Predsjednički izbori u Crnoj Gori 2018: Manjinske zajednice i hackeri odlučuju o predsjedniku Crne Gore

Povezani članci

• Sjedinjene Države Evrope?
• Pokrenuta akcija pomoći Tuđmanovoj stranci: Pomozimo Hdz-u da skoči sa litice
• Kisela “Coca-Cola”
• Andrej Nikolaidis: Vesela strana propasti
• “TRADICIJA” S EKSTRAKT DODATKOM: Košarac stvorio biznis od prodaje rakije sumnjive kvalitete i korištenja uticaja
• Funkcije nagrade. Džepna anatomija

Foto: Profimedia

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES povodom 7.predstojećih predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, koji će se održati 15. aprila/travnja 2018.godine analizira aktualna događanja u toj državi. Iz opširnog istraživanja „Predsjednički izbori u Crnoj Gori 2018: Manjinske zajednice i hackeri odlučuju o predsjedniku Crne Gore“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Na predstojećim 7. predsjedničkim izborima od uvođenja višestranačja u Crnoj Gori, koji će se održani 15.aprila/travnja 2018.godine pravo glasa ima oko 530.000 birača.

Na predsjedničkim izborima učestvuju sedam kandidata, za razliku od prošlih predsjedničkih izbora na kojima su učestvovala samo dva kandidata. Prema predatim kandidaturama kandidati su: Milo Đukanović, Draginja Vuksanović, Mladen Bojanić, Marko Milačić, Hazbija Kalač, Vasilije Miličković i Dobrilo Dedeić.

Za kandidaturu za Predsjednika Crne Gore na izborima kandidat mora obezbjediti najmanje 7.933 potpisa birača. Dosadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, kojeg je kandidirala vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS), već je tri uzastopna mandata obavljao funkciju predsjednika Crne Gore.

Suočavanje i sukob političkih koncepata

Na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori ponovno imamo suočavanje i sukobljavanje dva glavna politička koncepta. Na nedavno održanim lokalnim izborima u opštini Ulcinj/Ulqin pobijedila je aktuelna vlast, dok je u Beranima pobijedila opozicija. Iako su opozicione partije pobijedile na lokalnim izborima u Beranima, ponovno se pokazalo, da je opozicija duboko podijeljena ne samo ideološki nego i etnički. Dio opozicije je prosrpske i proruske orijentacije i uglavnom pod uticajem Beograda/Moskve, dok drugi dio opozicije čine uglavnom etnički Crnogorci, koji imaju drugačiji pogled i viziju budućnosti Crne Gore. Prosrpski i proruski orijentisane političke partije nisu uspjele i teško mogu privući naklonjenost manjinskih zajednica, čiji će glasovi imati presudan uticaj na rezultate predsjedničkih izbora.

Prosrpska i proruska opozicija svojim djelovanjem odvraća od sebe ostale građane Crne Gore posebno (ne)opreznim povremenim osporavanjem sadašnjeg državnog statusa Crne Gore i najavama da će njihovim dolaskom na vlast povući članstvo u NATO-u. Veći dio sadašnje opozicije u Crnoj Gori je stava, da je potrebno povući crnogorsko priznanje Republike Kosovo. Na drugoj strani albanske i bošnjačke političke stranke svjesne su, da svoju poziciju kao građani mogu izgrađivati i jačati samo u snažnoj i nezavisnoj građanskoj državi Crnoj Gori kao punopravnoj članici NATO-a i EU. U ovogodišnjoj kampanji za predsjedničke izbore ne treba isključiti mogućnost snažnih hackerskih napada, koji će dolaziti izvana i biti će usmjereni ka podršci pojedinim opozicionim kandidatima te tako mogu uticati na rezultate izbora.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da aktuelna opozicija sa postojećim liderima ne može dovesti do krupnih političkih promjena u Crnoj Gori. Jedan dio opozicije je svojim djelovanjem još uvijek u funkciji aktuelne vlasti i na osnovu toga uživa određene beneficije.

Iako Crna Gora zvanično vodi pregovore sa EU i prednjači u pregovorima u vezi njenog članstva, situacija u Crnoj Gori je kompleksnija nego što to izgleda na prvi pogled. Brojni problemi gomilani su godinama, dok je vlast često vještački stvarala stanje prividnog napretka. Sve vrijeme u Crnoj Gori imamo vladavinu DPS-a i trenutnog koalicionog partnera Bošnjačke stranke (BS) i Liberalne partije (LP).

Prva žena-kandidat na predsjedničkim izborima

Predstojeći predsjednički izbori u Crnoj Gori dokaz su nedovoljne zastupljenosti žena u politici. Prvi put od raspada SFRJ, u Crnoj Gori se pojavljuje jedna žena kao predsjednički kandidat.

Draginja Vuksanović, doktor prava, je prva žena u istoriji Crne Gore predsjednički kandidat, koju kandiduje opoziciona Socijaldemokratska partija (SDP). Radi se o modernoj ženi, koja je snažno zastupala stajalište o nezavisnosti Crne Gore, usvajanje evropskih standarda, priključenje Crne Gore u NATO i EU, borbu protiv korupcije na visokom nivou i organizovanog kriminala te slobodu govora. Njenu kandidaturu za predsjednicu je podržao i DEMOS Miodraga Lekića.

Analitičari smatraju, da je na predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori Milo Đukanović (DPS) favorit izbora, jer podijeljena i heterogena opozicija nije uspjela osigurati jednog kandidata, koji bi se suprotstavio Đukanoviću. U takvoj situaciji predizborna kampanja vodit će se većim dijelom između opozicionih kandidata, a ne između opozicionih kandidata i Đukanovića.

U crnogorskom društvu su godinama prisutne duboke podjele, koje se karakterišu kroz odnos za i protiv promjena. Zbog toga će nivo radikalizacije i polarizacije, u kampanji i nakon predsjedničkih izbora ostati na visokom nivou.

Crnogorsko društvo je po raznim aspektima kompleksno i heterogeno što zahtjeva veći angažman države pri rješavanju otvorenih pitanja pojedinih društvenih grupa. U posljednjih nekoliko godina država se pozitivno odazvala na rješavanje otvorenih pitanja LGBT populacije. Mediji u Crnoj Gori nalaze se u nezavidnom položaju slično kao i u cijeloj regiji. Novinari često rade pod prijetnjama i pritiscima, ugrožavaju se novinarske ali i fizičke slobode. Prošlo je više od 14 godina, a još uvijek nije istraženo i sankcionisano ubistvo osnivača i urednika dnevnog lista „Dan“ Duška Jovanovića.

Takođe, položaj manjinskih zajednica nije u potpunosti sistemski riješen. Potrebno je osigurati mehanizme za zaštitu manjinskih zajednica kako bi se sačuvale od asimilacije, a što zahtjeva i osnivanje novih opština. Rješavanje pitanja položaja Roma zahtjeva veći angažman crnogorske države nego do sada.

Dugogodišnji spor između dvije vodeće pravoslavne crkve, Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) oko autokefalnosti CPC potrebno je riješiti, jer to otvoreno pitanje na duži rok može destabilizovati Crnu Goru. Doprinos rješavanju tog pitanja može dati i novoizabrani predsjednik Crne Gore.

Vlast još uvijek nema adekvatne odgovore na kriminal i korupciju što ne predstavlja specifičnost Crne Gore nego i cijelog regiona kao ni odgovore na razvojne izazove. Dio problema u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije nalazi se i u neusklađenosti djelovanja pojedinih državnih institucija u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Visoka nezaposlenost i ulaganja u infrastrukturu mogu znatno doprinijeti smanjenju nezaposlenosti, a posebno veliki infrastrukturni projekti kao što je započeta gradnja autoputa Bar – Boljare. Tako je u četvrtom tromjesečju prošle godine zabilježen rast od 70% u sektoru građevinarstva zbog izvođenja novih građevinskih radova i investicija u infrastrukturu.

Demarkacijom i ratifikacijom sporazuma Crne Gore i Kosova, Crna Gora je uspjela ozakoniti 82 km2 površine gdje se nalaze bogata nalazišta vode (Bjeluša) i koji mogu predstavljati snažan potencijal budućeg razvoja tog dijela Crne Gore. Demarkacija granice sa Crnom Gorom neće dovesti do ukidanja viza građanima Kosova, jer EU smatra da se kosovske vlasti u narednom periodu moraju fokusirati na borbu protiv kriminala i korupcije ukoliko žele dobiti ukidanje viza.

Crnogorska ekonomija u 2017.godini zabilježila rast od 4,4%. U prvom kvartalu prošle godine realna stopa rasta iznosila je 3,2%, u drugom 5,1%, u trećem 4,7% i u četvrtom 4,0%.

Crna Gora ima razvijene i neiskorištene organizacije civilnog društva, koje predstavljaju snažan potencijal i podsticaj u procesu približavanja te države članstvu EU i pri uspostavi civilnog nadzora nad (ne)djelovanjem institucija crnogorske države.

Crna Gora je juna 2017.godine postala 29.punopravna članica NATO-a. Članstvo u NATO-u obilježeno je protestima protivnika punopravnog članstva te države u savezu NATO. Pozivanje demonstranata na Srbiju i Rusiju razotkrilo je namjere i potvrdilo umiješanost pojedinih država u unutrašnja događanja u Crnoj Gori.

U Crnoj Gori uspostavljen je tzv. prosrpski i proruski blok političkih stranaka, koji se i dalje suprotstavlja crnogorskom članstvu u NATO-u. Retorika i ikonografija sa protesta podsjećali su na ratove iz devedesetih godina prošlog stoljeća. To je oživjelo sjećanja posebno kod (brojčano) manjinskih zajednica, koje su upravo bile žrtve te politike sa početka 90-tih godina prošlog stoljeća. Finansiranje tih protesta vrši se uglavnom iz inostranstva. Na potpuno pogrešnom konceptu je dio prosrpske i proruske opozicije pokušao srušiti Mila Đukanovića (DPS) i aktuelnu Vladu Crne Gore. To nije izvodljivo bez podrške manjinskih zajednica, koje prosrpska i proruska opozicija sa postojećom politikom i pristupom sve više udaljava od sebe.

Manjinske zajednice i hackeri

Analitičari smatraju, da će predstojeći predsjednički izbori u Crnoj Gori ponovno pokazati značaj i važnost manjinskih zajednica, čiji će glasovi biti presudni prilikom izbora novog predsjednika Crne Gore. Milo Đukanović je tokom svoje vladavine uglavnom uspostavljao harmonične odnose sa svim etničkim zajednicama u Crnoj Gori što mu osigurava dalju političku podršku. Ovoga puta na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori očekuje se snažna uključenost stranih hackera, koji će pokušati uticati na rezultate izbora podrškom pojedinim opozicionim kandidatima, prije svega, iz prosrpskog i proruskog bloka. Zbog toga je od posebne važnosti osigurati regularnost izbora i IT zaštitu od nedozvoljenog djelovanja i upada hackerskih teamova, koji već učestvuju u izbornoj kampanji, a očekuju se intenzivniji hackerski i internetski napadi plasiranjem enormne količine dezinformacija.