Slovo Gorčina čini Stolac živim u srcima umjetnika
Povezani članci
- Vladimir Matijanić: Ovo su povijesne istine o ratu o kojima Hrvatska uporno šuti
- Sabina Ćudić: Kladionice udaljiti od škola na minimalno sto metara
- Izložba Zorana Lešića u ponedjeljak u Zvonu
- Soba broj četiri (6): Džordž (s)Kljuni
- Uhićeni muškarci koji su napali novinarku, rekli da su Kujundžićevi rođaci
- Mostarski vrtuljak ili dok nam se ne zamanta ili dok ne osvanemo ‘negdje daleko’
Foto: Al Jazeera
Zahvaljujući Slovu Gorčina, rodni grad Mehmedalije Maka Dizdara postao je okupljalište umjetnika bivše države.
Malo je pisaca i gradova čija je veza neraskidiva i nakon smrti književnika.
Mehmedalija Mak Dizdar je rođen u Stocu, a veći dio svog života proveo je u Sarajevu. Stolac je bio nepresušni izvor njegove inspiracije i motivacije, a kroz njegovu manifestaciju Slovo Gorčina, koja se održava od njegove smrti, na najbolji način se odužio svom rodnom kraju.
Slovo Gorčina vraća život u gorku svakodnevnicu ovog hercegovačkog gradića, muzeja pod otvorenim nebom koji je opterećen aparthejdom. Upravo zbog toga teško je govoriti o uticaju Slova na Stolac, ali zasigurno Gorčin živi u srcima brojnih autora koji tokom godine pripremaju svoje rukopise za jedan od najznačajnih regionalnih književnih konkursa na kojem su kao “prvonagrađeni iz Stoca” ponikli mnogi danas priznati autori.
Stolac je u jugoslavenskim granicama postao poznat upravo po Maku, odnosno nakon njegove smrti.
Zahvaljujući Slovu Gorčina, ovaj grad je postao okupljalište književne i umjetničke elite bivše države za što je bilo potrebno izgraditi nove puteve i poboljšati infrastrukturu grada. Danas, zahvaljujući društvenim mrežama programi Slova su dostupni svima.
Prvonagrađeni iz Stoca
Učestvovati i biti nagrađen na Slovu Gorčina je san svakog mladog autora na južnoslavenskim prostorima. Posebnost ove manifestacije jeste da se sa prvonagrađenim autorom publika druži naredne godine kroz predstavljanje nagrađenog djela. To je odlična prilika da se osjeti uticaj Slova Gorčina na mlade autore.
Posljednjeg dana festivala u Makovoj hiži je priređena promocija zbirke poezije Prostori autorice Željane Vukanac koja je dobila prvu nagradu na prošlogodišnjem Slovu Gorčina.
Ona je istakla da je ova nagrada približila književnom svijetu i pomogla joj da postane dio scene koju je do prošle godine samo posmatrala.
“Bila mi je čast, ali pre svega zadovoljstvo razgovarati sa Adnanom Žeticom prilikom promocije, koji je bio i urednik ovog izdanja, o zbirci i poeziji uopšte. Nositi nagradu ovog značajnog Festivala je privilegija i odgovornost, pre svega prema sebi, i podsetnik da u svim mrakovima postoje svetla-putokazi kojima treba verovati i slediti ih do narednih”, izjavila je Vukanac.
Željana Vukanac je rođena 1990.godine u Zadru, završila je master studije Srpske književnosti u Beogradu gdje i živi. Radila je nekoliko godina kao nastavnica srpskog jezika i književnosti. Od marta 2018. godine boravi u Kelnu gdje nastavlja master studije. Poeziju objavljuje na blogovima, u časopisima i zbirkama. Prostori su njena prva zbirka poezije.
Vraćanje regionalnog imidža
“Iskustvo Festivala i promocije zbirke poezije Prostori bi trebalo da ukaže na značaj temeljnog rada, predanosti i vere u kulturu i umetnost, koje prevazilaze zamke različitosti i pružaju mogućnost individualnosti u sveobuhvatnim humanističkim vrednostima”, dodaje Vukanac.
Ovogodišnji dobitnik Makove nagrade je mladi pjesnik Vernes Subašić za rukopis Papagaj sloboda.
Njegovo djelo, među 53 pristigla na konkursu, dobilo je prvu nagradu. Konkursnom komisijom je predsjedavao Mile Stojić, koji je upravo na Slovu Gorčina prije 40 godina osvojio prvo mjesto.
“Stati na isti spisak, ‘rame uz rame’, sa velikim imenima poput Miljenka Jergovića, Mileta Stojića, Admirala Mahića, Selima Arnauta, Zilhada Ključanina, Muniba Delalića, Gorana Simića, Naide Mujkić, koji su osvajali ovu nagradu u prošlosti, svakako imponuje, ali stvara i obavezu za dalje pisanje i lično usavršavanje. Neki od ovih pjesnika, mogu slobodno reći, bili su mi i uzor”, kaže Subašić.
Početkom 2018. godine imenovan je novi Upravni odbor kulturne manifestacije Slovo Gorčina. Među brojnim novitetima, nova uprava je preimenovala manifestaciju u festival kulture i obogatila njen sadržaj u cilju vraćanja regionalnog imidža ovog kulturnog događaja.
Upravo umjetnost, odnosno crtež iz pećinje Badanj star 12.000 godina je prvi sačuvani trag ljudske civilizacije na ovom prostoru. Umjetnost je ta koja ima snagu da pobijedi svako zlo.
Zuko Džumhur u Makovoj hiži
Ovogodišnje Slovo Gorčina najavljeno je press konferencijama u Sarajevu i Mostaru, a u tri dana gosti festivala su imali priliku da uživaju u nizu kulturnih i umjetničkih događaja.
Festival je na nekropoli stećaka Radimlja otvorio Robert Pehar i sve prisutne ostavio bez daha, recitujući stihove Amira Brke, u režiji Tanje Oručević. Nakog toga je Edin Pobrić govorio o poeziji Amira Brke.
Istu večer, elektro-dvojac Basheskia i Edward EQ su nastupili u dvorištu Đulhanumine kuće i gostima poklonili muzičko-vizuelni spektakl.
U Makovoj hiži upriličena je promocija Izabranih djela Zuke Džumhura, koje je objavila izdavačka kuća Buybook, povodom 30 godina od smrti velikog putopisca i karikaturiste.
Na okruglom stolu pod nazivom Književni časopis-zaboravljeni medij promovisan je dvobroj biltena Slovo Gorčina, te časopisi Život, Behar i Journal.
Ovogodišnji Stolački ljetni univerzitet se održao u saradnji sa Fondacijom Friedrich Eber, u sklopu projekta SEE Democratic Left, a imao je u fokusu temu OTPOR!. Predavači na univerzitetu su bili Štefica Galić, Dragan Markovina i Tomislav Brlek.
Važna stavka festivala su i izložbe Tragovi i oblici, Edina Numankadića i Žena kao voda, Erola Čolakovića-Šehića.
Dodjela nagrade ‘Mak Dizdar’
Projekat “Žena kao voda” je nastao kao izraz emigratskog života punog nostalgije i portage za svojim vodama, a prije Stoca bio je predstavljen u Gallery Swiss Art Space u Lozani, u vlasništvu proslavljenog dizajnera Dragana S. Stefanovića i INK Gallery Geneve.
U prekrasnom ambijentu dvorišta Đulhanumine kuće dodijeljena je nagrada “Mak Dizdar”. Ovogodišnji dobitnik je mladi pjesnik Vernes Subašić za rukopis Papagaj sloboda.
Drugu nagradu osvojila je Maša Živković, a treću Tihana Gambiraža.
Na kraju drugog dana festivala Rundek kvartet je upriličio veče za pamćenje, pod zvjezdanim stolačkim nebom.
Ovogodišnji festival kulture Slovo Gorčina završen je predstavljanjem bh. pjesnikinja Tanje Stupar Trifunović i Adise Bašić, koje su čitale svoju i poeziju Feride Duraković, te koncertom grupe Konvoj.