Stanoviti Tonči Biočić kritizira SABA HR i autora kritičkog osvrta o napadu proustaškog Hrvatskog tjednika, koji je oklevetao veleposlanstvo RH u Australiji!
Povezani članci
(Foto: Tilli Černjul) Armando Černjul
Kaštelanin brani zadarsku proustašku tiskovinu i bljuje po nama da ne pišemo o komunističkim zločinima u Srbu, očito vatreni simpatizer ustaških zločinaca
Uobičajeno je da na elektroničkim publikacijama čitatelji objavljuju svoje komentare, pozitivne i negativne, na obavljene članke. Tako se 24. ovog mjeseca oglasio svojim podužim komentarčićem stanoviti i neznani stanovnik Kaštela u Dalmaciji, potpisan Tonči Biočić. Taj u široj javnosti je nepoznata osoba, što ne znači da nema pravo komentirati kritički osvrt koji sam 21. ovog mjeseca objavili pod naslovom “Proustaški tjednik brani tzv. hrvatske navijače i napada Veleposlanstvo RH u Canberri” (članak je prenio mostarski portal Tačno.net). Kako u dugogodišnjoj novinarskoj karijeri, iako više puta pretučen u Zagrebu, Puli, Trstu, Milanu i Rimu, samo zbog kritika kriminalaca, talijanskih mafijaških klanova koji su surađivali s mafijašima u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini te protiv talijanskih neoiredentista, neofašista i postfašista, uz više stotina prijetnji smrću, nisam ostao dužan nikome! To će se dogoditi i ovaj put jer se stanoviti i neznani Tonči Biočić naoštrio na portal i moju malenkost, kako je u svojim kritikama često rabio te dvije riječi jedan od najvećih hrvatskih književnih kritičara Igor Mandić, kojeg sam osobno upoznao davne 1966. u Zagrebu i s kojim sam ostao prijatelj do njegove smrti.
Stanoviti neznanac T.B.: Vaše djelovanje nema veze s antifašizmom…
Da bi prikazali koji tip muškarca je “junak” mog osvrta, najbolje dokazuje komentarčić – pamflet, kojeg u cijelosti objavljujemo, pa neka javnost zaključi tko je tko!
“Otkud vama pravo Hrvatski tjednik nazvati proustaški? Ako vam smetaju pogledi, komentari i otkrića istina činjenica iz spomenutog tjednika zašto ih jednostavno ne pokušate obraniti svojim argumentima? Uvjeren sam da protuargumenata nemate pa u toj osudi po običaju pribjegavate neutemeljenim pupularnim ustaštvom. Vaše djelovanje nema veze s antifašizmom koji bi u sebi morao sadržavati i antikomunizam. Sakrivate se iza floskule antifašizma, a prebjegavate komunističke zločinačke urote, bivše države pod srbočetničkom hegemonijom. Slavite tzv. antifašistički ustanak u Srbu što je najveća sramota za svu našu zemlju s obzirom da je to bilo mjesto pokolja hrvatskog življa, a vi nikada ni riječi o tome već se tamo naslikavate s izdajnicima koji preziru sve što je hrvatsko. Žalosno je i tužno što jedino takva organizacija djeluje na način da joj je svako postojanje blaćenje i ponižavaju vlastitu zemlju”, napisao je stanoviti neznanac T.B., koji iako na puna usta žučno se obračunava sa Savezom antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, koji mu je dao priliku da objavi komentarčić – pamflet!
Stanoviti neznanac T.B. napada antikomunizam, a ne zna da govori nebuloze!
Budući da se stanoviti neznalac T.B. u svom pamfletu obraća sa “vi”, ali kako spominje proustaški tjednik, kao autor tog teksta nikako ne želim mu ostati dužan. Jer isto tako nisam ostao dužan kolegama i političarima, čak ni poznatijim političarima, među inima članovima Saveza komunista Jugoslavije (SKJ)… Prije nego se osvrnem na njegov pamflet, hoću mu javno reći da sam zbog istinitog pisanja u zagrebačkom Večernjem listu, opozvan 1974. godine od Općinskog komiteta SKH-a u Puli koji je u dogovoru s vodstvom Osnovne organizacije SKH-a Večernjeg lista u Zagrebu na zajedničkom sastanku u bivšoj zgradi Općine Pula, donijeli odluku da mi se otkaže posao! Da bude kritičnije to je bio staljinistčki postupak, jer na dnevnom redu bili su samo Večernji list i Armando Černjul, a meni nije dopušteno da budem nazočan tzv. komunističkoj presudi. Nakon svršetka sastanka – “suđenja” koji je trajao više sati, kao da sam ratni zločinac, saznao sam da me jedino branio Milan Bekić, tadašnji glavni i odgovorni urednik Večernjeg lista. Kasnije je postao dopisnik Vjesnika i Večernjeg lista iz Moskve. On, Bekić, je predsjedniku OK SKH Pula Rudolfu Frančuli, postavio je pitanje: Drug Frančula da li vi danas ovdje sudite Večernjem listu i Armandu Černjulu kao predsjednik Partije ili kao predsjednik pulskog suda? Naime, svi smo znali da je to bio jedini slučaj u jednom gradu jedna osoba obavlja dužnost predsjednika OK SKH i predsjednik suda!!
Partijsko “suđenje” Večernjem listu, novinaru i uredniku: Novinaru otkaz, uredniku partijska opomena!
Dotični partijac i sudac, međutim, nije odgovorio, već je rekao da se donese odluka zbog senzacionalnog pisanja i dezinformacija izreknu kaznu… Najglasniji su bili članovi Osnovne organizacije Saveza komunista i sindikalne organizacije poduzeća “Tehnomonta”, zahtijevajući kazne; autoru serijala (meni) da se otkaže posao, a uredniku u Zagrebu, iako je šef dopisništva Željko Žmak dao zeleno svjetlo za objavljivanje serijala (bio je prijatelj više od polovice članova OK SKH Pula i zato nije partijski kažnjen – op. A.Č.), poznatom književnika Zvonimiru Milčecu izreče opomena!! Pa, neka stanoviti neznalac T.B. i šira javnost znaju, pogotovo ona srednjih godina i mlađi, da sam bez sudske presude ostao bez posla, što je nezakonito, dvije godine s nezaposlenom suprugom i dvojice malodobnih sinova!!!
To spomenutom Rudolfu Frančuli, koji je kasnije postao sudac Vrhovnog suda, a potom državni tužitelj SR Hrvatske u Zagrebu, te članovima OK SKH u Puli, nije bilo dosta što su me nevinog šikanirali i izbacili s posla, nastavili su me mrziti, naročito sekretar Općinskog komiteta Pula Anton Šuran, pa sam smijenjen s mjesta honorarnog urednika za tekstove humorističko-satiričnog priloga Batić koji je izlazio jednom tjedno u pulskom Glasu Istre i riječkom Novom listu…
Vraćen na posao u Večernji list!
Nakon što je u “Tehnomontu” izbio novi skandal i direktor podnio ostavku i napustio Pulu, novoizabrani glavni i odgovorni urednik Večernjeg lista Stjepan Andrašić, nazvao me na kućni telefon i pozvao u redakciju u Zagreb i rekao da ću biti primljen u stalni radni odnos na neodređeno vrijeme. U NIŠPRO “Vjesnik” donijeli su odluku da ću raditi za tri novine: Večernji list, Arenu i Studio. Iako je prošlo dvije godine da su me “šutnuli”, u poduzeću “Tehnomont” su negodovali kao da ih je netko maljem udario po glavi. Najviše su se čudili prgavi Aleksandar Ibriks i Đuro Kuprešanin koji su bili najgrlatiji u zahtjevu da me se izbaci s posla, ali njihova je prljava igra završila zauvijek! A ne kaže se uzalud da istina prije ili kasnije pobjeđuje!
Nerado se sjećam višesatnih maltretiranja na sastancima Osnovne organizacije SK IPC “Vjesnik” u Puli na kojima su dolazili dvojica člana OK SKH-a i to ne jednom, prijeteći da dezinformiram javnost, a nisu imali ni jedan dokaz. Obično sam im odgovorio: pozdravite vaše kolege i pokazao im dokumenata o njihovim mućkama (np. imali su vlastite kuće i nezakonito dobili općinske stanove!) i nazvao ih “crvenom mafijom”. Nikad me, radi toga, nisu tužili sudu. Na kraju rekao sam im: “JA SAM KRIV SAMO ZATO ŠTO SAM PISAO O RADNIKU. RODOM IZ JEDNOG MJESTA U BOSNI I HERCEGOVINI, KOJI JE NA RADILIŠTU BRODOGRADILIŠTA U NJEMAČKOM GRADU LUBICKU JEDNOGA DANA PAO U TANK BRODA I ZADOBIO TEŠKE OZLJEDE I PREBAČEN U BOLNICU! U ŠEST MJESECI, KOLIKO SE LIJEČIO U NJEMAČKOJ BOLNICI, NI JEDANPUT NISU GA POSJETILI ČLANOVI UPRAVE I ČELNICI SINDIKALNE ORGANIZACIJE!! (pod. A.Č.)
Dalmoš brani proustaški list, napada antifašiste, a nema pojma u životu!
Bilo je najlakše riješiti se mene preko organizacija Saveza komunista Hrvatske i Jugoslavije!! Nije bila dosta politička presuda, Općinski sud u Puli donio je presudu da moja obitelj i ja moramo napustiti općinski stan! S obzirom da nismo htjeli napustiti stan, odgovorna osoba iz Stambenog poduzeća pozvala je radnike s kamionom (da ukrcaju vitrinu, krevet i posteljinu) i dvojicu milicionara da nas izbace iz stana… Milicionari su, naravno, morali obaviti svoj posao, ali obojica su rekli da im je žao što to moraju učiniti jer da im je najviše žao djece, naših sinova. Toga dana padala je jaka kiša kada smo deložirani i broji stanari iz grade u kojoj smo stanovali te velik broj stanara iz obližnjih zgrada glasno su dobacivali da je velika sramota što se čini našoj četveročlanoj obitelji. Tako se u ovom napisu izrodio dio moje novinarske karijere i življenja, kao i patnje članova obitelji. Neka javnost sazna što može doživjeti novinar koji piše istinu i samo istinu.
A Dalmoš iz Kaštela, stanoviti neznanac T.B., lupeta o svemu i svačemu, brani proustaški list i istodobno napada SABA RH, a nema POJMA O ŽIVOTU! (pod. A.Č.).
Slijedi kritički komentar o komentačiću stanovitog neznalca T.B. Odmah ću o njegovoj prvoj rečenici “odkud vama pravo Hrvatski tjednik nazvati proustaškim?”. Zar on ne vidi što te novine, čije je mjesto na gradskom smetlištu Zadra, iz broja u broj veličaju ustaštvo=fašizam! Ne daj Bože, rekla bi moja pokojna baka Marica, da opet pride grdi fašizam!” Njen otac, moj pradjed Nestorio Neumann, bio je Židov, rođen 2.7.1895. u Trstu, a umro 10.7. 1920., kao vanbračno dijete koji je PRODAN (op. A.Č.) u istarsko selo Ružići. Nakon što je Benito Mussolini osnovao Fašističku partiju i postao vođa Kraljevine Italije i uveo rasni zakon, pradjedu i njegovim sinovima i kćerima napisali da su arijani (znamo da su to izmislili Hitler i Mussolini), ali svi njegovi potomci u bivšoj Jugoslaviji (i Hrvatskoj) su katoličke vjere, a sinovi, unuci i praunuci u Mađarskoj i Francuskoj ostali su Židovi.
Kako stanoviti neznalac T.B. stoji s ustaškim koljačima Pavelićem, Luburićem, Kvaternikom, Bobanom…?
Ovaj kritički i neuobičajeni osvrt nisam napisao samo zbog stanovitog neznalca T.B., već radi stotine tisuća građana u Hrvatskoj koji razmišljaju njegovim mozgom i onih u HT-u!! To je preblag izričaj u odnosu 20-ak desničarskih, ultradesničarskih i proustaških tiskovina i elektroničkih publikacija koji veličaju izdajnika hrvatskg naroda i ratnog zločinca Ante Pavelića i njegove ustaške koljače Vjekoslava Maksa Luburića, Jure Francetića, Mladena Lorkovića, Eugena Dida Kvaternika, Rafaela Bobana (zašto T.B. ne komentira da ime tog zločinca nosi jedinica HOS-a! – op. A.Č.), Andrije Artukovića, Mile Budaka, Iva Herenčića, Eriha Lisaka, Vladimira Krena, Osmana Kulenovića, Džafera beg Kulenovića, Mihajla Lukića i više desetina tisuća drugih krvnika…!!
Jadikuje da se krijemo iza floskula i druge optužbe. Priča o ustanku u Srbu, no o toj temi mikada nisam pisao jer mi povijesne činjenice nisu poznate… On je čitao u navedenoj proustaškoj tiskovini samo što ga je zanimalo, ali nije nam predočio da “smeće” stalno napada Tita, komuniste i partizane da su počinili mnogobrojne zločine a kao dokaz navode svjedoke o masovnima grobnicama. A svjedoci su ustaše i domobrani!! O pokoljima Pavelićevih ustaša i domobrana zajedno s Mussolinijevim fašistima i Hitlerovim nacistima nisu objavili niti jedan članak!!! Ponašaju se kao da su oni oslobodili Jugoslaviju i njezine republike…
Tko su fašisti, rasisti i antisemiti Lucy Zelić ili Hrvatski tjednik i stanoviti neznalac T.B.?
I ovom prilikom ponovit ću samo dio komentara bivše australske novinarke Lucy Zelić, podrijetlom Hrvatice iz Vrane kod Zadra i koju je kritizirao zadarski proustaški HT, jer se usudila napasti australske Hrvata koji su na utakmici pozdravljali “Za dom spremni” i salutirali nacističkim pozdravom. Stanoviti neznalac T.B. je to zasigurno pročitao u svom dragom HT, ali o svom pamfletu ni slovca!
“Rođena sam 80-tih i nikad me nisu odgajali da budem fašisti, rasist i antisemit – to nije bila opcija (…). Ono što se dogodilo na sinoćnom AustraliaCup je šokantno i jednostavno poražavajuće, nisam željela vjerovati u to. Bilo je to prvi put da sam se osjećala posramljeno zbog postupaka svojih zemljaka i nisam bila sama” (pod. A.Č.), napisala je, uz ostalo, na Twitteru hrabra Lucy Zelić, koju je Hrvatski tjednik napao profašističko-nacističkom metodom. To je pročitao stanoviti neznalac T.B.. ali slijepo brani HT i napada SABA RH i ovoga novinara koji se ne boje i nikada se neće plašiti ustašoidnih Hrvatofila! A ponajmanje svih biočića zajedno i njima sličnih koji “gutaju” opasna štiva u proustaškom HT i takvim i sličnim medijima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini!!
Što čekate skinuti table ulica Mile Budaka i Jure Francetića?
Postoje nazivi ulica književnika, ideologa ustaškog pokreta i zločinca Mile Budaka na karti mjesta Pakoštane kraj Biograda u Dalmaciji, zatim u BIH, točnije u hercegovačkom gradu Mostaru i to na njegovoj desnoj strani! Jer na lijevoj strani prekrasnog grada su uglavnom normalni stanovnici, od toga nemali broj antifašista.
Neki dan sam na portalu Tačno.net pročitao da se na desnoj strani Mostara još uvijek nisu skinute table ustaških zločinaca Mile Budaka i Jure Francetića! Što čekate skinuti te table i uništiti kartu ulica Pakoštana?