SERGIO ŠOTRIĆ: Odgovornost njemačkog naroda za ratne zločine nikad ne prolazi, dok odgovornost naših naroda nikad ni ne počinje

Povezani članci

• Što je drugima korupcija, to je Bosni politički sistem
• Demanti na tekst “Iz FUCZ više od 2 milona za Patrio Visoko: Krije li se Kadrija Kolić, advokat direktora Solaka iza ove firme”
• Podrška Zahtjevu za život i dostojanstvo stiže iz Unsko-sanskog kantona
• Zajedno stvaramo, trodnevna manifestacija u Jajcu
• Federalni zastupnik i lider GS Nihad Čolpa: Zlotvore iz Zavoda Pazarić hitno uhapsiti
• Vesna Rajnović: Milanović ima ambiciju obnoviti politiku Franje Tuđmana prema BIH koja je tijekom rata realizirala udruženim zločinačkim pothvatom u punom kapacitetu svoje destruktivnosti

Nasi epsko-herojski, genetsko-nepogrješivi, do bola časno-pošteni narodi, samo mogu da budu nedužne žrtve: genocida, ratnih zločina, vojnih agresija itd. od strane drugih naroda, ali nikako – ni pod kojim uslovima, ni pod koju cijenu – naši voljeni narodi ne mogu biti odgovorni za vlastite zločine iz istih međunarodno-pravnih kategorija.

Dok kolektivna odgovornost drugih može – što se nas tiče – vječno da traje i dok odgovornost njemačkog naroda za ratne zločine nikad ne prolazi, odgovornost naših naroda nikad ni ne počinje.

Kako je moguće, pitam se, da Nijemci – kao veliki narod (gledajući samo iz ugla brojčane veličine od 83 miliona) imaju i priznaju kolektivnu odgovornost, a naši mali narodi (gledajući samo iz ugla brojčane veličine od svega par miliona) i dalje tvrde, da na njih kolektivna odgovornost nije primjenljiva, te da za ratne zločine postoji samo individualna odgovornost?

Prečesto sam suočen sa protestima i demantima (popraćenim ličnim uvredama i prijetnjama), kada javno govorim o odgovornosti “moga” srpskog naroda za ratne zločine ratova 90-tih na teritoriji država Bosne i Hercegovine, za logore smrti itd.

Neosporno je, te presudama međunarodnog tribunala UN-a odavno potvrdno, da je na državu BiH izvršena i vojna agresija od strane Srbije.

Prečesto sam suočen sa preglasnim demantima (popraćenim ličnim uvredama i prijetnjama), kada javno govorim o odgovornosti hrvatskog naroda za ratne zločine ratova 90-tih na teritoriji države Bosne i Hercegovine, za logore smrti itd. Neosporno je, te presudama međunarodnog tribunala UN-a odavno potvrđeno, da je na državu BiH izvršena i vojna agresija od strane Hrvatske.

Čak i najdobronamjerniji kritičari moga djelovanja kao intelektualca, kao građanina, kao jedinke civilnog društva, kao kritički promišljajućeg građanina itd., ni u kojem slučaju – još uvijek – nisu spremni dati mi za pravo, a kamoli priznati, da bi nasi narodi – kao kolektiviteti – ipak možda mogli biti odgovorni za ratne zločine.

Za logore smrti, mogu navodno biti odgovorni samo ljudi sa imenom i prezimenom, za vojnu agresiju mogu navodno biti odgovorni samo pojedinci, za zločine masovnih razmjera mogu navodno biti odgovorni samo direktni izvršioci…

Nasi Srbi, kao narod, nikad nisu odgovorni?
Nasi Hrvati, kao narod, nikad nisu odgovorni?
Nasi Bošnjaci, kao narod, nikad nisu odgovorni?

Mir, mir – niko od naših naroda nije kriv, osim (možda) par pojedinaca sa imenom i prezimenom, kod kojih su sudovi (do sada) uspjeli dokazati i pravosnažno presuditi zakonom sankcionisano aktivno djelovanje i direktno učešće u zločinima protiv čovječnosti, direktno saućesništvo napr. u udruženom zločinačkom poduhvatu itd.

Čak i ovaj minorni procenat lične odgovornosti „naših“ pojedinaca – ratnih zločinaca sa imenom i prezimenom – smo spremni strastveno negirati ili ako se pak direktno negiranje kosi sa zdravom ljudskom pameću (uslijed neoborivosti materijalnih dokaza), čak i ovu “šaku jada” (do sada) pravomoćno presuđenih „naših“ ratnih zločinaca uzimamo u zaštitu, bagatelizirajući obim zločinačke odgovornosti, stilizirajući “naše generale” u “svjetionike borbe za slobodu”, kojima se, u žaru patriotske borbe za odbranu “svih nas”, eto – u datim okolnostima, eto – nemajući izbora, eto – “omaklo“, da zakolju “par” nedužnih glava, eto – potkrala im se “mala greškica”, da u logore smrti deportuju “nekolicinu” nedužnih civila.

Naši vjekovno-slavni-nepobjedivi narodi, niti mogu biti krivi, te slijedom analogije, ni u kojem slučaju ne mogu biti ni odgovorni za zločine masovnih razmjera prema onome, što je pravna nauka deklarisala kao čovječnost.

O Božjim zapovijedima, moralnim principima, civilizacijskim standardima, da i ne govorimo.

Danas, 06.12.19. njemačka kancelarka (premijerka) Dr. Angela Merkel, posjetila je koncentracioni logor “Auschwitz-Birkenau“, koji se nalazi na teritoriji države Poljske. Tom prilikom je kancelarka Merkel, kojoj tepaju, da je trenutno najmoćnija žena na planeti, za svjetsku javnost rekla sljedeće rijeci:

“Auschwitz-Birkenau je njemački logor smrti!
Stvorili su ga Nijemci!
Stalo mi je da naglasim tu činjenicu.
To je odgovornost koja nikada ne prolazi!
On se nalazi u Poljskoj…
Ali u logoru (Aušvic) izvršioci zločina su bili Nijemci”

“Osjećam duboki stid zbog varvarskih zločina koje su ovdje izvršili Nijemci.
To su bili zločini koji su prešli sve granice toga što čovjek može da zamisli”, kazala je Angela Merkel koja je, prvi put kao kancelarka, obišla tu najveću fabriku smrti koju su nacisti podigli u okupiranoj Poljskoj, na 10. godišnjicu osnivanja međunarodne Fondacije koja je prikupila sredstva za konzervaciju i održavanje memorijalnog kompleksa koji je postao simbol Holokausta.

Angela Merkel je naglasila, da je za Nijemce to odgovornost koja nikada neće proći.

Nasi epsko-herojski, genetsko-nepogrješivi, do bola časno-pošteni narodi, samo mogu da budu nedužne žrtve: genocida, ratnih zločina, vojnih agresija itd. od strane drugih naroda, ali nikako – ni pod kojim uslovima, ni pod koju cijenu – naši voljeni narodi ne mogu biti odgovorni za vlastite zločine iz istih međunarodno-pravnih kategorija.

Dok kolektivna odgovornost drugih može – što se nas tiće – vječno da traje i dok odgovornost napr. njemačkog naroda za ratne zločine nikad ne prolazi, odgovornost naših naroda nikad ni ne počinje.