ENG
Travnati tenk
Autor/ica 👤Petar Fehir
Izdvajamo
- Nešto što u jednoj drugoj, Sloveniji susjednoj državi, ne bi bilo moguće. U kojoj se još uvijek veliča ustaštvo i propala kvislinška nakaza, a sve vezano uz Jugoslaviju sotonizira i podcijenjuje, te ju se prikazuje kao tamnicu i zlotvorsku tvorevinu. U kojoj se još uvijek potiče mržnja prema susjedima neke druge države i država.
Povezani članci
Foto: PF
I najjača impresija – tenk, obučen u travnatu košulju, s drvenim gusjenicama i granom umjesto cijevi. Kao simbol slobode, ali i želje za mirom. Vrijedniji od svih onim tona željeza i epoleta na naramenicama generala.
Odlazak u vojsku, na odsluženje vojnog roka, bio je nekad jedan od važnijih događaja u životu mnogih generacija mladića u Jugi. Prvo vojska, pa ženidba – znalo se reći. Okrenulo bi se jagnje, sakupila rodbina i prijatelji, pala djevojačka suza.
S ponosom se ispratilo na vlak za Bitolu, Bileću, Pulu. I Pivku – mjestašce u Sloveniji koje se zemljopisnom kartom prostite kao golub, široko raširenih krila.
E baš tamo, u toj Pivki, danas je izrastao muzej koji nas vraća u ne tako davnu prošlost. I ne samo to. U parku vojaške zgodovine trag je „svih slovenskih bitaka“. Od Rima, preko Austo-Ugarske i Jugoslavije do današnje Slovenije.
U vojnom kompleksu koji je izgradila Kraljevina Italija tridestih godina prošlog stoljeća, a koji je služio za obranu repalske granice.
Danas su stare vojarne najveći muzej u Republici Sloveniji i jedan od najvećih vojno-povijesnih kompleksa u ovome dijelu Europe.
U jednom od izložbenih paviljona, nazvanom Oklop slobode, možemo vidjeti vojnu opremu i oružje koje je Jugoslavija, sredinom pedesetih godina, nakon sukoba sa Staljinom, dobila od SAD-a, među kojima se „diče“ tenkovi Sherman i Patton, samohodni top Jackson i nekoliko oklopnih automobila.
Ovdje je i uspomena na prvu partizansku tenkovsku brigadu, koju su zapadni saveznici opremili i trenirali. Ima i nekoliko oklopnih vozila iz druge tenkovske brigade koja je opremana i trenirana od strane Sovjetskog Saveza.
Upravo ta činjenica ilustrira ondašnju politiku i stratešku genijalnost partizanskog vođe, Josipa Broza Tita.
U paviljonu A prikazan je slovenski put u samostalnost. U „dnevnoj sobi“, opremljenoj Marles nemještajem, možemo s ekrana iz onoga vremena satima gledati reprize dnevika i vijesti u kojima se prati situacija u zemlji u vrijeme, „slovenskog rata“.
Među mnogim zanimljivim eksponatima posebnu pažnju privlači helikopter Gazela, s oznakom Velenje TO-001, koji je prvi uspjeo pobjeći iz jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Zanimljiva je i serija vozila BOV, koja je za potrebe slovenske teritorijalne obrane proizvedena u Mariboru.
Ipak dvije impresije s posjeta muzeju su najjače.
Prva je činjenica da je cijeli karakter i namjera izlagača na objektivan način prezenirati većinu onog bitnog za poveznicu pojmova Slovenija i rat. Trag slovenske vojničke čizme u raznim vojskama, za različite interese i sa različitim ishodima. Bez suvišnih komentara i navijačke strasti. Bez pogrdnih atributa pri spominjnju bivše države. I na, čak, simpatičan način prikazane dogodovštine iz vojničkih dana u Pivki. S tetoviranjem tenkova i JNA na nadlakticama.
Nešto što u jednoj drugoj, Sloveniji susjednoj državi, ne bi bilo moguće. U kojoj se još uvijek veliča ustaštvo i propala kvislinška nakaza, a sve vezano uz Jugoslaviju sotonizira i podcijenjuje, te ju se prikazuje kao tamnicu i zlotvorsku tvorevinu.
U kojoj se još uvijek potiče mržnja prema susjedima neke druge države i država.
Upravo takav objektivan pristup slovenskih čuvara povijesti je ono što čini razliku. Na kojoj bi se i naši povijesničari i državnici trebali školovati.
I najjača impresija – tenk, obučen u travnatu košulju, s drvenim gusjenicama i granom umjesto cijevi.
Kao simbol slobode, ali i želje za mirom. Vrijedniji od svih onim tona željeza i epoleta na naramenicama generala.
Za kraj smo, naravno, kušali i pravi pravcati vojnički grah. Pasulj po receptu nostalgije.
Autor/ica 👤Petar Fehir
