoj dužnosti od početka 2010. do kraja 2016. godine dobilo je 1.247 advokata i advokatskih kancelarija. Omar Mehmedbašić je po zaradi daleko ispred svojih kolega.

Zatvorenici kažu da je Mehmedbašić poznat kao „advokat za raju“ koji brani „pola zatvora“. Novinarima su ispričali da brine o svojim klijentima i šalje im pakete u kojima su hrana, cigarete i kafa.

„Svaki četvrtak mi je bilo pred vratima. (…) Pogledam sa desne strane: plavo-bijela kesica, sedam kutija Drina cigareta i sedam Nescafe 3u1. Svima tako. Svima koje je on branio“, kaže Rusmir Sinanović koji je na Općinskom sudu u Sarajevu osuđen na godinu dana i deset mjeseci zatvora zbog posjedovanja minskoeksplozivnih sredstava.

Njega je Mehmedbašić branio 2014. godine. „Imao sam prijedlog od Sudske policije, jednog od sudskih policajaca, da uzmem advokata Omara Mehmedbašića“, kaže Sinanović, objašnjavajući kako je izabrao branioca.

Mehmedbašić je branio i Alena Krtičića, 2016. godine osuđenog na dvije godine i deset mjeseci zbog razbojništva i teške krađe. Krtičić kaže da mu je advokata predložio tužilac te da se tako radi i sa drugim optuženim: „Pa, kad dođu prvi put, predloži ga tužioc ili neko i kasnije, naravno, svi uzimaju Omara“.

CIN otkriva da je Mehmedbašić svojim klijentima činio i nezakonite usluge.

U optužnici protiv Krtičića, između ostalog, piše da je u novembru 2014. godine prislonio maloljetniku repetiran pištolj na glavu i ukrao mu telefon, ali je osuđen za krađu mobitela, uz prijetnju da će izvaditi pištolj.

Krtičić kaže da je maloljetnik tada promijenio iskaz jer mu je advokat Mehmedbašić platio pa je on zbog toga dobio manju kaznu.

„Došao je jedan dan i rekao: eto, dat ću mu 600-700 KM da promijeni iskaz, da li bi ti pristao na to? Ja sam rekao pristajem na sve što ide u moju korist. On će“, prepričava dalje Krtičić razgovor sa advokatom, „promijeniti iskaz kada dođe njegovo vrijeme da svjedoči, tu će pomoći, reći će da nije bilo pištolja, nije bilo ništa, da je on to slagao, da se plašio“. Tako je i bilo.

Novinari CIN-a su izvršili uvid u Krtičićev spis i vidjeli da maloljetnik tokom istrage i suđenja nije govorio isto. U izjavi tužilaštvu krajem 2014. godine je rekao da je Krtičić repetirao pištolj i naslonio mu ga na sljepočnicu, a pet mjeseci kasnije je na sudu kazao da mu je Mehmedbašićev klijent samo uzeo mobitel.

Krtičić je ispričao da su morali platiti i majci ovog dječaka jer ih je nakon toga htjela prijaviti, ali ona novinarima CIN-a tvrdi da nije uzela novac. Potvrdila je, međutim, da je njen sin dobio novac od advokata kako bi promijenio iskaz. Njih dvojica su se i ranije poznavali, jer je Mehmedbašić i maloljetnika prije toga branio na sudu.

Novinari CIN-a su se nekoliko puta sastali sa Mehmedbašićem i govorili o odbranama po službenoj dužnosti, ali je on odbio zvaničan razgovor.

U decembru 2015. godine advokat Mehmedbašić je uhapšen zajedno sa dvojicom službenika Općinskog suda u Sarajevu. Dan kasnije je pušten. Službenici za izvršenje krivičnih sankcija Ekrem Bezdrob i Pašaga Selimović su optuženi za, između ostalog, uzimanje novca kako bi odlagali odlazak u zatvor Mehmedbašićevim klijentima ili tu kaznu zamijenili nošenjem elektronske narukvice.

U februaru 2017. godine Mehmedbašić se na suđenju pojavio kao svjedok. Potvrdio je da je optužene častio kako bi njegovi klijenti dobili elektronske narukvice, koje im omogućavaju da kaznu služe u kućnom pritvoru.

„Lapo-lapo, bit će tu jedno dvije-tri glave, šta ja znam. (…) Nije to bio novac zbog kojeg bih se ja sekirao, ja sam to više zbog stranaka“, kazao je na sudu Mehmedbašić koji je od sarajevskog Kantonalnog tužilaštva dobio imunitet pa je umjesto optuženog za davanje mita postao svjedok.

Suđenje Bezdrobu i Selimoviću je u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu.

Utjecaji na izbor advokata

Advokata Mehmedbašića zatvorenici doživljavaju kao prijatelja i kažu da se s njim druže i privatno. Hvale ga čak i oni koje nije branio: „Svakome izađe ususret, svakom pomogne, donese onima koji nemaju. (…) Pripazi svake sedmice sa kafom i cigarama“, kaže Sanela Bešić, zatvorenica tuzlanskog zatvora koja služi kaznu za ubistvo i razbojništvo. Mehmedbašić je branio tri njene cimerke pa Bešić kaže da bi voljela da je i nju zastupao, jer je i „kao advokat jak“.

Ima i onih koji misle drugačije i koji nisu zadovoljni njegovim radom.

„Moje lično mišljenje je da je to nikakav advokat“, kaže Rusmir Sinanović. Zamjera mu što ga je rijetko posjećivao i što je tokom posjeta istovremeno razgovarao i sa drugim klijentima: „Priča rečenicu meni, rečenicu ovom, rečenicu meni, rečenicu onom“. Sinanović kaže da ga je angažovao na prijedlog sudskog policajca koji mu je pri dolasku u pritvor rekao: „Najbolje ti je da uzmeš Omara Mehmedbašića za advokata“.

Osim ovog zatvorenika, još 18 sagovornika CIN-a, među kojima su i advokati i sudije, kažu da policajci i sudski policajci utječu na izbor advokata po službenoj dužnosti.

„Gdje prvo privedu osumnjičenog? Neće ga u trafiku odvući! U MUP kantona, u SIPU“, kaže Senad Kreho, dugogodišnji advokat i predsjednik Regionalne advokatske komore u Sarajevu.

CIN je prije šest godina svojim prvim istraživanjem o odbranama po službenoj dužnosti ukazao na ovaj problem. Sudska policija FBiH je pokrenula internu istragu u vezi sa ovim, ali je postupak obustavljen zbog nedostatka dokaza.

Glavni zapovjednik Edin Vehabović kaže da od tada nisu imali prijava. Slično kaže i viša inspektorica Federalne uprave policije (FUP) Marina Zović: „Ja još nisam čula da je u FUP-u bilo slučajeva da neko od istražitelja ili inspektora sugeriše na određenog advokata jer ne vidim razloga za to. Tako da mi nismo imali pritužbi u tom pogledu“.

Predstavnici advokatskih komora kažu da su o ovim nepravilnostima čuli od kolega, ali nisu dobili nijednu prijavu. Zato ništa nisu ni poduzimali.

Amila-Mimica Kunosić iz Advokatske komore FBiH kaže da su proteklih godina sarađivali sa sudovima i analizirali koji advokati imaju najviše slučajeva, pokušavajući da „dovedu u red“ odbrane po službenoj dužnosti, ali ništa više od toga nisu mogli učiniti.

„Problem je kod onog dijela kada imamo pritvorske predmete. Tad, kako pritvorenik dođe, on tako dobije instrukciju kojeg advokata da angažuje“, rekla je Kunosić na sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV).

Ova institucija je nakon CIN-ovog istraživanja prije šest godina najavila da će analizirati način izbora advokata. Uvela je sistem kontrole koji je trebao bilježiti da li advokata bira optuženi ili ga dodjeljuje sudija. Plan je bio i da se prate iznosi naknada za advokate. Iako je sistem uveden prije pet godina, CIN otkriva da ne funkcioniše na najbolji način jer sudovi nisu obavezni da ga koriste i podaci nisu potpuni.

Potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić je nakon razgovora sa novinarima CIN-a pokrenula pitanje u vezi sa ovom problematikom na sjednici Vijeća. „Statistika pokazuje da se nešto čudno dešava, obzirom da su samo izabrani pojedini branitelji. Non-stop su oni u vrhu te liste“, kaže Jukić.

Sudijska procjena

Osumnjičeni i optuženi se, prema zakonima, mogu braniti sami ili uzeti advokata koji će ih zastupati. Advokat mora biti uz klijenta kada se predlaže pritvor te ako su u pitanju: maloljetnik, nijema ili gluha osoba i osumnjičeni ili optuženi kojem prijeti dugotrajni zatvor. Između ostalog, advokata mogu dobiti i siromašni, odnosno oni „slabog imovinskog stanja“.

Zakon svima daje pravo da sami izaberu advokata po službenoj dužnosti kojeg plaćaju građani. Njihova imena se nalaze na listama koje formiraju advokatske komore. U entitetima se ovim poslom mogu baviti svi advokati koji to žele, dok za postupanje pred Državnim sudom advokat mora, između ostalog, imati sedam godina relevantnog radnog iskustva. Liste se dostavljaju policiji, tužilaštvu i sudovima. Ako osumnjičeni sam ne izabere advokata, sud mu ga dodjeljuje.

Novinari CIN-a su razgovarali sa 87 advokata širom BiH, 19 sudija i 58 osuđenika u federalnim zatvorima. Ministarstvo pravde Republike Srpske nije odobrilo posjetu zatvorima u ovom dijelu zemlje, smatrajući da bi zatvorenici mogli govoriti neistinu, što bi izazvalo reakciju advokata i komora.

Mnogi sagovornici kažu da se pri dodjeli advokata po službenoj dužnosti zakon često ne poštuje.

„To je javna tajna da svaki sud ima svog advokata i istog sudiju. Neki budu 15 ili 20 puta po službenoj dužnosti, a neki samo jednom“, kaže Bojan Nuk, osuđen na Općinskom sudu u Travniku na godinu i po dana zatvora za neovlašteno držanje i proizvodnju opojnih droga. Zadovoljan je radom svog branioca Bekira Ferizovića, a kaže da ga nije birao sam, već mu ga je sudija predložio. Ferizović je najplaćeniji branilac po službenoj dužnosti u Srednjobosanskom kantonu gdje je za sedam godina zaradio skoro 300.000 KM. Gotovo polovinu je zaradio upravo na Općinskom sudu u Travniku. Kaže da ga sudije ne favorizuju.

„Nema to, kakvi, to je smiješno.“ Prva iza njega po zaradi na ovom sudu je advokatica Vildana Đidić-Bradarić koja je zaradila četiri puta manje novca.

Anel Livnjak, koji u zatvoru u Busovači služi kaznu za više krivičnih djela, kaže da mu sutkinja Općinskog suda u Travniku Silva Belegić-Perčinlić nije dozvolila da bira advokata, već mu je ona dodijelila Adila Lozu. Ova sutkinja kaže da to nije istina: „Ako ćete vjerovati takvim osobama, onda gdje će otići ova država!“

Marija Aničić-Zgonjanin, predsjednica Okružnog suda u Banjoj Luci, kaže da su zloupotrebe moguće. I sama je u svom sudu primijetila da jedan sudija uvijek postavlja istog branilaca po službenoj dužnosti pa ga je isključila iz faze postupanja u kojoj može dodijeliti advokata.

„On stranci kaže, to su meni rekli daktilografi, prstom samo – ovaj ti je dobar“, objasnila je, ali nije željela reći o kome se radi.

I Veljko Krejić, predsjednik Osnovnog suda u Gradišci, ne bježi od činjenice da sudije postavljaju advokate mimo redoslijeda na listi: „Odrediš mu advokata koji zna krivicu. Ne vrijedi mu staviti onog koji tjera izvršenje i parnicu. To je procjena sudije koga će“. Sudije ovog suda su u 30 slučajeva dodijelile advokata, a samo šest puta je osumnjičeni sam birao.

Većina sudija sa kojima su razgovarali novinari CIN-a kaže da ne favorizuju bilo kojeg advokata i da optuženi koji dođu pred njih uglavnom znaju koga će izabrati. Zvanični podaci, ipak, govore drugačije. Od 310 predmeta koji su vođeni pred Općinskim sudom u Orašju i u kojima su branili advokati po službenoj dužnosti, 210 puta ih je sudija birao.

Od 150 slučajeva u Općinskom sudu u Bugojnu sudije su dodijelile advokata 116 puta. Više od polovine, odnosno 82 puta, birala je sutkinja Katica Soldo. Ona kaže da radi sa maloljetnicima kojima odredi branioce i prije nego što slučaj dođe na sud, jer je tokom istrage kontaktiraju policija ili tužilaštvo. Sutkinja Soldo kaže da pri prvom pojavljivanju na sudu maloljetnici mogu promijeniti branioca.

Dijana Hadžijusufović, advokatica iz ovog grada, kaže da sudije i tužioci sugerišu optuženima izbor branioca: „Onda stranka neuka, veze nema, pa da bi izašla ususret sudiji ili tužitelju, odabere to što je po sugestiji išlo“.

Hadžijusufović je dvaput branila po službenoj dužnosti. Tvrdi da se ovakva odbrana ne odbija: „Čista para, fini predmeti“.

Općinski sud u Bugojnu je jedini odbio dostaviti podatke o naknadama koje je isplatio braniocima po službenoj dužnosti. „Vjerujte da su to bagatelne naknade“, kaže sutkinja Katica Soldo.