PRERANA LAŽIRANA SMRT BORISA DEŽULOVIĆA POTRESLA SPLIT

Povezani članci

• Fondaciji Heinrich Boell Zlatni lovorov vijenac za razvoj scenske umjetnosti
• Čudo vanpansionske potrošnje
• Komemoracija u Varivodama i Gošiću
• Europa do zadnje laži
• Bilježnica Robija K.: Lito sa Tamarom
• EVOLUCIJA SURADNJE PONAVLJANJEM DILEME ZATVORENIKA

Niti snijeg, niti temperature ispod nule nisu spriječile Splićane da još jedno izdanje Pričigina naprave nezaboravnim, veličanstvenim. Pričigin je zasigurno fenomen kojim bi se trebali baviti psiholozi, kaže nam umjetnički direktor Nebojša Lujanović, i ne možemo se oteti dojmu kako sve ono urbano, građansko u Splitu živi upravo kroz svoj Pričigin. Split je od grada slučaja tako postao grad riječi i književnih događaja i već se radujemo Mediteranskom festivalu knjige koji nas očekuje, a iz prve ruke ga najavljujemo od strane njegova direktora Krune Lokotara koji će napraviti sve da drugi po redu festival se i održi, te da postane tradicija, produženi događaj samog Pričigina. Sa novim naslovima i promocijama knjiga.

Dišpet, građansko iskazivanje podrške svojim piscima, književnicima, svom iidentitetu i kulturi, nazovite taj fenomen kako hoćete, no činjenice su neosporne. Pričigin je iz godine u godinu izrastao u manifestaciju koja je puno više od običnog pričanja priča. Pričigin je prije svega susret, bliski susret sa ljudima koje volite, čitate, ljudima koji vam održavaju zdrav razum na životu, kazat će vam Kruno Lokotar i uvest će vas na jednu možda od najemocionalnijih večeri jedanaestog izdanja Pričigina, večer u kavani Bellevue posvećenu prerano preminulom Predragu Luciću. Na najavljenu temu govorili su Marko Veličković, Goran Vojnović, Marko Tomaš, no čekao se s nestrpljenjem kraj, kao šlag na tortu kojeg je stavio Boris Dežulović.

Boris nam je ispričao svoju priču i vijest iz budućnosti. Godina je 2038, a Pričigin vodi kao umjetnički direktor Željko Kerum. Pred zgradom HNK, čiji je intedant unuk Duška Mucala,  održava se prosvjed protiv dvadeset godina stare dramske izvedbe „Aziz.“ Saznajemo kako je P.L iz Splita lažirao vlastitu smrt i pojavio se upravo na današnji dan kada je „Slobodna Danica“, najtiražnija dnevna novina u Splitu, objavila vijest o smrti Borisa Dežulovića, vremešnog starčića kojem je eksplodirao kotao za rakiju. Sve ono što smo imali prilike slušati uživo na Pričiginu 2018, pojavilo se kao udarna vijest u „Slobodnoj Danici“ točno dvadeset godina poslije i saznali smo kako su i P.L i Boris Dežulović najvjerojatnije lažirali svoju smrt, a kako se sve razotkrilo prilikom istupa Marka Perkovića – Thompsona koji je izjavio taj dan kako je za začetak „Feral Tribunea“ odgovoran upravo on, svojim pojavljivanjem u „Stefanelu“ pred rečenim dvojcem. To je bila kap koja je prelila čašu, navodi “Slobodna Danica” koja je prigodno objavila i dvadeset godina stari izvještaj sa Pričigija 2018. u kojem novinar S.K opširno spominje sve sudionike osim rahmetli Dežulovića kojeg navodi kao nebitnog sudionika jednom rečenicom.

Kako je prerana lažirana smrt Borisa Dežulovića od eksplozije kotla za rakiju zatekla sve nas, prenosimo vam zadnji intervju koji je dao upravo našoj ekipi, koji se naravno bavio i pitanjem novinarstva koje se evidentno urušava zadnjih trideset godina, a sva je prilika da će tako i ostati do kobne 2038. kada Slobodna Danica ignorira i preranu lažiranu smrt Borisa Dežulovića.

Pitali smo Borisa Dežulovića da komentira trenutno stanje u novinarstvu i kako ga on danas vidi.

Dežulović : Nema više nitko, pa tako ni novinari, iluzija da se u politici angažira zbog nekog općeg i društvenog dobra ili napretka. Politika je danas jedan vrlo lukativan biznis, jedna jako dobro plaćena javna služba, na rok od četiri godine, i novinari tu ne samo da idu iz vrlo ne humanističkih i nepoštenih pobuda, već idu i sa vrlo dobre startne pozicije. Novinari, kao i političari, odavno nisu radnici za javno i opće dobro. Tako i novinari više nisu posrednici između svojih čitatelja ili gledatelja, već su upravo ono što su bili u komunizmu. Znat će stariji gledatelji i slušatelji, sintagmu koja se nazivala – društveno – politički radnik. Tako da i u ovom dobu imamo taj stari politički ideal u novom društveno – političkom ruhu.

Malo ljudi zapravo zna da si ti htio biti sportski novinar, da je to bila tvoja prvotna želja kojom si ušao u svijet novinarstva.

Dežulović: To mi je bila zbilja životna, ona dječja, želja. Negdje u razvoju. Izvorno novinarstvo i sport, ne samo sportsko novinarstvo, već svako koje nije političko, može se baviti meritumom stvari, ti kao sportski novinar, izvjestitelj, javljaš rezultat, ali kao komentator možeš dati sebi oduška svom oduševljenju za neki sport, a prednost sporta pred recimo kulturom, u tome je što danas na sport otpada dvanaest stranica, a na kulturu recimo jedna, tako da si tog literalnog oduška možeš puno dat u sportskom novinarstvu.

 Savjet za mlade novinare koji tek ulaze u profesiju

Dežulović: Moj savjet im je da dobro promisle, nisam od onih koji će im odma kazati bježite glavom bez obzira jer je novinarstvo u Hrvatskoj prodalo dušu vragu i onom koga to zaista zanima, mora znati da se u novinarstvo ne ulazi da bi se zaradili veliki novci, tako da onaj kome je to nekakva odluka i izbor, moj mu je jedini savjet da istraje i da ne prodaje dušu vragu, da bude nepotkupljiv i beskompromisan i kad god, iz mog osobnog iskustva govorim, kada god misli da je pretjerao i da nije pametno da to napiše, treba upravo tim riječima i napisat, bez obzira na sve.

Pričigin se nastavio  sutradan večeri nazvanom „NOĆ PRVAKA“ u kojoj su sudjelovali gosti festivala kao i odabrani pojedinci iz publike. Time smo se ujedno i oprostili  od ovogodišnjeg Pričigina.