Poziv za mirno ukidanje feudalnih posjeda – radi našeg dobra

Izdvajamo

• Prema tome: kome trebaju promjene u ovako lijepo uspostavljenom društvu gdje su svi feudalni staleži sebi zakonom odredili koliko mogu da uzmu iz državnog budžeta, samo trećem staležu određuju oni koji ne proizvode i ne stvaraju materijalna dobra.

Povezani članci

• Dino Abazović: U žiži mora biti socijalna pravda, a ne etnonacionalna
• Izborni zaklon
• 2. GITARIJADA „NA PUTU ZA JUG“ MOSTAR
• Selvedin Avdić: Ima smisla opirati se
• 10. Subversive Forum i Međunarodna konferencija: Europska ljevica protiv novog svjetskog (ne)reda
• Waser: HDZBiH i SDA trebaju sjesti za sto

Foto: I. Š./Klix.ba

POZIVAMO STANOVNIKE BOSNE i HERCEGOVINE, one koji spadaju u radno-proizvodni stalež i one koji svojim radom i raznom vrstom poreza: akcizama, putarinama, mostarinama, subvencijama pravovremeno finansirate desetine hiljada krmeljavih neradnika-štetočina: čvoraka, štakora, hijena, vukova, međeda, stjenica da 1. maja 2021. godine izađete iz svojih kuća, sa svojih kmetskih selišta, na trgove gradova i jasno kažete da od tog trenutka nećete platiti niti jedne marke u bilo koji budžet koji hrani navedene štetočine.

Ovako zamišljam poziv od strane nekog, nekog za koga ne mogu reći ko bi to mogao biti, jer sve organizacije civilnog društva: kulturne i akademske nemaju moć, niti ugled u ovako dehumaniziranom društvu da okupe razbijeno društvo kako bi pokušalo učiniti nešto radi svoga dobra. Narode, radno-proizvodni staležu, zar ste sretni i zadovoljni svojim životom u strahu od svakodnevne prijetnje ratom, otcjepljenjem, izbornim zakonima iz doba apartheida, lažima o broju zaposlenih, zar su sretne vaše plačne oči kojima svakodnevno ispraćate svoju djecu u zemlje i države Zapadne Evrope zbog krmeljivih neradnika-štetočina. Jeste li spremni i dalje ćutke upijati svu mržnju kojom vas hrane i okreću protiv onog tamo drugog, onog druge vjere, onog što živi isto kao i ti, onog što ispraća svoju djecu i unuke u bijeli svijet i što kraj s krajem jedva sastavlja. A oni, krupni feudalci, krupna vlastela, nadmeću se ko će od koga više zemlje, kmetova i ukupnog bogatstva  preoteti. Ne prežu oni ni od čega. Za svoje interese, za svoj feud mogu i tuđi život uzeti a da za to nikome ne odgovaraju. Svi znamo za takve slučajeve. Treba li ih spominjati. Njihovi vazali, srednji feudalci  i vazali srednjih feudalaca, sitni feudalci, nama u našim sredinama dobro poznati kao obična prdimahovina sa dokapitalizranim diplomama večernje škole, bahato i idiotski trguju političkim uticajima njihovih seniora, te se samo začudimo kad ih vidimo da vozaju džipove vrijedne 100 hiljada maraka, da grade vile i bazene, a do jučer bili obična uš. Medijski obmanjivači koji pakuju Londonsku maglu u konzerve, kojih ima na pasja preskakala, zaduženi  da svojim oštrim jezikom prenesu sve zle poruke i raspiruju mržnju koju im narede krupni i srednji feudalci, jer takvih lajavaca i dvorskih luda uvijek je bilo, treba bojkotirati, ignorisati i ne dopustiti da nam zatruju pamet i da nas vrate u devedesete. Znam, u to sam siguran, mnogi su rekli da su devedesetih prevareni, da više neće nikad, da ih više niko ne može prevariti. Ali, kmetovi se ne pitaju. Dođu konjanici, vitezovi, pokupe te i ti si sa glavom u torbi. Zbog toga izađite, recite im NE. Niti jedan entitet, niti jedan kanton nisu stvoreni da tebi KMETU, čovječe, bude dobro. Oni su stvoreni da bi ti bio na vidiku feudalcu i da ne bi izbjegavao porez platiti. Ne moraš vjerovati meni. Vjeruj sebi, juče si ispratio svoje dijete, svog sina ili kćerku koji su redovno fakultet završili, a ti crno ispod nokata dao da završe, a oni odoše tamo na zapad da rade bilo šta. Odvedoše ti i unučad, a ti, ti gledaj i trljaj suzne oči. I sutra opet zaokruži na izbornom listiću svoga feudalca. Nemoj zaboraviti da ti je on djecu otjerao. A šta tražiti od feudalaca? Ništa. Njih pokupiti u kontejnere, reciklirati po bojama i voziti tamo gdje se to inače vozi. Okupiti narodne skupštine, a to nije nepoznanica, formirati narodna vijeća, oduzeti milijarde vrijednu imovinu od feudalaca i vratiti je državi. Državu organizirati kao što su sve normalne države: strogo poštivanje zakona, zagarantovano pravo svakom pojedincu u etičkom i vjerskom pogledu, pravo da budeš biran i pravo da možeš da biraš….

Zar nismo živjeli u takvoj državi 40 godina, zar nije tada izgrađeno hiljade kilometara asfaltnih puteva i željezničkih pruga, zar nije svako selo struju imalo, a tvornica bilo u svakom zaseoku. Hiljade milijardi dolara vrijedna imovina stvorena je za 40 godina u takvoj državi. A gdje je sad ta imovina? Uništena ili u vlasništvu štakora. Njima trebaju kantoni i entiteti koje su za ovih posljednjih 25 godina dobro ispraznili a samo za sedam posljednjih godina “potjerali” su oko 200 hiljada mladih ljudi. To su većinom fakultetski ljudi, to su ljudi koji će tamo u nekom drugom dijelu svijeta zasnovati porodicu i to je masa koja će se biološki ubrzo razviti  na 800 hiljada ljudi. Ovo je posljednji čas. Ako ih ponovo izaberemo, ako ih budemo finasirali još jedan mandat, zapamtite penziju ili mirovinu nama neće imati ko obezbijediti. Zato ne slušajte laži o onom drugom, o onom druge vjere, ne prihvatajte mržnju, nego u kontejnere s njima! Znam da je ovaj poziv iz naslova fikcija, patetika i samoobmana, jer je društvo razbijeno i fragmantirano na sitne dijelove. Radno-proizvodni stalež koji na svojim plećima nosi teret čitave društvene piramide, upravo zbog te pocijepanosti po raznim osnovama, počevši od etničko-vjerskog, pa sve do pripadnosti određenom feudu, mirno će trpjeti da ne naruši uspostavljeni etnonacionalni red. Sitni feudalci, općinski vijećnici, zadovoljni su svojim paušalom od par stotina maraka a uz to još imaju plaće u državnim ustanova. Oni su vjerni vazali svojim seniorima, zadovoljni svojim sitnim feudom i položajem u društvu. Srednji feudalci,  kantonalni ministri i parlamentarci, takođe su sretni svojim društvenim položajem. Oni su sebi odredili, tj. zakonom uredili, da primaju pet – šest puta više od ovih sa druge stepenice. Svoj feud ili svoju baštinu mogu da povećavaju i da napreduju u službi do visine krupnog feudalca. Velmože koji se sastoje iz dvije grupe: entitetski i državni parlamentarci učinit će sve da se društveno stanje ne promijeni i da se ne naruši uspostavljeni red. Ovi prvi, entitetski, takođe kao i kantonalni, sebi su zakonom odredili primanja barem duplo veća od kantonalnih, tj. srednjih feudalaca. Velmože i njihovi seniori, državni parlamentarci i njihovi stranački šefovi ugodno i mirno žive na svom zasluženom feudu kontrolišući red na društvenoj piramidi promatrajući je odozgor i dodjeljujući posjed svojim zasluženim srednjim i sitnim feudalcima i njihovim dvorjanima. Prave velmože, stranački prvaci, sve to lijepo i mirne duše posmatraju iz svojih višemilionski vrijednih dvoraca-zamkova i osmišljavaju nove izvore mržnje, korupcije, pravne nejednakosti, urušavanje zdravstva, školskog sistema, iseljavanja mladih i školovanih ljudi koji u budućnosti mogu biti vrlo opasni za ovako dobro uspostavljeni sistem. Prema tome: kome trebaju promjene u ovako lijepo uspostavljenom društvu gdje su svi feudalni staleži sebi zakonom odredili koliko mogu da uzmu iz državnog budžeta, samo trećem staležu određuju oni koji ne proizvode i ne stvaraju materijalna dobra.