Sadiković: Da Venecijanska komisija pruži „ustavnu pomoć“ na način da za BiH napiše novi Ustav BiH

Povezani članci

• ViK-ovi telefoni ipak rade
• Boris Dežulović: SRETNA NOVA 1914.
• Nova strategija proširenja EU: pomirenje i dalje preduslov za članstvo
• POVODI: NAŠE SMRTI U BOSNI
• Instrumentalizacija Svete knjige u romanu Derviš i smrt
• Palmer danas stiže u BiH, pomjerio rok za dogovor o Izbornom zakonu “do proljeća”

Foto: N1

Prof. dr Lada Sadiković, KRUG 99

Međunarodna zajednica je kroz Opći okvirni sporazum za mir u BiH i njegov Aneks 10 direktno postala sastavni dio ustavno-političkog sistema države. Za državu BIH je posebno važan Visoki predstavnik međunarodne zajednice, kao konačni tumač civilnog dijela DMS. Involviranost međunarodne zajednice posebno je vidljiva kroz Distrikt Brčko, koji je teritorijalna jedinica nastala Odlukom Arbitražnog tribunala za područje Brčkog, 1999. godine.

Posebno je važno naglasiti, da današnja država BiH nema ovlast za vanredno stanje, dok takvu ovlast imaju entiteti i Distrikt Brčko. Venecijanska komisija je stoga egzaktno ustvrdila, da je Visoki predstavnik VLAST ZA VANREDNO STANJE bosanskohercegovačke nacije, jer se BiH usljed nefunkcioniranja državnih institucija nalazi u permanentnom vanrednom stanju.

Bosna i Hercegovina danas je, za razliku od svih drugih evropskih država, ratom razorena, teško oslabljena ali i etnički podijeljena država, sa djelovanjem izrazito jakih centrifugalnih sila kako iznutra tako i izvana, koja je još uvijek bez principa političke reprezentacije na bazi slobodnih i pravičnih izbora te bez temeljnih principa podjele vlasti. Na taj način automatski postaje plodno tlo za sve vrste organiziranog kriminaliteta, sa posebnim akcentom na terorizam i terorističke aktivnosti. Jačanje podjele društva umjesto integracije te održavanje zamrznutog konflikta umjesto izgradnje savremene moderne, ekonomske, funkcionalne, pravne i demokratske države, prijeti trenutno da eskalira u svakom pogledu.

Strategija djelovanja bi na prvom mjestu trebala obuhvatiti djelovanje VP u osposobljavanju države nacije, što proizilazi iz člana 15. EKZLJP koju je BiH ratifikovala u Parlamentarnoj skupštini. Na taj je način preuzela obavezu kako osiguranja  prava i sloboda sadržanih u EKZLJP svim licima pod svojom jurisdikcijom (čl. 1 EKZLJP) tako i izvršenja presuda Evropskog suda u Strasbourgu. To svakako podrazumijeva i osposobljavanje izvršne, sudske i zakonodavne vlasti, što je ključni element njenog napredovanja i istovremeno jedan od najvažnijih prioriteta. S obzirom da BiH nikada nije prešla iz faze implementacije mira u fazu izgradnje funkcionalne države, nameće se pitanje, postoji li razumno opravdanje za nedovoljnu angažiranost VP u pogledu uspostavljanja ustavnih i političkih institucija, prijeko potrebnih BiH? Na taj bi se način pravovremeno spriječila svaka mogućnost daljnje destabilizacije BiH.

Sigurnost u Evropi nepovratno je promijenjena i više nikada neće biti ista. Sigurnost više ne znači neutralnost nego jedinstvo u udruživanju prema zajedničkim vrijednostima i ciljevima, što je jedini mogući odgovor na krizu. Mir i stabilnost Bosne i Hercegovine  ali i svake druge evropske države su mir i stabilnost Evrope u cjelini. Zapadni Balkan ali i BiH trenutno moraju dobiti jasan signal i stav jedinstvene EU da je budućnost države BiH neupitna kao buduće članice kako EU tako i NATO-a. Da li će primjer BIH koja je do sada platila najveću cijenu biti opomena, da se takvo postupanje prema nama ne bi smjelo ponoviti dva puta? Krajnji je momenat da se politika EU postavi na istim civilizacijskim vrijednostima i za BiH. U konačnici, krajnje je vrijeme da Evropska komisija za demokraciju putem prava, Venecijanska komisija koja je zasnovana na vrijednostima evropskog ustavnog naslijeđa pruži „ustavnu pomoć“, ne samo drugim državama u tranziciji nego i samoj BiH, na način da za BiH napiše novi Ustav.

BiH mora imati ‘nacrt za budućnost’ kao suverena međunarodno priznata država, za koju će važiti isti ciljevi, vrijednosti i dostignuća kao i za sve ostale države kako Zapadnog Balkana tako i Evrope u cjelini. Posebno je to BiH zaslužila kao postgenocidno i ratom razoreno društvo, koje se još uvijek nije ujedinilo i pri tome se dalje dijeli po svim mogućim osnovama. Pozitivan odgovor na oficijelni zahtjev člana Predsjedništva BiH Željka Komšića za kandidatski status BiH u EU bi trenutno bio jedini pravi potez. Tamo gdje ima političke volje postoji i način. U tom se smislu BiH može odrediti država članica EU u svojstvu mentora, koja bi je vodila, obučavala i trenirala, kao što je to urađeno i prema baltičkim državama. Istovremeno, još važniji je za BiH ubrzani prijem u članstvo NATO-a koji bi u ovom trenutku bio jedini pravi odgovor i potvrda da će EU ali i NATO, pokazati u pravoj mjeri istinski interes za ovaj nekonsolidirani prostor Evrope.

Izgradnja moderne demokratske, pravne, ekonomske i socijalne države BiH bi na taj način postala primarni cilj, čime bi se poslala jasna poruka da i BiH ima svoje mjesto u savezu evropskih država ali i šire. Jedinstvo u sprovođenju politika EU koje, kako se to navodi, „nije do sada viđeno“ treba da bude prijelomni trenutak i za BIH. Samo ujedinjena i snažna država BiH može preuzeti svoj napredak u vlastite ruke kako bi bila punopravni partner u sprovođenju vanjske i sigurnosne politike EU ali i NATO-a.

Krug 99: Odgovornost internacionalne zajednice da zaštiti BiH: Strategija djelovanja

Sarajevo, 20.03.2022.