ENG
Rad Hrvatskog narodnog sabora u BiH: Teritorijalni nacionalizam
Autor/ica 👤S. Š. U.
Izdvajamo
- Ciljevi i djelatnosti udruženja ne mogu biti usmjereni na rušenje ustavnog poretka, poticanje neravnopravnosti, mržnje ili netrepeljivosti jednako kao što ne mogu uključivati ni angažiranje u predizbornoj kampanji.
Povezani članci
- Radnici BHRT traže hitno rješavanje financiranja javnog servisa
- ESSAY O „KORNORIMA“ – ili o brojanju „krvnih zrnaca“ i nakon 25 godina
- Predstavljanje najboljih bh. korporativnih praksi društveno odgovornog poslovanja
- Slavo Kukić: Sljedeći socijalni prosvjedi će nadvladati etničke granice, biti će bosanskohercegovački u punom značenju te riječi
- Skupština Republike Srpske usvojila zakon o kriminalizaciji klevete
- Večeras koncert Rundek Cargo Tria u Sarajevu
Photo: Denis Kapetanovic/PIXSELL
Više su no vidljive gotovo identičnosti sadržaja Deklaracije HNS-a BiH sa izjavama predsjednika SNSD-a i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika posebno u kontekstu negiranja presuda o karakteru rata i zločina počinjenih devedesetih godina na području BiH te raspolaganje prirodnim resursima na područjima gdje oni žive
Institucije generalno nastaju kao rezultat potrebe ljudi da određene probleme koji se njih tiču riješe. Na taj način se vjerovanja, norme i vrijednosti društvenih uloga utkaju u određeni organizacijski sistem koji postaje institucionaliziran.
U političkoj teoriji institucije države shvaćene su kao kompleksan sistem koordiniranih i kontrolisanih aktivnosti koje su povezane razmjenama informacija kroz tehniciziranje odnosa.
Organizacije inkorporiraju prakse i procedure definirane racionalnim konceptima organizacijskog rada. Ustavi država kao njihovi najviši pravni akti definiraju institucije i njihove nadležnosti.
Budući da se unutar BiH formalno nalaze dva entiteta, Republika Srpska i Federacija BiH, a u svjetlu događaja od prethodnih dana i još jednoga neuspjeha u pregovorima oko izmjene Izbornog zakona, a posljedično i Ustava BiH, na dnevni red se sve intenzivinije uvodi tema revitalizacije projekta Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Tu temu u konačnici bi trebalo razmatrati i udruženje nazvano Hrvatski narodni sabor BiH.
Ono što se konstantno provlači u govorima predstavnika stranaka koje učestvuju u radu HNS-a jeste da su oni legitimni politički predstavnici Hrvata u BiH koji brane svoju domovinu te kako je na sceni institucionalna nepravda koja nanosi štetu i koja je u suštini ozakonila ratna osvajanja koja su uključivala i progon Hrvata.
U Deklaraciji HNS-a BiH iz 2015. godine navodi se kako je BiH ustrojena na dejtonski način neprihvatljiva za hrvatski narod jer mu se uskraćuje pravo da bira legitimne predstavnike kao i da raspolaže rezultatima svog rada (prelijevanjem finansijskih sredstava) slobodno te da se hrvatskome narodu negira raspolaganje prirodnim resursima na područjima gdje on stoljećima živi.
“I u ovoj prilici odbacujemo kvalifikaciju haškoga tužiteljstva o udruženom zločinačkom pothvatu koji se neosnovano i neopravdano pripisuje Hrvatskoj Republici Herceg Bosni i HVO-u, jer je to opasna politička manipulacija i nije u funkciji pravde već projektiranih ratnih ciljeva onih koji su, najprije ratom a zatim nepravednim Ustavom i njegovim nasilnim revizijama, namjeravali eliminirati hrvatski narod iz Bosne i Hercegovine kao ustavnog konstituenta i političkog subjekta. Povijesna je istina da je HZ i HR H-B, kao i njezina oružana sila Hrvatsko vijeće obrane, odlučujuće doprinijela očuvanju i obrani BiH te da je je ugrađena u temelje Washingtonskoga i Daytonskoga mirovnoga sporazuma”, stoji u Deklaraciji koja je dostupna na web stranici HNS-a.
Više su no vidljive gotovo identičnosti sadržaja Deklaracije sa izjavama predsjednika SNSD-a i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika posebno u kontekstu negiranja presuda o karakteru rata i zločina počinjenih devedesetih godina na području BiH, a što se tiče raspolaganja prirodnim resursima i u kontekstu presude Ustavnog suda BiH da je poljoprivredno zemljište u RS-u imovina države BiH.
Svjedoci smo kako se ideja o institucionaliziraju Hrvatske republike Herceg-Bosne ne pokušava sakriti pa su neki politilčari poput Marija Karamatića iz Hrvatske seljačke stranke, vrlo otvoreno govorili na tu temu gostujući u televizijskim dijaloškim programima.
Da li udruženje ima snagu samo sebe institucionalizirati, šta bi u tom slučaju učinile institucije u kojima je i trebalo da se odlučuje i da li bi bilo kakva promjena ustrojstva Federacije BiH konačno zadovoljila hrvatsku stranu? Ako da, šta je sa RS-om? Nisu li na današnjem području ovoga bh. entiteta Hrvati imali veći udio u populaciji no što je to slučaj nakon rata?
Odredbe Zakona o udruženjima i fondacijama BiH u članu 2. navode kako je udruženje svaki oblik dobrovoljnog povezivanja tri ili više fizičkih ili pravnih lica, u svim kombinacijama, radi unapređenja i ostvarivanja nekog zajedničkog ili općeg interesa ili cilja, u skladu sa Ustavom i zakonom, a čija svrha nije sticanje dobiti.
Ciljevi i djelatnosti udruženja ne mogu biti usmjereni na rušenje ustavnog poretka, poticanje neravnopravnosti, mržnje ili netrepeljivosti jednako kao što ne mogu uključivati ni angažiranje u predizbornoj kampanji.
Iako formalno nemaju status institucije, HNS BiH nametnuo se kao središnja tačka koordinatnog sistema djelovanja hrvatskih političkih stranka. U hipotetičkom scenariju, kada bi se institucionalizirao, ne bi smo li imali i dalje iste probleme? Ne bi li i tada diskriminacija ostala modus operandi svih parlamenata koji bi djelovali u BiH, pa bi predstavnici Srba i Bošnjaka (kao i Ostalih ako se iko o njima brine) bili preglasani dominantnijim Hrvatskim narodom u instituciji za koju se on izborio?
Od kada je prihvatljivo, u Evropi koja navodno stoji na bedemima zaštite demokratskih pocesa, da se političari sa kojima pregovara po inim pitanjima bave zahtjevima izmjene ustavnoga poretka u namjeri da legaliziraju ono što je u suštini teritorijalni nacionalizam kojem stvarni interesi građana uopšte nisu u fokusu?
Autor/ica 👤S. Š. U.
